RIJEKA – Sve je oko knjige »Osamotne okolnosti«, osim njena naslova i možda formata, ili proporcija, neobično. Neobičan je njen koncept: spoj četiriju ad hoc složenih, dakle ranije neobjavljenih magazina, neobični su njezina forma i sadržaj: spoj stripa i literature, a konačno, neobičan je i njezin autor: višestruko talentirani Enver Krivac.

Mali uvid u sve te neobičnosti, o kojima će, nadamo se, biti još puno riječi u tekstovima i pričama pametnih ljudi koji će knjigu čitati, mogla je doživjeti publika riječkog Vriska, knjižnog sajma na kojem je predstavljeno novo, impozantno izdanje ovoga riječkog autora. Uz njega, ovu je supstancijalnu knjigu, lijepu i na prvi pogled, objavljenu u izdanju VBZ-a, predstavio njezin urednik Kruno Lokotar.

Redom ili random

I Lokotar je ujedno autorom najbolje rečenice koja se može upotrijebiti kao uputa za čitanje: »’Osamotne okolnosti’ možete čitati redom ili random«. Doista, čini se da bi zaron u ludi i beskonačno maštovit svijet Envera Krivca doista mogao ići i redom i random, ili napreskokce, jer knjiga je spoj dvaju Krivčevih talenata – onog za pisanje kratkih priča i onog za produciranje stripova. U ovoj knjizi izostao je treći od njegovih poznatih talenata: onaj za stvaranje glazbe. Pa kad ga Lokotar pita za što je još talentiran, tako već hipertalentiran, Krivac kaže: za makrame. Nije da mu je za vjerovati, ali opet, da se baš uhvati makramea, lako moguče je da bi i u tome bio izvrstan.

A koliko je izvrstan u ovome što radi, publika je u MMSU-u, okupljena u sasvim lijepom broju, mogla saznati nakon što je Krivac »pročitao«, a i pokazao jedan strip, kao što je to učinio i s dvjema pričama.

Priču »Ustanove komercijalizma« poznaju oni koji prate neformalnu književnu skupinu Ri lit, budući da je ta sjajna priča o potrazi za djetetom kao artiklom u supermarketu poznata posjetiocima Noći velikog čitanja, ali »Ideje za priče«, koliko znamo, prvi su put javno izvedene. »Ideje za priče« doslovno su to: ideje za priče koje nikad nisu postale priče, jer autor je, kako je rekao, lijen. Citirat ćemo samo neke: »Ivo. Ivo radi na tehničkom fakultetu. Radi kao domar, ali strast mu je snimanje prirode. Downloada svemir, a onda ga skuže i dobije otkaz. Na kraju priče gleda u noćno nebo žalostan, jer više ne može downloadat svemir. (…) Legitimno pitanje. Što vozač ralice radi preko ljeta? (…) Ruralni humor. Baka Nalije i Dida Skalije. Idu okolo. Nešto rade. Bude smiješno.«

Bude smiješno

Smijeh iz publike jasno je pokazao da je smiješno i kad Krivac samo napiše: »Bude smiješno«, no publika je mogla saznati i još nešto o samom konceptu knjige. Naime kako je Krivac objasnio, ona je nastala ovakva kava jest zato što nije imao dovoljno priča za knjigu priča, a ni dovoljno stripova za knjigu stripova, pa je osmislio koncept almanaha, ili magazina, po uzoru na poznate strip almanahe, s tom razlikom što ovi imaju i priče. S tim konceptom došao je do Krune Lokotara, stidljivo predloživši takvo što za objavljivanje, ne očekujući pozitivan odgovor, no Lokotar je pristao, a ujedno i pronašao izdavača voljnog takvo što objaviti – VBZ.

I VBZ je doista potegnuo, uz Krivca i Lokotara za knjigu je još važan i njen grafički urednik Damir Bralić, koji ju je konačno uobličio u, usudit ćemo se reći, kolekcionarski artefakt. A sudeći prema redu ljudi koji se nakon predstavljanja formirao ispred Krivca za potpis kupljenog primjerka, mogla bi to biti i izdavačka uspješnica. Pogotovo ako se sada ne stane samo na tome da je knjiga »vani«, već ju se malo i »pogura«, znajući kakvo se blago nalazi unutra.