Foto: Marina Baričević
Knjigu »Hrvatski Židovi - Moji prijatelji u umjetnosti« Marine Baričević objavio je In.Tri, a u njoj će čitatelj naći portrete 12 hrvatskih židovskih umjetnika. Svaki tekstualni prilog obogaćen je ilustracijama
povezane vijesti
Povjesničarka umjetnosti, likovna kritičarka, novinarka, publicistica, angažirana djelatnica u kulturi Marina Baričević objavila je novu knjigu, u kojoj odaje počast pojedinim židovskim umjetnicima u Hrvatskoj, njenim prijateljima, i njihovim djelima. Knjiga naslovljena »Hrvatski Židovi«, a podnaslovljena »Moji prijatelji u umjetnosti«, objavljena je u izdanju In.Tri d.o.o.-a te uključuje pomniji pogled na stvaranje sljedećih umjetnica i umjetnika: Kleme Švarc-Požgaj, Stelle Skopal, Hinka Juhna, Alfreda Pala, Zlatka Boureka, Vere Dajht-Kralj, Vere Fischer, Lee Ukrainčik, Tamare Ukrainčik, Žive Kraus, Tonija Franovića i Paola Schreinera.
Autorski komentar
Svaki tekstualni prilog obogaćen je ilustracijama, od opisnih ilustracija umjetnika, njihovih fotografija u raznim okolnostima, do njihovih radova. U tekstualnom dijelu autorica donosi informativne podatke o promotrenim umjetnicima, no obogaćene njenom, autorskom, komentatorskom gestom, iz koje čitatelj može saznati o umjetniku i nešto više no što bi to mogao iz biografskih podataka. No uz taj kompleks, čitatelj će naći i iskaze drugih o umjetnicima u završnim segmentima tekstova, naslovljenim »O Živi su rekli«.
Predgovornica knjige Jasminka Domaš u svome tekstu ističe da je čitanje ove knjige nametnulo pitanje što je pojedinac ako ne jedinstvo sjećanja na ljude, događaje, vrijeme…
– A autorica djela (…) imala je tu sreću u životu da je upoznala tolike divne, bogato nadarene umjetnike. S mnogima je bila u dugogodišnjem prijateljstvu prateći njihov rad i pišući ustrajno o njima.
Isprepletenost kultura
Svaki je podatak tu važan, svaka slika, skulptura, godina, izgovorena riječ i likovna kritika. To je unutar korpusa hrvatske kulture doista jedinstven i hvalevrijedan poduhvat – kaže Jasminka Domaš, zaključujući da gotovo možemo čuti »sve te glasove umjetnika dok istražuju, dok sanjaju iskrenje svoje duše pretočene u sliku ili keramičku skulpturu ili u komadić nakita i sve se to negdje slijeva u glas Neba i govori nam o snažnoj individualnosti stvaratelja, o tisućljetnoj židovskoj tradiciji, o posebnosti i univerzalnosti umjetnosti čije bilo i dalje snažno otkucava i podsjeća na kristaliziranu misao umjetnika u svjetlosti.«
Autorica u svome uvodnom tekstu domišlja da je knjiga zapravo slika isprepletenosti dviju kultura i njihova asimilacija u zajedništvu.
– Nije to portret zemlje i naroda Židova, lauda iznimne sposobnosti Mojsijevog puka, nije ni ispis povijesti ni popis raštrkanosti Židova od Izraela do Europe, Amerike… uzduž i poprijeko po svijetu. A sve te i još druge sraslosti sa životom Židova kroz povijest ipak se osjećaju – kaže Baričević, zaključujući tekst upućivanjem njenu kredu: sklonosti »živoj« projekciji pri obilasku ateljea, gajenju suživota likovnog stvaratelja i kritičara, iz kojeg se suživota rađaju zavjeti podudarnosti, preklapaju misli, usklađuju pogledi…