Ove godine neuobičajenu propovijed na svečanoj božićnoj misi u katedrali sv. Vida imao je riječki nadbiskup Mate Uzinić.

Umjesto već uobičajenih poruka o dijeljenju kruha s gladnima, krova s beskućnicima, zauzimanju za obespravljene i slabe te kritike konzumerizma, što je također u redu, Uzinić je u središte svojeg obraćanja stavio – glazbu. Rekao je da je Božić drag svima, jer dira osjećaje, kao što to čini i glazba, i nastavio da je i liturgija prožeta glazbom i pjesmom te može u tugu unijeti utjehu i radost.

Dodao je da naše suvremeno doba, još od Woodstocka 1969., pamti toliko okupljanja za mir s pjesmom i uz pjesmu. Da, upravo ovo naše vrijeme novih krvavih ratnih i svakojakih drugih sukoba do neba vapi za mirom. I nije slučajno spomenut Woodstock, što navodi na pitanje je li nam danas potreban neki novi Woodstock?

Podsjetimo, u kolovozu 1969. u Bethelu, u New Yorku, održan je trodnevni The Woodstock Music and Art Fair. Odvijao se na lokalnoj farmi, stotinjak kilometara od prvotno predviđenog mjesta u gradiću Woodstocku koji je otkazao suradnju. Koncert je pratilo oko 400.000 posjetitelja i bio je to vrhunac kontrakulture 1960-ih. Woodstock je označio prekretnicu u afirmaciji popularne glazbe i alternativne scene mladih u SAD-u i potom u cijelome zapadnom svijetu. Kombinacijom nastupa međunarodno poznatih izvođača pop i rock-glazbe, društvenoga protesta u obliku nekonvencionalnog odnosa publike prema drogi, odijevanju, ponašanju te uopće odbacivanju uvriježenih socijalnih pravila, kao i velike medijske promidžbe, postao je prototip manifestacije supkulture mladih u drugoj polovici 20. stoljeća, pa je prema nazivu festivala skovana sintagma »Woodstock Nation« (»Nacija Woodstocka«), najprije kao skupni naziv za mnogobrojne posjetitelje koncerta, a potom u širem smislu kao sinonim za generaciju »djece cvijeća«.

Woodstock je tada bio glasan bunt protiv rata u Vijetnamu i američke administracije općenito. Tri dana glazbe, ljubavi i mira bili su vrhunac hipijevske ideologije, a i do danas su ostali simbol ustanka protiv režima i rata. Nikada se do tada nije zbio ovakav događaj, koji se zbog količine ljudi koji su tamo prisustvovali mogao pretvoriti u opću katastrofu i kaos, no završio je bez većih incidenata. Iako je zbog neočekivanog, ogromnog broja ljudi sigurnost bila ugrožena, Woodstock je ipak postao i ostao događaj kakav se nikada nije dogodio, ni prije, ni poslije. Bio je to najveći hepening planetarne mladeži, opterećene traumama rata u Vijetnamu i rasnim sukobima u zemlji obećane pravde, jednakosti i prosperiteta.

Radilo se o istinskom vrhuncu hipi epohe – vremena slobodoumne koncepcije života i opčinjene utopijom o vječitoj mladosti, ljubavi i miru. Amerika je tih godina bila razapeta između rasnih podjela i imperijalističkog rata u Vijetnamu iz kojeg se američka mladost nerijetko vraćala u mrtvačkim lijesovima. Woodstock je tih dana došao kao idealna pozornica za antiratno raspoloženje. Nažalost, bio je to i početak kraja ere ljubavi i carstva cvijeća. U početku se, naime, vjerovalo kako će Woodstock donijeti konačnu pobjedu hipijevskog načina mišljenja i da će ta činjenica iz temelja promijeniti svijet. Ali, većina sudionika i simpatizera se vremenom umorila i uklopila u kolotečinu, unatoč tome što su, u najvećem broju slučajeva, ostali ustrajni borci protiv rata i poklonici jednakosti. Svijet se u međuvremenu nije promijenio, mogli bismo reći da je čak postao i gori. I zato nam je potrebna glazba, zato nam treba novi Woodstock, makar u obliku utopije koja još uvijek sanja o tome da je bolji svijet moguć.

Kad je riječ o glazbi, možemo podsjetiti i na »Hair: The American Tribal Love-Rock Musical«, poznatiji pod skraćenim naslovom »Hair« (»Kosa«), američki kazališni rock-mjuzikl premijerno prikazan 1967. u New Yorku (off-Broadway). Radnja prikazuje »pleme« dugokosih hipika i boema koji žive na njujorškim ulicama i nastoje izbjeći regrutaciju i sudjelovanje u vijetnamskom ratu, a protagonist je mladić po imenu Claude koji razmišlja o tome hoće li im se pridružiti ili će poslušati svoje roditelje i otići u rat. Nastala kao proizvod kontrakulture i antiratnog bunta 1960-ih, »Kosa« je izazvala određene kontroverze, no pogodila je duh vremena.