Sjećam se, bilo je to možda prije kojih petnaestak godina, pisali smo u rubrici kulture kako se na kulturnom planu u Rijeci tijekom ljetnih mjeseci ništa ne zbiva. Toga ljeta, ako sjećanje ne vara, dogodile su se samo neke ljetne karnevalske igre pa je i skulptura Kamova na Kontu osvanula u maškaranom izdanju.

Dolaskom Mani Gotovac za intendanticu HNK-a Ivana pl. Zajca stvari su se, barem tijekom srpnja, malo pomaknule s mrtve točke pokretanjem Riječkih ljetnih noći. Trebao je to postati pandan Dubrovačkim ljetnim igrama i Splitskom ljetu, manifestacijama s dugogodišnjom tradicijom koje se i obilato financiraju iz državnog budžeta. I tako su nekako Riječke ljetne noći zaživjele, ali se u smislu financiranja nikad nisu približile dubrovačkom i splitskom festivalu.

S vremenom Riječke ljetne noći počele su jenjavati, raspravljalo se o njihovoj budućnosti, da bi postupno posve nestale iz kulturne ponude Rijeke u ljetnim mjesecima. U međuvremenu dogodila se i pandemija koja je ograničila neke aktivnosti, no još u lipnju i srpnju ove godine u Rijeci je i bilo nešto zbivanja na planu kulture. A onda je došao kolovoz i moglo bi se reći da je nastupila prava riječka kulturna suša, poput one od prije petnaestak godina.

Preostalo je pokoje zbivanje u sklopu Ljeta na Gradini, Ri Teatar (već godinama bez financijske podrške Grada) od lipnja do kraja kolovoza ima Kalvariju pod zvijezdama – ljetni festival smijeha, Art-kino »vrti« uglavnom reprize (ali i to je pomak u odnosu na vrijeme kad je tijekom kolovoza bilo na godišnjem odmoru), a HNK Ivana pl. Zajca je na kolektivnim ferijama. Preostaju jedino posjeti riječkim muzejima i knjižnici, no jedan ozbiljan ljetni festival je izostao. I to nakon perioda kad je Rijeka nosila titulu Europske prijestolnice kulture. Čini se da je, barem po pitanju ljeta u Rijeci, učinjen korak unatrag.
Zato se u okolici Rijeke i nešto malo dalje dosta toga zbiva, čak i u ovim COVID vremenima. Kastav i Opatija imaju svoje ljetne programe, može se otići i recimo do Novog Vinodolskog koji nudi kvalitetne koncerte klasične glazbe, Rab ima filmski festival, tu je brijunski Teatar Ulysses, a izdvojit ćemo još i Osor.

Na ovogodišnje Osorske glazbene večeri, primjerice, dolazi poznati britanski vokalni ansambl Voces8 koji je svoj ovogodišnji program nazvao »Stardust« prema novome djelu koje su naručili od američkog skladatelja Taylora Scotta Davisa. Glavna tema njihova programa je glazbeni preporod, čime aludiraju i na povratak koncertnome životu nakon globalno teške godine.

Ako su Riječanima Split i Dubrovnik možda predaleko, mogu potegnuti recimo do Zadra koji ove godine ima odličan program u okviru Glazbenih večeri u sv. Donatu. Na programu se, primjerice, nalazi staro rusko pjevanje iz 16. i 17. stoljeća u izvođenju zbora Moskovskog patrijarhata. Spomenimo i predavanje Roba Riemena, jednog od vodećih europskih intelektualaca, koji je u Zadar došao s temom koja se naslanja na čuveni citat Giuseppea Verdija: »Vratimo se u prošlost da ostvarimo napredak«, u kojem vidi snažnu izjavu u korist očuvanja tradicije živom, tradicije kao izvornosti, istine, smisla, autentičnosti. Dodajmo i da će komorna djela Borisa Papandopula izvesti umjetnici vezani za Zadar, bilo rođenjem ili djelovanjem u tom gradu.

A ono što je odjeknulo u hrvatskim medijima najava je koncerta u crkvi sv. Krševana, koji će održati američki tenor Lawrence Brownlee – jedna od najtraženijih opernih zvijezda današnjice. Redovitim nastupima na najprestižnijim svjetskim pozornicama kao što su opera Metropolitan, Teatro alla Scala, Covent Garden, Deutsche Oper Berlin, Opéra national de Paris, Gran Teatre del Liceu, Teatro Real, Opernhaus Zürich, Bečka državna opera, Carnegie Hall… potvrdio je svoje mjesto među najvećim imenima klasične glazbe današnjice. Umjetnički je savjetnik Philadelphijske opere i dobitnik uglednih nagrada, poput Velike nagrade vijeća opere Metropolitan, nagrade za najboljeg pjevača International Opera Awards i nagrade »Marian Anderson« koju dodjeljuje Kennedy Center. Šteta što ništa od do sad spomenutog nećemo vidjeti u Rijeci.