Ovoga mjeseca u sklopu Kultnog kina riječko Art-kino prikazat će film »Maratonci trče počasni krug«, podsjećajući da je prošlo 50 godina od nastanka ove crnohumorne groteske dramatičara i pisca Dušana Kovačevića te 40 godina od istoimenog filma u režiji Slobodana Šijana u kojem su, pored isključivo muške loze Topalovića, likove utjelovila redom legendarna imena jugoslavenske kinematografije – Mića Tomić, Mija Aleksić, Pavle Vuisić, Danilo Bata Stojković, Bogdan Diklić, Bora Todorović, Jelisaveta Seka Sablić i Zoran Radmilović. U povodu tih obljetnica Art-kino će 22. svibnja prikazati ovu grotesku s alegorijskim pretenzijama, u kojoj nakon smrti najstarijeg člana familije i osnivača pogrebnog poduzeća »Dugo konačište«, Pantelije Topalovića, dolazi do unutrašnjih sukoba i razdora između preostalih članova zbog raspodjele imovine koja razotkriva svu dubinu crnila njihove pomno skrivane prošlosti. Film je istodobno i parodijska posveta žanru gangsterskog filma, čija je grotesknost priče i likova nadopunjena estetikom ekspresionističkog nijemog filma.

Podsjetimo ukratko na sadržaj Kovačevićeve drame i filma. Pet generacija muškaraca obitelji Topalović bavi se jedinom sigurnom stvari – smrti. Oni su, naime, pogrebnici iz generacije u generaciju. Posao je započeo stari Pantelija, a nastavili su pradjed Maksimilijan, djed Aksentije, otac Milutin i sin Laki, dok najmlađi Topalović, unuk Mirko ne želi nastaviti obiteljski posao. Pantelija umre i obitelj se svađa oko njegove ostavštine, a i trebaju donijeti odluku hoće li baš na njemu isprobati novu metodu – kremiranje, za koju Laki predviđa da bi mogla biti pravi hit. U to vrijeme Mirko objavljuje da se ne želi baviti pogrebničkim poslom, već da ga interesira nešto časnije, a to je snimanje filmova. Uz to želi i oženiti Kristinu, koja ne voli njega, nego njegovog najboljeg prijatelja, filmaša Ðenku. Tu je i Bili Piton, koji posluje s Topalovićima tako što iz grobova iskopava i prodaje lijesove nedugo pokopanih mrtvaca, koje ovi »prefarbaju« i prodaju kao nove.

Bilijeva obiteljska banda nije u najboljim odnosima s Topalovićima koji mu duguju novac, a Bili pokušava utjerati dug tako što će ući u suvlasništvo firme… Topalovići otvaranjem Pantelijine oporuke saznaju da je pokojnik sve ostavio – sam sebi. Na povratku s Pantelijinog pogreba Laki autom slučajno pregazi i ubije »komšiju« Rajkovića (»Vidi tata, pa to je gospodin Rajković./Šta mu je?/Sad mu nije ništa. Ubio si ga k’o zeca!«), čije tijelo Topalovići pokušavaju sakriti na groblju gdje ih slučajno vide Bili i ekipa, koji su tamo došli svojim uobičajenim poslom – iskapanjem lijesova, i time ih ucjenjuje. Kada Mirko ulovi Kristinu s Đenkom, pobijesni i ubije ju, objavivši rat Biliju i njegovoj bandi, te ujedno preuzima glavnu riječ u obitelji. Na kraju Topalovići uzimaju iz svog bogatog arsenala oružje te dinamit i krenu u otvorenu bitku s Bilijem i bandom, što završi krvoprolićem.

Film »Maratonci trče počasni krug« danas se smatra kultnim ostvarenjem Slobodana Šijana sa sjajnom glumačkom ekipom, duhovitim likovima i dijalozima. Utjecaj i razmjere tragova koje je neki film ostavio u popularnoj kulturi jedne zemlje pokazuju se preko njegovih replika koje se koriste u svakodnevnom životu, kao što je ona legendarna »Ostali samo dugmići«. »Maratonci« su, kao i Šijanov film »Ko to tamo peva?«, kritizirali Jugoslaviju i predvidjeli njezin raspad. Nakon smrti Pantelije, lika koji zapravo prema jednoj interpretaciji prikriveno predstavlja Tita, poduzeće se raspada, neradnički nasljednici žele prigrabiti imovinu, ali im pokojnik nije ostavio ništa. U toj atmosferi vlada kultura smrti. Umire se prelako, morala nema, a postoji samo pohlepa za novcem.

Ovako je nastanak svojeg komada objasnio Dušan Kovačević: »’Maratonce’ sam pisao kao osjećaj beznađa u godinama kad sam ozbiljno razmišljao o napuštanju studiranja za budućeg pisca i posvetim se nekom ozbiljnijem i sigurnijem poslu; zbog spomenutih ‘političkih prilika’ ostao sam bez studentskog kredita i mogućnosti da opstanem u Beogradu. To je malo depresivna ‘melodramska priča’ koju sam dugo pokušavao zaboraviti. I poslije svega ostala je ova gorka komedija – pisana kao ozbiljna drama o mladom čovjeku smućenom pogrebnim poslovima obitelji – društva koje ga prisiljava da se bavi ‘najsigurnijim poslom na svijetu’. Sva je sreća što sam u tim danima i godinama ozbiljnog osjećaja pronašao štit – komedije kao zaštitu od napada straha i vječitog pitanja mladih ljudi: što ću ja raditi i kako ću živjeti u ovom… pogrebnom poduzeću?«

Drama »Maratonci trče počasni krug (Desni profil Beograda)« objavljena je u knjizi Dušana Kovačevića »Balkanski špijun i druge drame« u izdanju BIGZ-a. U pogovoru knjizi književnik Filip David podsjeća da je prvi Kovačevićev komad »Maratonci trče počasni krug« postavljen u beogradskom kazalištu Atelje 212 u sezoni 1972./73. David navodi lucidnu, aforistički sažetu opasku Muharema Pervića da »Maratonci« akumuliraju idiotizam palanačkog patrijarhalnog duha koji, izgubivši svoja pozitivna povijesna svojstva, negdje na mrtvom kolosijeku proizvodi čudovišta poput Topalovića. Vladimir Stamenković proširuje okvire ovog komada zapažanjem da je to »mrožekovski komentar problematičnosti našeg građanskog salona«. »Jednom još ‘oštrijom’ analizom moglo bi se dokazati da su ‘Maratonci’ komad o okoštaloj strukturi vlasti, o bolesti krvotoka društvenog organizma i o deformacijama koje ta bolest neopozivo stvara.

Ne, dakle, samo palanački, patrijarhalni duh, ne samo građanski salon, već i svaka druga sredina u kojoj se prestaju poštovati zakoni prirode i prava. U tom smislu Topalovići su oličenje fašistoidnog duha, netolerancije koja navlači odjeću primitivizma i barbarstva. Hijerarhija vlasti počiva na netrpeljivosti i mržnji… Opasni su Topalovići u svojoj grabežljivosti i pohlepi. Topalovići u bjesomučnoj jurnjavi gaze i uništavaju sve pred sobom… Kovačevića, očevidno, posebno zanima odnos između pojedinaca i vlasti, individualne i totalitarne svijesti, sve to u okviru porodice, jer ona je ogledalo društva sa svim njegovim proturječnostima i izopačenostima…«, zaključuje Filip David.

​Vezano za film »Maratonci trče počasni krug«, koji je snimljen 1982. godine u režiji Slobodana Šijana, a scenarij je napisao Dušan Kovačević na osnovi kazališne predstave koja je nastala desetak godina ranije, postoje i neke zanimljivosti. Iako u to vrijeme službeno nije bilo cenzure, postojala su određena tijela koja su odlučivala što smije, a što ne smije pred publiku. Tako su razne komisije nekoliko puta odlagale početak snimanja filma, a na prvu verziju scenarija stavljena je zabrana. Ipak, scene koje su po mišljenju cenzora bile problematične su izbačene, ali to nije promijenilo bit filma. Dob članova obitelji Topalović je – Pantelija: 150 godina, Maksimilijan: 126, Aksentije: 102, Milutin: 79, Laki: 44, Mirko: 24. U filmu se mogu vidjeti scene triju različitih snimaka iz tridesetih godina prošlog stoljeća, od čega je na samom početku filma prikazana arhivska snimka atentata na kralja Aleksandra I. Karađorđevića 1934. godine u Marseillieu (to je bio jedan od prvih atentata snimljen na filmu, pucnjava se dogodila točno ispred objektiva snimatelja, koji je u to vrijeme bio samo jednu stopu udaljen).

Kasnije su prikazane scene iz filma »Ekstaza« iz 1933. s glumicom Hedy Lamarr, kad Đenka objašnjava Kristini i Mirku da se proslavila tako što se skinula gola. Gledateljima najpoznatija snimka prikazana je u Đenkinom kinu i prikazuje pjevača Milana Timotića kako pjeva čuvenu pjesmu »Svi vi što maštate o sreći«. Ova scena uzeta je iz kratkometražnog filma »Priča jednog grada« iz 1941. godine, redatelja Maksa Kalmića u kojemu je prikazano kako protječe jedan dan u Beogradu.
Film »Maratonci trče počasni krug« nagrađen je na Montrealskom svjetskom filmskom festivalu, na Pulskom filmskom festivalu te na festivalu u Marseilleu.