RIJEKA – Zvonimir Peranić više nije član, a time ni predsjednik Kazališnog vijeća HNK-a Ivana pl. Zajca, čime je postao prva riječka žrtva novog Zakona o kazalištima. Naime odluku o razrješenju Peranića donio je riječki gradonačelnik Marko Filipović, koji je istom prilikom imenovao i dva nova člana Vijeća iz kvote osnivača Kazališta, Grada Rijeke: Aleksandra Mijatovića i Branka Mijića. Jedan je popunio mjesto Peranića, a drugi Bojana Šobera, koji je ranije bio razriješen da bi mogao preuzeti ulogu vršitelja dužnosti intendanta riječkog kazališta, koju nikad nije preuzeo iz razloga o kojima smo opširno pisali.

Sve u rukama gradonačelnika

U svojoj odluci gradonačelnik, između ostaloga, citira i ključni članak novog Zakona, onaj koji je »presudio« Peraniću – članak 23, stavak 2. A taj članak kaže: »Kada je osnivač ili suosnivač javnog kazališta i javne kazališne družine Republika Hrvatska, članove kazališnog vijeća uime osnivača imenuje i razrješuje ministarstvo nadležno za kulturu, a kada je osnivač ili suosnivač javnog kazališta i javne kazališne družine jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, članove kazališnog vijeća uime osnivača imenuje i razrješuje izvršno tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave«.

Kad se novi Zakon o kazalištima donosio, mnogi relevantni participatori u kazališnom životu Hrvatske navodili su ovaj članak kao veliki korak unazad u demokratizaciji sustava odlučivanja o ključnim dionicima života narodnih kazališta. Taj, jednako kao i članak 18, stavak 4, prema kojemu »intendanta nacionalnog kazališta na prijedlog kazališnog vijeća imenuje i razrješava izvršno tijelo osnivača odnosno sporazumno izvršna tijela osnivača kada nacionalno kazalište ima više osnivača«. Prema starom zakonu i u jednom i u drugom slučaju predstavničko je tijelo bilo zaduženo za imenovanja i razrješenja, dok novi sve stavlja u ruke jedne osobe – gradonačelnika.

A kad je gradonačelnik Rijeke, inače SDP-ovac, u koaliciji s nacionalnim HDZ-om oko pitanja intendanta, a suprotno od lokalnog HDZ-a koji je protiv intendanta, kao što su to i gradonačelnikovi uobičajeni partneri iz konstituirajuće većine – što je politička zavrzlama dostojna Montyja Pythona – onda je rezultat, ili početak rezultata, razrješenje Peranića.

Peranićev komentar

Podsjetimo, Peranić je jedan od najvećih protivnika intendanta riječkog kazališta Marina Blaževića, koji je kao predsjednik kontrolnog tijela za nadzor rada intendanta nailazio na brojne nedopustive propuste intendanta. Sve to rezultiralo je razrješenjem intendanta u Gradskom vijeću Grada Rijeke i imenovanjem v.d.-a intendanta Bojana Šobera, no to je u nevjerojatnom obratu spriječila ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, koja je odbila potvrditi razrješenje, a što joj je konačno odobrila i presuda Upravnog suda. Narod bi rekao, pojeo vuk magare, ili Blažević je pobijedio sve svoje protivnike, s obzirom na to da će sam diktirati uvjete i vrijeme svoga odlaska.

A kako to svoje razrješenje komentira Zvonimir Peranić, upitali smo ga pa je i odgovorio.

– Dobio sam odluku o razrješenju bez obrazloženja, a nedavno su me tražili diplome, koje sam im uredno dostavio – rekao je Peranić, signaliziravši u kojem bi smjeru moglo ići eventualno obrazloženje za smjenu, no tome je onda pridodao i cijeli jedan novi kut gledanja na stvari, koji donosimo u cijelosti.

– Najljubaznije sam zahvalan Marinu Blaževiću na jedinstvenom iskustvu koje smo kreirali u situaciji od kada sam član, pa onda predsjednik Kazališnog vijeća. Drugačije perspektive politike, jer izbor intendanta i predstavnika Osnivača u Kazališnom vijeću su političke odluke, politike pod krinkom umjetnosti, pretpostavljale su realnosti koje su nizale niz (predvidljivih) reakcija. Glede politike i umjetnosti, reći ću samo 20, 20. Rijeka 2020.

Marin Blažević ukazao mi je na to da da je predvidljivost (uvijek ispred nekoliko koraka) u linearnosti zapravo ograničen koncept. Nelinearna percepcija izbora, potvrđivanja ili odbijanja odluka ili zaključaka zapravo je suprotno od onoga kako se čini. Jer sve je suprotno od onoga kako se čini. Zahvalan sam na svakoj prosudbi, projekciji, odvajanju i odbijanju koje mi je restrukturiralo barijere postavljene spram same umjetnosti, u kojoj smo na našim počecima u ovoj realnosti Marin Blažević i ja imali i neke iste izdanke. Zahvalan sam i na poticaju i promišljanju o tome što je to dobro, a što loše, što pravo i što krivo.

Zahvalan sam i na kvantnim i umjetničkim spoznajama o kreaciji koja se rađa u točki gledišta. Kakva je točka gledišta koju branimo tako da moramo uvijek biti u pravu? Tko ili što mora biti u krivu? A što izbjegavamo branjenjem da smo stalno u pravu? U ovom sve samo ne linearnom Svemiru, Svemiru s neizmjerno mogućnosti, zahvalan sam na svijesti o mogućnostima biranja lakoće i radosti. Jer sve je samo zanimljivo gledište – kaže Zvonimir Peranić, zaključujući da o Marku Filipoviću nema što dodati.

Potvrdi me, ne potvrdi me

U kontekstu odluke ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek da ne potvrdi razrješenje Marina Blaževića kao intendanta, iako je on legitimno razriješen u Gradskom vijeću Grada Rijeke, što je sve omogućavao stari Zakon o kazalištima, valja onda protumačiti i činjenicu da je ista ta ministrica u novom Zakonu sebi i svakom novom ministru koji neće mijenjati Zakon, uskratila takvu mogućnost. Teško je to protumačiti, ali rješenja se mogu probati ponuditi. Možda je ministrica shvatila da je to previše moći za jednog nesavršenog čovjeka, ili je, pak, svoj posao obavila pa sada dalje može i demokratskije. No ovo je čista spekulacija i komentar novinara koji, na svoju žalost, prati cijeli slučaj od samih početaka.