Snimio Marin ANIČIĆ

Sama završnica bila je u slavljeničkom ozračju, s vatrometom na opatijskom nebu, jer je ova predstava bila središnji događaj obilježavanja 60 godina Ljetne pozornice u Opatiji. Nova riječko-opatijska »Aida«, izvedena u sklopu Riječkih ljetnih noći, nastala je u koprodukciji HNK-a Ivana pl. Zajca i Festivala Opatija.

Inače veličanstvena Verdijeva opera o ljubavi i domoljublju, kojom je skladatelj nadmašio sva svoja dotadašnja djela, imala je svjetsku praizvedbu 24. prosinca 1871. u Operi u Kairu. Riječka praizvedba bila je 3. listopada 1885. u povodu svečanog otvorenja zgrade riječkog Kazališta, a u Opatiji je izvedena upravo na prostoru današnje Ljetne pozornice 1931. godine. Autor libreta je Antonio Ghislanzoni prema Augusteu Marietteu i Camilleu du Locleu, uz suradnju skladatelja.

Redatelj i dramaturg Marin Blažević »Aidi« je pristupio tako da je u prvi plan stavio odnose među likovima, naglasivši njihove dramske sukobe i psihologizaciju likova. Blaževićeva »Aida« oslobođena je suvišnog dekora i masovnih scena, no nije joj oduzeo monumentalnost koju ovo djelo zahtijeva.

Zlatna boja

Za dojmljivu vizualnost predstave zaslužni su kostimografkinja Sandra Dekanić, scenograf Dalibor Laginja i oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić. U njihovoj kreativnoj sinergiji nastala je vizualno pročišćena, a istovremeno grandiozna predstava. Na kostimografsko-scenografskom planu dominira zlatna boja, koja sadrži višestruku simboliku – od snage i topline egipatskog sunca, do sjaja egipatskih božanstava i moći svjetovnih i religijskih moćnika. Zlatna boja je osim toga i znak pomoći »s neba«, pobjede, slave, časti i ljubavi.

Dalibor Laginja naznačio je scenski prostor s nekoliko podesta s kosinama, na kojima su egipatski vlastodršci, vojskovođe i vjerski vođe postavljeni poput kakvih skulptura zaogrnutih raskošnim pozlaćenim plaštevima. Nasuprot tome, robinja egipatske princeze Aida odjevena je u crnu haljinu i nije na podestu, no kao etiopska kraljica i ona će dobiti zlatni plašt i uspeti se na tron.

Odvojeni muški i ženski zbor, koji predstavlja narod, postavljen je na bočnim stranama pozornice, odjeven u jednostavne bijele haljine. Zlatno obojanim članovima riječkog Baleta koreografkinja Selma Banich dala je prepoznatljiv koreografski pečat, dok je za vizualnu dojmljivost predstave zaslužan i Dalibor Fugošić koji je oblikovanjem svjetla naglasio kostime i scenografiju, kreiravši prizore različitih dramatskih registara.

Za mišljenje o novoj »Aidi« pitali smo neke od najvjernijih posjetitelja riječkog kazališta.Sonja Ulčakar:– Bila sam pomalo skeptična kad sam vidjela da zbor nije na pozornici. Bojala sam se da će time predstava biti suhoparna, no sad kad sam pogledala »Aidu« jako sam zadovoljna. Oduševljena sam i pjevačima i cijelim uprizorenjem. I solisti, i orkestar i zbor bili su na visini. Mislim da je riječki orkestar vrhunski i da se može mjeriti s najboljim orkestrima. Arsen Žauhar:– Meni je ovo predstava za bogove! Riječ je o predstavi na europskoj razini i bila bi šteta da je vidi samo publika u Opatiji. Ovu »Aidu« trebalo bi prikazati i u Zagrebu i drugdje, a bila bi idealna i za pulsku Arenu. Jedino mislim da bi još više trebalo brojčano pojačati zbor.Vera Grbac:– Moram priznati da me predstava nije baš ponijela. Suviše je statična i malo je previše tog zlata. No, svjesna sam da je riječ o velikoj predstavi. Kristina Kolar bila je bez premca, a i ostali solisti bili su dobri. 

U takav dramaturško-redateljski koncept izvrsno su se uklopili pjevači, čija je ekspresivnost i izvedbena snaga na ovaj način došla do punog izražaja. Svojim izvanrednim interpretativnim mogućnostima u naslovnoj ulozi Aide predstavila se prvakinja HNK-a Ivana pl. Zajca Kristina Kolar, koja se ovom ulogom proslavila na međunarodnim pozornicama – od Zagreba, Splita, Maribora, Poznanja i Oderza pa sve do Japana. Nakon dužeg vremena Kristina Kolar ponovno je nastupila u opernoj produkciji sa svojim suprugom, izvanrednim riječkim baritonom Robertom Kolarom, koji je ovoga puta debitirao u ulozi Aidina oca Amonarsa.

Pojačani zbor

Opernog partnera Kristine Kolar, u ulozi egipatskog vojskovođe Radamesa, utjelovio je također odličan Renzo Zulian, poznati talijanski tenor međunarodne karijere. U ulozi Amneris bila je upečatljiva i mlada mezzosopranistica Amanda Stojović. Uz ovaj sjajni solistički četverolist nastupili su i Luka Ortar kao Kralj Egipta, Slavko Sekulić kao Veliki svećenik Ramfis, Olga Kaminska kao Velika svećenica te Marko Fortunato u ulozi Glasnika.

Na visini zadatka bio je i zbor riječke Opere, pojačan članovima Akademskog zbora Muzičke akademije u Puli. Kvaliteti zborskih dionica zasigurno je pomogla zborovoditeljica Nicoletta Olivieri, koja je radila na vokalnoj pripremi. U posljednjem prizoru sa stražnjeg zida Ljetne pozornice pali su zlatni zastori, a na zidu se projicirao video Marina Lukanovića, koji je »uhvatio« slučajne prolaznike na opatijskom lungomareu. Time je završnica »Aide« uvučena u suvremeni kontekst, a može se shvatiti i kao svojevrsni hommage Opatiji.

Nekima se ovaj video dodatak ipak učinio suvišnim, a i slavljenički vatromet krenuo je prerano, nadglasivši pljesak publike. No, sve ostalo u riječko-opatijskoj »Aidi« funkcioniralo je na visokoj profesionalnoj razini.