Jedna je fotografija prije 76 godina obišla svijet: na njoj rame uz rame sjede britanski premijer Winston Churchill, američki predsjednik Franklin D. Roosevelt i sovjetski vođa Josif Visarionovič Staljin.

Ta je slika trebala simbolizirati jedinstvo velikih sila i nadu u trajni mir nakon završetka Drugog svjetskog rata. Fotografija je snimljena u crnomorskom ljetovalištu Jalti, na konferenciji na koju je Sovjetski Savez 4. veljače 1945. pozvao svoje saveznike u borbi protiv nacista. Jaltska konferencija (zvana i Krimska) trajala je tjedan dana, a na njoj su trojica državnika, uz asistenciju brojnih vojnih i civilnih stručnjaka, dogovarala završne operacije protiv Trećeg Reicha i Japana te raspravljala o uređenju svijeta poslije Drugog svjetskog rata.

Postignut je sporazum o podjeli Njemačke na okupacijske zone (uz demobilizaciju, denacifikaciju i plaćanje ratne štete) te o granicama Poljske i osnutku njezine vlade. Objavljena je i Deklaracija o slobodnoj Europi te dogovorena suradnja u politici prema oslobođenim državama. Saveznici su načelno dogovorili i podjele sfera poslijeratnog utjecaja, posebno u Europi. Također su nastavljeni pregovori o osnutku međunarodne organizacije za održavanje mira i sigurnosti – budući Ujedinjeni narodi. Trojka se dotaknula i prilika u Jugoslaviji, pri čemu je dogovoreno da novu jugoslavensku vladu sastave Josip Broz, kao predstavnik oslobodilačkog pokreta u zemlji, i predstavnik jugoslavenske emigrantske vlade u Londonu Ivan Šubašić. Predviđeno je i da se u vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko tijelo Jugoslavije uključe politički nekompromitirani članovi bivše jugoslavenske skupštine.

Povijesni događaj

Ovaj je povijesni događaj inspirirao Milana Grgića i Alfija Kabilja za mjuzikl »Jalta, Jalta«, koji je praizveden u prosincu 1971., što znači da ove godine slavi 50. godišnjicu. Premijera je bila u siječnju 1972. u zagrebačkom Kazalištu Komedija. Radnja se odvija na Jalti, u veljači 1945. godine, za vrijeme održavanja glasovite konferencije na kojoj su Staljin, Churchill i Roosevelt dijelili svijet. S državnicima na Jaltu stigla su tri njihova sobara: Rus Griša, Englez Stanley i Amerikanac Larry. Oni su zaduženi da čuvaju i zrače rublje šefova triju svjetskih velesila.

Kako čitamo na službenim stranicama Alfija Kabilja, sobari su smješteni u staroj vili Aramovski u kojoj domarka Nina Filipovna vodi brigu da se živi u slozi i prijateljstvu.

– Međutim, jednako kao ni njihovi šefovi, ni sobari nemaju jedan u drugog povjerenja. Oni, naime, također dijele svijet, i možda bi ga nekako uspjeli »podijeliti« kad ne bi bilo »zelene livade«, malog komadića zemaljske kugle koji se nalazi na Antarktici i o kojem šefovi velikih sila ne znaju ništa. U međuvremenu, generali i delegati koji sudjeluju na konferenciji primjećuju da se s velikom mapom svijeta, koja se nalazi u dvorani za odmor, događaju čudne stvari. Naime, pri dnu te velike karte, tamo gdje je Antarktika, javlja se nekakva misteriozna zelena mrlja. Generali i delegati su uznemireni.

Tihi rat među sobarima ne prestaje. Sukobljavaju se na svakom koraku. Nina ih izmiruje. Sve dijeli na tri jednaka dijela, pa čak i granu na kojoj se vješa rublje. No, baš zbog te grane dolazi do otvorenog sukoba. Naime, Griša kriomice vješa rublje po cijeloj grani. Njegovi kolege uhvate ga na djelu i dolazi do velike gužve. Prijeti opasnost da sobari napuste vilu Aramovski. Nina intervenira. Odluči se da bude nježna sa svakim od njih. Otkrije se da je Nina bila nježna samo prema Englezu i Amerikancu. Griša pobjesni. On je prevaren. Dolazi do otvorenog obračuna među sobarima. Dvoboj.

I dok traje gužva i tučnjava, jedna bomba koja se nalazila u vrtu vile, aktivira se. Počinje se okretati, pištati, dimiti… Panika. Svi bježe. Eksplozija.

U međuvremenu zelena mrlja na mapi sve je veća. Generali uspiju saznati da nešto više o toj mrlji zna Nina Filipovna. Agenti smjesta stupaju u akciju. Pritvore Ninu. Ispituju je. Nina ostaje nijema. Stigao je dan rastanka. Sobari se pakiraju. Vila Aramovski je oštećena od eksplozije bombe. Sobari imaju zavoje.

Agenti i generali žele znati sve o »zelenoj livadi«. Sobari šute. Tada uvode Ninu zavezanih ruku. Sobari se uplaše. Spremni su reći sve o »zelenoj livadi« samo da Ninu oslobode. Generali ih uvjeravaju da nemaju namjeru dijeliti tu livadu. Oni žele samo znati ima li na livadi cvijeća, trave, leptira…? Ima. Generali su presretni, što na ovom svijetu postoji komadić zemlje koji nikome ne pripada i koji nitko neće podijeliti.

Nina je slobodna. Ona i sobari se dogovaraju da će jednog dana svi zajedno otići na »zelenu livadu«. A možda jednog dana cijeli svijet postane zelena livada…, ukratko je sadržaj »Jalte, Jalte«.

Opće odobravanje

Ovako je o jednom od najdugovječnijih hrvatskih mjuzikala 1992. za Danas pisao kazališni kritičar Dalibor Foretić, koji je obilježio i jedan period Novog lista:

»Rijetke su u nas predstave koje se mogu pohvaliti onom omiljenom krilaticom američkog show-businessa – da ništa nije uspješnije od uspjeha. Jedna od tih je svakako mjuzikl »Jalta, Jalta« libretista Milana Grgića i skladatelja Alfija Kabilja. Već njegova praizvedba, davne 1971. godine, bila je popraćena udivljenjem i općim odobravanjem… Uz Gozzija, Mozarta, Maeterlincka, Giraudouxa i mnoge druge, koji razigranom radošću denotiraju užas svijeta oko sebe, u taj bajkoviti scenski svijet svoj skroman doprinos, svoju zelenu livadicu prilaze i Grgićeva i Kabiljova »Jalta«. U njoj ima iskonske topline koja, uz manje ili više neobavezni smijeh, uspijeva zagrijati srca. Možda još više u ovim vremenima kada je svima oko srca studenije nego ikada prije. I stoga želio bih da se ispuni moje proročanstvo da i poslije Jalte ostane – Jalta. Ova postojeća ili neka buduća. Jer, kako ona sama pjesmom lijepo kaže, dok nje bude, bit će i šanse za nas.«
Prema podacima koje je ovih dana objavio prilog Cafe 24 sata, »Jalta« je gostovala diljem bivše države – čak 17 puta na ljubljanskim Križankama, 14 puta u Italiji, a od toga deset puta s velikim uspjehom u tršćanskom Teatru Rossetti na talijanskom jeziku. Prvu verziju »Jalte« na Kaptolu je gledalo 320.413 ljudi u 534 izvedbe.

Odgovor na pitanje zašto je »Jalta, Jalta« postigla takav izniman uspjeh, leži u ovim elementima: izvrsna tema, dobar libreto, vrlo primamljiva glazba, komunikativna, dobra režija i glumački ansambl. Vezano za to Alfi Kabiljo ističe da je »Jalta« uvijek aktualna »jer će taj nepisani sukob između velikih sila, koji se reflektira na male narode i države, uvijek postojati.

»No, bez obzira na sve, svi se trebamo veseliti, nadati se i vjerovati u svjetski mir i dobro«, zaključuje Kabiljo.