RIJEKA – Ovog petka premijerno se u Gradskom kazalištu lutaka Rijeka igra predstava »Zeko i potočić« redateljice i autorice Tončice Knez. Predstava je rađena po motivima istoimene pjesme Branka Mihaljevića, a upravo je njegov sin, Mario Mihaljević, bio poseban gost na konferenciji za medije GKLR-a.

Pjesma ove godine slavi svoj 70. rođendan otkad je uglazbljena. Tekst je objavljen u Glasu Slavonije još ranije, a kako je Mihaljević ispričao – zapravo je i napisana u Rijeci.

Grad ljubavi

– Dok je moja mama bila u drugom stanju sa mnom 1951. godine, tata je svirao harmoniku u jednom orkestru i nastupali su u Kontinentalu, tako da sam ja i prije rođenja već bio u Rijeci. Tada je tata u Rijeci napisao taj tekst »Zeke i potočića« – kazao je Mihaljević te dodao kako je Osijek njegov rodni grad, Zagreb radni, a Rijeka izabrani grad ljubavi. »Zeko i potočić« pjesma je koja ima izuzetno jak utjecaj na svakoga tko je čuje, ali također i ona kojoj se rado vraćamo u različitim životnim razdobljima, no i ona u svakom od njih nosi drukčiju, ali značajnu misao. Kako je objasnila Knez, nastojala je pjesmu koju veže uz svoje djetinjstvo prikazati i likovno, postavljajući pitanje što je za nju dom.

– Za mene je dom uvijek bio upravo pravljenje kolača u nekim hladnim, zimskim danima, a iz tog razloga sam motive iz pjesme htjela uprizoriti na moderan način. Jako sam zahvalna Gradskom kazalištu lutaka Rijeka što su nas sve tako lijepo ugostili te glumcima koji su bili spremni istraživati potpuno drukčiji medij i netipično kazalište lutaka – objasnila je Knez uz koju je na predstavi radio i dramaturg i asistent redateljice Marijan Josipović.

Glavni medij – brašno

Kada se govori o netipičnom lutkarstvu, važno je napomenuti kako je glavni medij u ovoj predstavi upravo brašno u ulozi snijega, ali i samih lutaka, pa tako i zeke. Scenografiju i lutke radila je Lorna Kazalić Jelić, a lutkarska tehnologinja i kokreatorica lutaka je Luči Vidanović. Oblikovatelj svjetla je Sanjin Seršić, a glazbu za predstavu skladao je Marko Pernarčić kojemu je ovo prva skladba za kazalište, a kako je kazao, sve njegove skladbe su na neki način »hommage« Branku Mihaljeviću.

Predstavu izvode glumci Petra Vučković i Zlatko Vicić koji su se upustili u izazovan pothvat kakav je rad s brašnom.

– Osjećam jednu veliku odgovornost, prvenstveno zbog pjesme koja nas je sve odgojila, svi vežemo jake prve emocije uz tu pjesmu, pa je zadatak primiti se ovoga posla bio veličanstven. S druge strane, materijal s kojime smo se prvi put susreli vrlo je živ i igra sam za sebe, a opet s druge strane zahtijeva jednu vrstu preciznosti koju zahtijeva i klasično lutkarstvo – objasnila je Vučković, a Vicić je naglasio kako je Zeko u predstavi jedan izazovan Zeko za kojeg se nikada ne zna u kojem će vas pravcu odvesti jer je fluidan, kao i to da mu je ovo prvi put da radi s takvom lutkom.

Metafora doma

Ravnateljica Gradskog kazališta lutaka Rijeka Magdalena Lupi Alvir kazala je kako joj je drago da kazališnu sezonu nazvanu »Planet Brajda – naš dom« završavaju upravo premijerom predstave koja u sebi nosi metaforu doma.

– Ta predstava, i sama pjesma, u sebi miješa i tugu i životnu radost, a upravo u takvom nježnom i suptilnom tonu je rađena i ova verzija predstave »Zeko i potočić«. Predstava je to koja na neki način govori i o odrastanju, ali i o prostoru slobode koji je jako bitan za našeg Zeku jer on odrasta kroz potragu za potočićem i sigurnim utočištem. Na tom putu mu pomažu i neke životinje, a to njegovo putovanje je također i put vlastitih spoznaja te potraga za potočićem kao mjestom sigurnosti i slobode – zaključila je Lupi Alvir.

Nakon premijere 12. travnja u 18 sati, predstava je kontinuirano na repertoaru još desetak dana, a važno je napomenuti kako, iako brašno ostaje na pozornici, iz kazališta upozoravaju na oprez jer čestice brašna ostaju u zraku, stoga se predstava ne preporučuje za djecu i/ili odrasle koji su alergični na gluten.