ZAGREB – Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu izvelo je prvu baletnu premijeru u ovoj sezoni i to balet »Spartak«. Riječ je o originalnom autorskom čitanju koreografa i redatelja Jirija Bubeničeka koji je slavni balet Arama Hačaturjana oblikovao kao sasvim novo djelo čiju je praizvedbu publika dočekala s oduševljenjem. Predstava je, ustvari, koprodukcija u sklopu K-HNK konzorcija hrvatskih narodnih kazališta i to HNK-a u Zagrebu i HNK-a Ivana pl. Zajca Rijeka.

»Spartak« je jedno od najpoznatijih djela armensko-ruskog skladatelja Arama Hačaturjana. Praizvedeno je 1956. u Sankt Peterburgu prema libretu Jurija Grigoroviča, temeljenom na istoimenom romanu Raffaella Giovagnolija iz 1874. Središnji junak djela je Spartak, stvarna osoba koja je živjela oko 71. godine prije Krista, bivši gladijator i vrsni vojskovođa koji je poveo ustanak protiv Rimljana poznat i kao Treći robovski rat. Njegova je vojska poražena, a svi preživjeli, njih šest tisuća, bilo je razapeto uzduž Appianske ceste.

Novi libreto

»Čitajući knjigu iznenadilo me, zapravo, koliko različitih likova ima u romanu s nekoliko paralelnih priča. Naime, baletni libreto Spartaka, koji sam poznavao, nije bio toliko bogat radnjom i likovima. Nakon što sam pročitao cijeli roman, koji me duboko dirnuo, bio sam svjestan da želim koreografirati balet koji će mnogo vjernije slijediti napisano djelo. Počeo sam raditi sa svojom suprugom i kostimografkinjom Nadinom Cojocaru, na dramatrugiji predstave. Među više od 600 stranica knjige pomno smo odabrali najvažnije prizore koji će vjerno slijediti tijek priče romana Raffaella Givagnolija. U njima će se pojaviti iste osobe kao i u romanu, a priča će biti vjernija ishodišnom djelu. Tako je nastao potpuno novi libreto. Ovo je nov pristup koji se ne temelji toliko na pokazivačkoj strukturi predstave koliko na ponovo ispričanoj i kazališno strukturiranoj priči. Naš novi libreto potaknuo me da svježim pogledom pristupim glazbi Hačaturjana.

Zaljubio sam se u nju i strukturirao je tako da slijedi novi tijek radnje. Glazba je sada potpuno drukčije organizirana te prati novu liniju priče, oslikavajući pobunu gladijatora u prvom stoljeću prije nove ere i predstavljajući likove s njihovim intimnim pričama. Spartak ovdje nije prikazan samo kao junak, on je i duboko humana osoba sa svim vrlinama i manama, sumnjama i ljubavlju prema voljenoj Valeriji«, tvrdi Bubeniček, dodavši kako je odabrao tehniku koja se temelji na klasičnom baletu inkorporiravši u nju suvremeni pokret tijela:

»Zajedno s Dariom Gessatijem, scenografom, Nadinom Cojocaru, kostimografkinjom i glazbom Arama Hačaturjana nadam se da ćete uživati u ovom novom djelu isto onoliko koliko sam ja uživao stvarajući ga s divnim plesačima«.

Ljubavne priče

Središnja ljubavna priča je ona Spartaka i Valerije, supruge rimskog diktatora Sule, iz koje proizlazi glavna scenska napetost čitave produkcije: Spartakova rastrganost između ljubavi prema jednoj ženi i njegove posvećenosti borbi za slobodu od ugnjetavanja. Druga ljubavna linija vezana je za ljubomoru rimske bogatašice Eutibide, očarane Spartakom, koju će njegova neuzvraćena naklonost nagnati da pokuša uništiti sve što je stvorio. Treća, neostvarena, ljubavna priča ona je Spartakove sestre Mirze i mladog gladijatora Artoriksa. Zaplet se razvija kao na filmu, izmjenjujući prekrasne intimne, lirske ljubavne scene s masovnim scenama borbe, čime se dodatno naglašava unutarnji Spartakov sukob između privatnog i javnog. Na premijeri su Spartaka i Valeriju utjelovili Takuya Sumitomo i Natalia Kosovac; Eutibidu je plesala Rieka Suzuki, a publiku su oduševili i Atina Tanović i Yuho Yoshioka kao Mirza i Artoriks.

Najveći dojam na gledatelja zasigurno ostavlja glazba koja je toliko snažna i drukčija i koliko god nam bila poznata, svaki put iznova u njoj uspijemo otkriti nešto novo. Moćan je prizor stvarala cijela četa baletnih umjetnika i doista je i ova izvedba pokazatelj da se, po pitanju baletnog ansambla, imamo čime ponositi. Koreografija nije bila dovoljno dinamična već više narativna, poput nijemog filma te se lako pratila priča, čak mnogo lakše no u mnogim dramskim djelima koje imamo prilike pogledati. Svjetlo je, također, izvanredno postavljeno (oblikovatelji svjetla Deni Šesnić i Jiri Bubeniček) te je, zaključno, ova baletna koprodukcija Zagreba i Rijeke vrlo uspjela i zanimljiva. Orkestrom je, na premijeri, ravnao Valentin Egel.