RIJEKA  Zvonimir Peranić nije omiljena osoba mnogih riječkih kulturno-političkih krugova, službenih ili kuloarskih, svejedno. Kritičar sistema, poznat po čestom istjerivanju raznih pravdi (čime nervira one kojih se u tom istjerivanju dotiče), ulaskom u politiku dobio je poluge nešto konkretnijeg djelovanja. Kao gradski vijećnik, predsjednik Odbora za kulturu, iako često u onim istim krugovima smatran rubno redikuloznim, oznojio je i pročelnike i direktore kulturnih organizacija, pa i gradonačelnika, a kao član Kazališnog vijeća HNK-a Ivana pl. Zajca i jednog od glavnih šefova riječke kulture – intendanta Marina Blaževića. Pa i s obzirom na to da je kao predsjednik Odbora za kulturu imao ozbiljnih gafova u revidiranju Javnih potreba u kulturi Grada Rijeke, kada je upao u sukob interesa značajno povećavši iznos namijenjen organizaciji njegove sestre Ivane Peranić, o čemu je Novi list opširno pisao, činjenica jest da je zamjeranje Blaževiću očito bilo dovoljno da ga se pokuša maknuti s mjesta vijećnika u KV-u »Zajca«.

No baš zbog tih spomenutih razloga ovo je puno manje priča o Zvonimiru Peraniću (čije smo krimene raspravili, a novih nismo zasad otkrili), a puno više o legendi riječkoga glumišta Zrinki Kolak-Fabijan i drugim nekim zanimljivim protagonistima čije su priče isplivale upravo zbog Peranićevih istjerivanja pravde.

Zrinka Kolak-Fabijan dugo nije glumila, ali je u svojoj bogatoj karijeri ostvarila niz zapaženih uloga, a bila je i ravnateljicom Gradskog kazališta lutaka Rijeka. Dakle žena je to duboko u (kazališnom) sistemu, dobra njegova poznavateljica, i s umjetničkog i s upravljačkog aspekta. Koji potonji uključuje i poznavanje ekonomskih i legislativnih elemenata njegova funkcioniranja. Iako je dugo nije bilo na sceni, Zrinku Kolak-Fabijan intendant »Zajca« Marin Blažević poziva da glumački participira u projektu »Vježbanje života – drugi put«, koji nakon odustajanja Laryja Zappije upravo on režira. Ona pristaje, predstava je napravljena kao velebni i skupi projekt HNK-a u Europskoj prijestolnici kulture, ispala je kako je ispala, i priča je gotova.

Nedozvoljeni rad

Ili ipak nije, jer Zrinka Kolak-Fabijan u istom je tom periodu i ne samo članica, već i predsjednica Kazališnog vijeća HNK-a Ivana pl. Zajca. Onog istog u kojem je predstava i napravljena. Na to upozorava Zvonimir Peranić i proziva Zrinku Kolak-Fabijan za sukob interesa, tražeći njeno razrješenje s mjesta predsjednice KV-a »Zajca«. Na stranu prozivanje za sukob interesa onoga koji je i sam bio u sukobu interesa, no kako rekosmo, Peranićeve smo krimene raspravili, a izvaci iz pravnih akata važnih za funkcioniranje Kazališta pokazuju o čemu je ovdje riječ i koliko je priča na koju upućuje ozbiljna.

Zakon o kazalištima u članku 31. kaže: »Za vrijeme trajanja mandata vanjski član kazališnog vijeća ne može umjetnički djelovati u tom kazalištu.« Isto, s neznatnom varijacijom, kaže se i u članku 39. Statuta HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci: »Za vrijeme trajanja mandata, vanjski član Kazališnog vijeća ne može umjetnički djelovati u Kazalištu.« Dakle da utvrdimo, Kolak-Fabijan, predsjednica Kazališnog vijeća HNK-a Ivana pl. Zajca kao njegova vanjska članica, pozvana je i odazvala se umjetničkom radu u projektu »Vježbanje života – drugi put« na poziv redatelja Marina Blaževića, koji je ujedno i intendant Kazališta. Sve to u isto vrijeme, iako pravni akti kažu da je to nedozvoljeno.
Valja nam objasniti pojam vanjskog člana kazališnog vijeća, ali i upozoriti na važnost kazališnih vijeća uopće. Prema Zakonu o kazalištima, kazališno vijeće na prijedlog intendanta ili ravnatelja usvaja godišnji plan rada i razvoja kazališta, financijski plan, godišnji obračun te plan nabave, prati ostvarivanje programa, usvaja programska i financijska izvješća… I još mnogo toga što ga čini iznimno važnim kontrolnim tijelom. Po pitanju članova Kazališnog vijeća HNK-a Ivana pl. Zajca, valja reći da se ono sastoji od petero vijećnika; troje predlaže osnivač, Grad Rijeka, a dvoje dolazi iz redova Kazališta. Vanjski vijećnici u sazivu koji je konstituiran 28. siječnja 2020. (iako je konstituirajuća sjednica započela 27. prosinca 2019.), su: Zrinka Kolak-Fabijan, Danijel Trinajstić i Zvonimir Peranić. Preostalo dvoje vijećnika biraju pak kazalištarci, i to jednoga radnici kazališta, a drugoga umjetnička zvanja. Pa je tako predstavnik umjetnika Saša Matovina, a radnika Anton Plešić. Koji je, pak, »presudio« oko izbora predsjednika, odnosno predsjednice novog Kazališnog vijeća. Naime na početku konstituirajuće sjednice glasovi su bili 2:2 između Peranića i Kolak-Fabijan, a kad je vijeće konstituirano, Plešićev glas za Kolak-Fabijan postavio ju je na mjesto predsjednice. To će sve biti važno u mjesecima koji slijede, a pri čemu su važni i datumi.

Zrinka Kolak-Fabijan trebala se opredijeliti: ili raditi u »Vježbanju života – drugi put«, ili biti članicom Kazališnog vijeća – Zvonimir Peranić / : ARHIVA NL

Zakon je jasan

Premijera predstave bila je 24. lipnja 2020., dakle duboko u mandatu predsjednice Kazališnog vijeća, no ona nam kaže da je u projekt pozvana puno ranije, u ljeto 2019. godine, a da je ugovor potpisan 24. prosinca te godine. Međutim u videoprilogu gradskog portala Moja Rijeka ona kaže: »Jako sam sretna što sam se vratila, iako sam bila skeptična kad me Marin Blažević zvao, negdje u siječnju, i rekao: ‘Zrinka, vraćaš se u predstavu.’« Prilog je emitiran 25. lipnja, a Kolak-Fabijan, očito je, govori o siječnju iste godine, kada je ili konstituirano ili je u fazi konstituiranja Kazališno vijeće. Kolak-Fabijan u razgovoru koji smo vodili u ponedjeljak kaže da je riječ o grešci, da je mislila da su tada, u siječnju, počele probe.

S obzirom na to da je Kazališno vijeće potvrđeno 28. siječnja 2020. godine, formalno mandat predsjednice KV-a još nije bio počeo, ali podsjećamo da je konstituirajuća sjednica započela 27. prosinca 2019. i da je ugovor onda potpisan netom prije no što je počeo postupak oformljavanja KV-a, dakle u vrijeme kada su i Zrinka Kolak-Fabijan i intendant znali da će Kolak-Fabijan biti članicom Kazališnog vijeća »Zajca«. No čak i da je ugovor potpisan puno ranije, to i dalje ne mijenja činjenicu da ni u Zakonu ni u Statutu »Zajca« ništa ne piše o potpisanim ugovorima, već jasno i nedvosmisleno stoji da član KV-a ne može umjetnički djelovati u kazalištu u kojem je na toj funkciji. Kada na to upozoravamo Zrinku Kolak-Fabijan, ona kaže da joj je pravnica u »Zajcu« rekla da ona nije u sukobu interesa te pokušava svrnuti pozornost na agendu Zvonimira Peranića, koji da je mogao i puno ranije od srpnja početi tražiti njenu smjenu, jer sve je to bilo i ranije poznato, te da ona ne prihvaća njegovo tumačenje da nije znao, s obzirom na to da je priča o predstavi bila jako dobro medijski popraćena.

Zrinka Kolak-Fabijan u »Vježbanju života – drugi put« / Foto DRAŽEN ŠOKČEVIĆ

Posebna veza

Mi i dalje inzistiramo da Peranićeva agenda trenutno nije važna, nego da je važno je li sukob interesa ono što kažu Zakon i Statut.
– Nakon što je meni pravnica rekla da nisam u sukobu interesa… a da vam budem iskrena, ja se tako i osjećam, nikakav honorar ja nisam dobila naknadno. I da su me pitali da radim besplatno, ja bih radila besplatno – rekla nam je Zrinka Kolak-Fabijan, koja je na kraju našeg jednoipolsatnog sastanka rekla i da je raskinula sporni ugovor. U naknadnom, autoriziranom pojašnjenju, izjave o raskidanju ugovora više nema, već je zamijenjena ovom izjavom: »Kada je krenuo gospodin Peranić s prijedlogom moje smjene s funkcije predsjednice KV-a na 10. sjednici, 24. listopada 2020., koja se zbog epidemiološke situacije i pojave zaraženih u Kazalištu održala putem elektroničke pošte, napisala sam da se o tom prijedlogu treba raspraviti uživo/kontaktno, a ne putem elektroničke pošte. U međuvremenu, Kazališno vijeće održalo je, zajedno s Upravom Kazališta i pročelnikom za kulturu neformalni sastanak na kojem smo prokomentirali taj prijedlog.«
No što ako je sukob interesa ipak utvrđen, bez obzira na sva tumačenja s prozvane strane? Jer ne treba puno pameti da bi se shvatilo da poklonjeno Blaževićevo povjerenje glumici Kolak-Fabijan (i njihova pritom ostvarena veza poslodavac – najamnik, koja se u kazališnom činu kudikamo usložnjava, s obzirom na obavezu međusobnog povjerenja i dubinu odnosa redatelj – glumac), nije sukladno odnosu koji bi predsjednica KV-a trebala imati prema onome čije odluke i poteze mora kontrolirati i propitivati. Bez obzira na to kad je potpisan ugovor, zbog čega to i jest tako formulirano i u Zakonu i u Statutu. Pitamo to Zvonimira Peranića, koji kaže da se Zrinka Kolak-Fabijan trebala opredijeliti: ili raditi u projektu »Vježbanje života – drugi put« ili biti članicom Kazališnog vijeća. Jedno i drugo ne ide zajedno. Rekao nam je i da je o tome pokušavao raspravljati na Vijeću, predlažući i točku razrješenja dužnosti predsjednice Vijeća, no ona nije htjela tu točku staviti ni na dnevni red, a prema najnovijim informcijama, to i dalje odbija.

Zanimljiv obrat

Druga mogućnost, smatra Peranić, jest da djeluje Gradsko vijeće, no tu se sada događa zanimljiv obrat. Kako nam je rekao Peranić, drugo dvoje vanjskih članova Vijeća, Zrinka Kolak-Fabijan i Danijel Trinajstić, traže njegovu smjenu. Kada bi razlog bio onaj koji navodi Peranić, bilo bi to skandalozno. Naime on tvrdi da se njegovo razrješenje predlaže zato što nije podržao odluku Osnivača o imenovanju Aljaža Farasina v.d.-om ravnatelja Opere HNK-a Ivana pl. Zajca.
Valja nam se vratiti na Kazališno vijeće, pred koje je došla i točka dnevnog reda o izglasavanju Farasina v.d.-om ravnatelja Opere. Kako nam kaže Peranić, vanjskim članovima je stigla i uputa pročelnika Šarara, koji ih instruira da bi trebali glasati za Farasina. Ako Peranić ne pretjeruje u kvalifikaciji, i ako je »obaveza« vanjskih vijećnika bila izjasniti se pozitivno o Farasinu, onda svjedočimo posvemašnjemu skandalu s odlučivanjem i postaje nam jasna uloga kazališnih vijeća i inače u životima kazališta, pored kojih tako prolaze šleperi nepravilnosti, koje oni ili ne vide ili ne smatraju spornim, postajući marionetama upravitelja sustava, što smo i u Rijeci prečesto gledali.
A glasanje o Farasinu na kraju je ostalo neriješeno, jer kako smo nakon silnih peripetija konačno ipak doznali, dvoje vanjskih članova je poslušalo Šarara, dvoje kućnih je glasalo protiv Farasina, a Peranića nije bilo. Naime da bi odluka Kazališnog vijeća bila pravovaljana, ona mora imati tri glasa. Čak i u situaciji, dozvoljenoj, da je kvorum troje članova, potrebna su tri glasa da bi se nešto izglasalo. I dok vanjski vijećnici, kojih je troje, trbuhozbore intendantove želje, pa i na usta kulturnog pročelnika, sve je u redu i intendant nesmetano donosi odluke, no kad u redovima ima partibrejkera, s njime, dakako, treba van.

Marin Blažević / Foto Marko Gracin

Epidemija straha

No cijeli ovaj slučaj (ne)izbora novog v.d.-a ravnatelja Opere (in)direktno je povezan s još jednom zanimljivom pričom u vezi s članom Kazališnog vijeća, ovaj put unutrašnjim, ne vanjskim – Sašom Matovinom. Matovina je, naime, ovih dana bio predmetom jedne dubioze. Hodogram događaja kaže da Matovina nije glasao za Farasina kao novog v.d.-a ravnatelja, a čini se da je tako bilo i s drugim predstavnikom Kazališta u Vijeću pa, kako rekosmo, zbog Peranićeva neglasanja Farasin nije izabran. Netom nakon toga Saši Matovini počelo se prijetiti otkazom. I to zato što je nastupio izvan Kazališta, očito bez dozvole intendanta. Naravno, zakone i propise valja poštivati, pa ako je utvrđeno da je Matovina počinio prekršaj, onda mora i odgovarati, no naša je dužnost upozoriti i na to da se sve ovo događa u isto vrijeme, vrijeme spornoga glasanja, koje je intendantu očito bilo toliko važno da je zajedno s pročelnikom probao učiniti sve da se Farasina izabere.
Rezultat svega ipak nije bio otkaz Matovini, jer on kao član vijeća uživa određeni imunitet, pa bi intendantu bilo komplicirano smijeniti ga, već, čini se, samo opomena očito ustrašenom Matovini, koji je, barem zasad, odbio poziv za bilo kakav istup ili komentar u Novom listu, a prema nekim informacijama koje smo dobili, čini se da je spreman i istupiti iz Kazališnog vijeća. Iako nam on, ponavljamo, ništa nije htio komentirati. Time Matovina postaje još jednim elementom loše atmosfere u Kazalištu, atmosfere straha i nevjerice, koju nam sve češće komuniciraju brojni djelatnici Kazališta. O tome koliko je straha u njima svjedoči njihova silna želja da govore o narušenim odnosima unutar kuće, ali ne u javnome istupanju, iza svojih imena i prezimena. Uvijek se spominju ugovori koji istječu ili se mogu raskinuti, obiteljske situacije, egzistencijalni strahovi…

Trač-partija

Sve ranije spomenute navode provjerili smo i kod Zrinke Kolak- Fabijan. Predsjednica KV-a ponudila nam je dokument koji nije htjela dodatno komentirati. Prema navodima u dokumentu, razlog je »nepravodobno usvajanje Zaključka prema uputi Osnivača«, a u suštini riječ je o tome da je Gradsko vijeće donijelo zaključak kojim se daje uputa vanjskim predstavnicima u KV-u »Zajca« da u roku 30 dana KV usvoji zaključak kojim će se uprava »Zajca« obvezati da prilikom podnošenja svih budućih izvješća u njih uključe i projektna izvješća. Dalje dokument naliči više na dječju trač-partiju, no Peraniću se uzima za zlo to što je rečena uputa usvojena izvan roka, za što je on navodno kriv te je prema podnositeljima zahtjeva za razrješenjem, predsjednici KV-a Kolak-Fabijan i drugom vanjskom članu Danijelu Trinajstiću, to nepridržavanje uputa tijela koje ga je izabralo razlog za opoziv vijećnika Peranića.
No mi pitamo Zrinku Kolak-Fabijan je li istina da je Ivan Šarar sugerirao za koga da članovi vijeća glasaju i je li to pravi razlog Peranićeve smjene, jer se na to oglušio i svoj glas modelirao prema glasanju unutrašnjih članova KV-a. Kolak-Fabijan nam je potvrdila da je bio i taj zahtjev, no kad smo mi upitali smatra li da je u redu da se vijećnicima diktira za koga će glasati, rekla je da Osnivač nije diktirao, nego je dao preporuku. Na ovome mjestu Zrinka Kolak-Fabijan u autoriziranoj izjavi stavlja dopunu, u vidu ove izjave: »koja je (preporuka, op. D. M.) sukladno propisima Kazališta i Osnivača obvezujuća za predstavnike Osnivača u Kazališnom vijeću.« Ova dopuna je, pak, u koliziji s izjavom iz razgovora, koju Kolak-Fabijan ne briše, a u kojoj kaže da je Šarar samo predložio, što ne znači da bi oni tako morali glasati.

Obvezujuća (ili) preporuka

– Mi smo dobili obrazloženje intendanta, koji je rekao da je čovjek koji je do tada bio na toj poziciji otišao i da trenutno nema ravnatelja opere i da to pitanje moraju riješiti. On je na tome radio dulje vrijeme i nama je normalno da ako nemaš čovjeka i ako si ga izabrao, nama je normalno da se njega potvrdi – kaže Kolak-Fabijan pa na kraju ostaje nejasno je li Šararova preporuka bila skandalozno obvezujuća ili je bila samo preporuka.
Kolak-Fabijan dalje podsjećamo da su, prema informacijama kojima raspolažemo, unutrašnji članovi vijeća Matovina i Plešić glasali protiv Farasina. U tom trenutku ona tvrdi da misli da su oni, Vijeće, ipak izglasali Farasina, na što mi inzistiramo da su morali imati tri glasa, a da ih zbog Peranićeva neglasanja nisu imali i da on smatra da je to razlog za njegov opoziv. Budući da se činilo nevjerojatno da ne možemo doći ni do podatka o tome je li, konačno, izglasan v.d. ravnatelja Opere, kako ona tvrdi, ili nije, kako tvrdi Peranić, jer to je u direktnoj ingerenciji Vijeća i od javnog je interesa ima li »Zajc« ravnatelja Opere ili nema, to joj i kažemo. Ona tada pred nama naziva pravnika i pita ga o spornom glasanju, pri čemu osoba s druge strane potvrđuje naše navode, odmah, bez ikakva dodatnog konzultiranja, objašnjavajući da su Matovina i Plešić glasali protiv Farasina, a ona i Trinajstić (koji sada predlažu opoziv »bezglasnog« Peranića) za.

Igre moći

Konačno pitamo Kolak-Fabijan nije li ozbiljan signal vanjskim članovima Vijeća, pa i njoj, predsjednici, to da intendantovu želju za Farasinom, u čiji izbor je upregnuo i Šarara, ne žele kazališni članovi Vijeća. U autoriziranoj verziji odgovora ona ističe da je bilo jasno zašto se glasalo na taj način, a jednako tako po njoj je jasna bila i potreba Kazališta za ravnateljem Opere, jer se bez njega ne može normalno odvijati rad Opere.
– Krajnji je čas bio da se nađe novi ravnatelj Opere ili barem vršitelj dužnosti do izbora novog ravnatelja Opere, a obrazloženje intendanta svakako je išlo u prilog da se Farasina izglasa za vršitelja dužnosti ravnatelja Opere. Za različita mišljenja članova KV-a oko tog prijedloga morat ćete pitati njih – zaključuje Kolak-Fabijan.
Iza ove priče o Kazališnom vijeću, dijelom tragikomedije, dijelom farse, dijelom trač-partije, a dijelom igre (male, provincijalne) moći, koje ipak ostaje jednom od zadnjih brana interesa javnosti u poslovanju Kazališta, pomalja se još jedna, puno ozbiljnija priča. Kažemo jedna od zadnjih brana, jer Osnivač je od toga da bude ta brana javnog interesa, kako se sada čini, odustao, poklanjajući povjerenje Marinu Blaževiću čak i kada ozbiljno krši zakone, o čemu ćemo tek pisati.
No ova, dakle, priča o Kazališnom vijeću priča je o još jednom iznimno važnom dokumentu kuće na kojem se radi: sistematizaciji radnih mjesta. Kontroverzni dokument, koji u svom nacrtu, kako neslužbeno doznajemo, donosi neke promjene koje zadiru čak i u osnovna ljudska prava, mora izglasati Kazališno vijeće. Ako u njemu ne bude bilo oponenata Marinu Blaževiću, ako Marin Blažević u njemu bude imao jasna i nedvojbena tri glasa, koji neće propitivati njegove odluke, jer »on je na tome radio dulje vrijeme«, kako to kaže predsjednica Vijeća, taj bi dokument mogao napraviti ozbiljan rusvaj u žutoj, trusnoj, ali još uvijek glavnoj kući riječke kulture. Koju i tako čeka vjerojatno najozbiljnija kriza financiranja u njenoj dugoj povijesti uoči izglasavanja novog, koronavirusnog gradskog proračuna i sve jasnije činjenice vrlo gladnih usta novog art-parka »Benčić«.