RIJEKA – Na pozornici HNK-a Ivana pl. Zajca premijerno je izvedena plesna predstava »What Do You See, or Not«, prva produkcija novoosnovanog Yellowbiz Art Collectiva koji su utemeljili Maria Matarranz de las Heras, Valentin Chou i Michele Pastorini. Kolektiv je nastao kao rezultat njihove povezanosti tijekom godina zajedničkog plesanja, a koja je dostigla višu razinu.

Dijeleći zajedničku viziju, žele pomaknuti granice suvremenog plesa spajajući različite talente iz područja ne samo plesa i koreografije, već i vizualnih umjetnosti te dizajna kostima. U središtu njihova zanimanja i nastojanja je stvaranje inovativnih plesnih djela koja odražavaju njihova osobna iskustva i njihovu zajedničku viziju svijeta.

Michele Pastorini glavni je koreograf koji kolektiv kreativno usmjerava pokretom, Valentin Chou zadužen je za produkciju vizualnog sadržaja, dok je Maria Matarranz de las Heras zadužena za kostime.

Glazbenici i plesači

Ovu 50-minutnu predstavu osmislili su i izvode je prvaci riječkog HNK-a – Michele Pastorini, Valentin Chou i Maria Matarranz de las Heras. Koreografiju potpisuje Michele Pastorini, a kostimografkinja je Maria Matarranz de las Heras.

Članovi su to Baleta u Rijeci koji dolaze iz raznih zemalja – Michele Pastorini iz Italije, Maria Matarranz de las Heras iz Španjolske, a Valentin Chou iz Francuske, a imali su prilike živjeti na raznim mjestima. Kako čitamo u razgovoru s njima u programskoj knjižici predstave, ta je činjenica otvorila temu pripadnosti: »Ova priča odražava putovanje čovjeka za vlastitim mjestom, razumijevanjem samog sebe te snalaženje osobe pred dinamikama moći, identitetom grupe te individualnošću.«

Uprizorenje je zamišljeno minimalistički. U dubinu pozornice smješten je komorni orkestar – ReVibrant Trio koji čine Pedro Rosenthal Campuzano na udaraljkama, Osman Eyublu na violini i Golnar Mohajeri na violončelu.

Ove članove Riječkog simfonijskog orkestra sada smo upoznali i doživjeli u novom svjetlu, kao i same plesače.

Između njih i glazbenika uspostavljen je zanimljiv plesno-glazbeni dijalog koji zajednički pulsira kao jedno tijelo u kojemu su glazba i plesni pokreti ritmički usklađeni, prožimaju se i nadopunjuju. Kako doznajemo iz spomenutog razgovora, proces suradnje između plesača i glazbenika bio je drukčiji od uobičajenog – umjesto rada s već postojećom glazbom, glazbenici su prvo htjeli vidjeti koreografiju. I tako je nastao ovaj izvrstan dijalog između plesa i glazbe.

Posebnost je ove plesne predstave i u tome što će svaka izvedba biti malo drukčija zbog glazbe koja se izvodi uživo.

Izvrsni dueti

Na gotovo potpuno praznoj pozornici, naznačenoj tek provodnim motivom putnog kovčega, početak predstave priziva ozračje zračne luke ili kakvog putničkog terminala kao mjesta slučajnih susreta, upoznavanja, ali i rastanaka.

U jedan takav prostor smješteni su likovi ove predstave – dva muškarca i jedna žena. Upoznajemo ih kao individue, no zatim dolazi do interakcije i odnosa među njima. Osim kufera, pojavljuje se i jedan bijeli cvijet na stabljici koji će povezati ove neimenovane likove. Naizgled slučajni, nepovezani susreti, pretvorit će se u pravu (intimnu) dramu, a čitava priča ispričana je jezikom plesa i fizičkog pokreta. U prvom planu su tjelesnost i sama dramaturgija koja se temelji na dinamičkom suodnosu među likovima.

Izvrsni su dueti Michelea Pastorinija i Valentina Choua u kojima do izražaja dolazi nadmetanje, borba, sukob koji se postupno pretvara u pravi boksački meč. Vrlo precizno, ritmički posve usklađeno s glazbom, izvedeni su i muško-ženski dueti u kojima sudjeluje izvedbeno perfektna Maria Matarranz de las Heras.

Sjajno »uštimanom« dijalogu plesa i glazbe treba pridodati i oblikovanje svjetla Kristiana Baljarevskog, koje u svojim okomitim snopovima vibrira u skladu s glazbenim ritmovima, naglašavajući skulpturalnost tijela izvođača.

Predstava »What Do You See, or Not«, kao što sugerira i njezin naslov, poigrava se i percepcijom gledatelja, postavljajući pitanja: Koliko smo puta bili sigurni da posve razumijemo ono što se događa oko nas, uvjereni da shvaćamo bit onoga što vidimo? Nismo li možda, vjerujući da razumijemo već na prvi pogled, samo upali u zamku pretpostavki i klišeja, a zapravo bili daleko od prave istine?, pozivajući nas da se zagledamo dublje, u ono što se nalazi ispod (vidljive) površine. Premijerna publika ispratila je izvođače ovacijama.