RIJEKA – Ovogodišnji trinaesti Zoom, festival izvedbenih umjetnosti u organizaciji Drugog mora, bavi se temama kao što su društvene podjele i nejednakosti, klimatske promjene, tržišna ekonomija, konzumerizam, društvo spektakla i ratovi – sve aktualni problemi današnjeg vremena koje izabrane predstave propituju na različite načine. Festival je otvorila predstava »Vrućina« slovenskog redatelja Žige Divjaka, u čijem je središtu ukazivanje na katastrofalne posljedice aktualnih klimatskih promjena. Ova tema postala je zanimljiva i kazalištu koje na nju pokušava odgovoriti angažirano, sada i ovdje. Ono čime su se u umjetnosti nekad bavili distopijski svjetovi u današnje vrijeme sve više postaje realnost, a izvedbe na Zoomu pokušavaju ponuditi različite perspektive o viziji budućnosti te odgovoriti na pitanja odakle smo došli i kamo idemo, kako u umjetnosti, tako i u životu.

Dokumentarizam

Predstava jednostavnog naslova »Vrućina«, koja sugerira problematiku globalnog zatopljenja, nastala je u koprodukciji Mladinskog Theatrea, Steirischer herbst ‘21 i Maske Ljubljana. Veći dio izvedbe je na engleskom jeziku, a ima i dijelova na slovenskom, bosanskom i njemačkom. Dramaturg je Goran Injac, a za potrebe predstave korišteni su pojedini motivi i fragmenti iz knjiga »Less is More: How Degrowth Will Save the World« Jasona Hickela, »How to Blow Up a Pipeline« Andreasa Malma, »Ministry for the Future« Kima Stanleyja Robinsona i »The Uninhabitable Earth: Life After Warming« autora Davida Wallacea-Wellsa. Tekst koji izgovaraju izvođači Damir Avdić, Mina Palada, Draga Potočnjak, Maya Sara Unger/Lina Akif, Vito Weis i Gregor Zorc ima dokumentarističku podlogu, naime sadrži brojne podatke o posljedicama klimatskih promjena – o stakleničkim plinovima, fosilnim gorivima, onečišćenju plastičnim i drugim otpadom te globalnom zagrijavanju koje će imati ozbiljne, pa čak i nepovratne posljedice na okoliš i društvo. Među ostalim, spominju se zastrašujuće brojke smrtnih slučajeva zbog toplinskih valova, poplava ili smanjenja količine dostupne vode, a pogubne su i posljedice ne samo za fizičko, nego i za mentalno zdravlje ljudi, što sugeriraju nekoliko puta ponovljene riječi depresija, anksioznost i trauma. Sve te podatke izvođači izgovaraju na kazališno zanimljiv način, kao da govore dramski tekst ili poeziju, prelazeći iz govornih dijelova u višeglasno pjevanje. Pritom su glumci i glumice raspoređeni među gledateljima i gledateljicama koji posjedani u krugu postaju sudionicima izvedbe.

Mrtva priroda

Scenografija Igora Vasiljeva uvodi nas u svojevrsni »staklenik«, čije je tlo prekriveno umjetnom travom iz koje »raste« isto tako umjetno cvijeće, osvijetljeno neonskom rasvjetom ili se transformira oblikovanjem svjetla Davida Orešiča. Tako je kazališnim sredstvima kreiran posve umjetan okoliš, umjetnička »mrtva priroda« sa suhim granama, umjetnim snijegom i malim akvarijem u kojemu izvođači uzalud pokušavaju oživiti mrtvu ribu ili sami plivaju »na suhom« među cvijećem na umjetnoj travi. U tom posve artificijelnom okolišu čak ni kukci za oprašivanje cvijeća nisu pravi, već su to minijaturne marionete koje izvođači pokreću tankim končićima. A ovaj prizor ironično je popraćen čuvenim »Duetom cvijeća« iz opere »Lakmé« Léa Delibesa. Apokaliptična je to vizija pohlepom i trkom za profitom uništene Zemlje i prirodnih resursa. A biljni i životinjski svijet kakav smo nekad poznavali ostali su zabilježeni tek na stranicama ilustrirane enciklopedije, čije stranice trga jedan od izvođača.

Tema rata

Žiga Divjak uvodi i lik klimatskog aktivista kojega brutalno pokušava ušutkati policijska represija. Dok je veći dio predstave zamišljen kao svojevrsna korska izvedba, pojedini izvođači obraćaju se publici i svojim monolozima. Jedan od njih na bosanskom jeziku izvodi Damir Avdić, poznati glazbenik i umjetnik iz Tuzle koji evocira vrijeme s početka 1990-ih godina, kad su on i njegov bend bili zaokupljeni svirkama i vjerovali su da rata neće biti. Ovime se u »Vrućinu« uvodi i tema rata koja, nažalost, postaje iznova aktualna i danas. Drugi monolog izgovara slovenska glumica Draga Potočnjak koja predstavlja stariju, roditeljsku generaciju koja se svojoj djeci na neki način ispričava da nije kriva za današnje stanje svijeta i katastrofe koje se događaju.

U tom smislu ova predstava možda je prije svega namijenjena mlađim generacijama, onima koji su ostali ili će tek doći i koji možda još mogu spasiti planet. Međutim, vrijeme za Zemlju i njezine stanovnike neumoljivo otkucava, a u predstavi se nekoliko puta ponavljaju pitanja »što možemo učiniti« i »kamo idemo?«…

Predstava »Vrućina« Žige Divjaka tako na kazališno intrigantan način progovara o mnogim temama koje nas se danas tiču, koristeći teatar kao mogućnost osvješćivanja problema s kojima se suočavamo te kao poziv na djelovanje i promjenu.