Foto Marko Ercegović
povezane vijesti
- Premijerno izvedena “Arijadna na Naksosu”, oproštajni projekt intendanta Marina Blaževića
- Oproštajni projekt intendanta Marina Blaževića. Sutra riječka premijera opere “Arijadna na Naksosu”
- Diana Haller i Marin Blažević osmislili zanimljiv koncept. Presjek razvoja opere od samih početaka do sredine 20. stoljeća
VARAŽDIN – Premijera opere »Madama Butterfly« održat će se 16. ožujka u 19.30 na Velikoj sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.
Dirigent je Ivan Hut, a redatelj i dramaturg Marin Blažević, intendant riječkog HNK-a. Hrvatsko narodno kazalište Varaždin je operu realiziralo u koprodukciji s Kazalištem Marina Držića Dubrovnik. U naslovnoj ulozi nastupit će Anamarija Knego, također iz HNK-a »Zajc« u Rijeci, a u podjeli su i Bože Jurić Pešić, Jurica Jurasić Kapun, Dora Jana Klarić, Mislav Lucić, Gabriela Hrženjak i Vito Godec. Sudjeluju i polaznici Kazališnog studija mladih.
Scenograf i oblikovatelj svjetla je Alan Vukelić isto iz »Zajca«, a kostimografkinja je Sandra Dekanić. »Praizvedena 1904. u milanskoj Scali, ‘Madama Butterfly’ nastala je prema dramskom predlošku Davida Belasca, čiji su motivi ljudskog nadanja i slomljenih snova duboko potresli i inspirirali Puccinija. Priča o mladom paru koji se strastveno zaljubljuje, a ne može ostati zajedno, u srži je bezvremenske recepcije i bliskosti koju s ovom pričom osjećamo, a Puccini glazbenom delikatnošću kreira s nježnošću i razumijevanjem sve likove, čineći ih opipljivim ljudskim bićima«, osvrnula se Vesna Đikanović.
A Marin Blažević kaže: »Madama Butterfly je operna drama o ženi kojoj oduzimaju dijete. Madama Butterfly je operna drama o ženi koja si oduzima život nakon što joj oduzmu dijete. Kako uopće pristati takvu opernu dramu udaljiti od naše današnjice, odmaknuti u prošlost i otputiti na Daleki istok? Naša predstava ‘Madame Butterfly’ naglašava uznemirujuću, upravo opasnu blizinu tragedije naslovnog ženskog lika. Naša Cio-Cio-San je suvremena žena. U Hrvatskoj, u Japanu, u Varaždinu, Dubrovniku, Tokiju, Nagasakiju, svugdje. Danas, oduvijek. Zar zauvijek?«
