Foto Ana Križanec
Umjetnica, koja ovim koncertima obilježava 20 godina umjetničkog djelovanja, podarila je prisutnima dovoljno razloga za zadovoljstvo. Ostvarena je odlična interaktivna komunikacija s publikom
povezane vijesti
KOPAR – Koncert pod nazivom »U ritmu Broadwaya« održan je pred gotovo prepunom dvoranom Gledališča u Kopru, a unatoč slobodnom ulazu bilo je potrebno na vrijeme rezervirati ulaznice kako bi se u dvoranu uopće moglo ući. Veliki interes koji je publika pokazala za ovaj događaj netom prije i kao odličan uvod u predblagdansko raspoloženje svakako je bio opravdan, barem ako je sudeći po reakcijama za vrijeme i nakon koncerta. Veliki aplauzi, odlična interaktivna komunikacija i participacija publike u umjetničkom činu bili su stalni i iskreni, a umjetnica Leonora Surian Popov, koja ovim koncertima obilježava 20 godina umjetničkog djelovanja, podarila je prisutnima dovoljno razloga za zadovoljstvo.
Od svoje prve izvedbe u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca pa sve do danas, koncert je u više izvedbi ostvario uspjeh i dobar prijem publike, što je odlična uvertira u gostovanje u KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu 6. prosinca ove godine. Zapravo, nastupajući u Velikoj dvorani »Lisinski« mnogi su slomili zube, počevši od broja prodanih ulaznica nadalje, ali upravo smo se uvjerili kako i ta prodaja ide iznimno dobro te svi oni koji bi eventualno željeli biti prisutni trebaju odmah osigurati svoje mjesto.
Uspješnice mjuzikla
Kako i naslov koncerta najavljuje, program se sastojao mahom od evergreena i uspješnica mjuzikla od kojih je neke Surian Popov već izvela kao dio scenske produkcije. Poznate melodije i ritmovi lijepo su se nizali tijekom večeri, a naraciju prepunu osobnih priča i detalja (u skladu s proslavom obljetnice rada) vodila je sama glavna protagonistica. Iako se radi o koncertu, događaj je dobrim dijelom zamišljen i kao scenska priča koja je uključivala scenografske elemente, kostime, ples, nešto rekvizite i svjetlosne efekte. S obzirom na to da je nositelj događaja Talijanska drama HNK-a u Rijeci, koncert je u govornim dijelovima izveden na talijanskom jeziku, a i općenito je zamišljen nekako dvojezično, slično kao i prethodno izvedeni mjuzikl »Kiss me, Kate« koji je, kao i brojne druge predstave, imao svoju hrvatsku i talijansku inačicu. Malenu kritiku treba dati organizatoru/ima koji publici nisu ponudili bilo kakav tiskani program i to ne zato što se nije znalo što se izvodi, već zato što se ne može s potpunom sigurnošću reći tko je sve u izvedbi sudjelovao, posebno ako se govori o članovima instrumentalnog ansambla ili plesačkog korpusa.
Kao neki predložak mogu poslužiti mrežne stranice HNK-a u kojima je navedena cijela podjela, no kako je ona u nekim aspektima (npr. gosti) odstupala od viđenoga u Kopru, stvari su nešto manje jasne. Stoga se ovdje mogu spomenuti oni koji su najavljeni ili su na drugi način jasno predstavljeni. Autorski tim tako čine redateljica i koreografkinja Tihana Strmečki, scenograf Ivan Botički, kostimografkinje Angela Runje i Katarina Baban te oblikovatelj zvuka Saša Predovan. Upravo potonjem treba dati posebnu pohvalu za odrađeni posao.
Kad se već govori o zvuku, glazbeno vodstvo preuzeo je Filip Gjud koji je vodio manji instrumentalni sastav, očito izvrsno pripremio i prilagodio notne materijale te u konačnici ostvario respektabilan rezultat. Aranžerske intervencije koje su uključivale i vrlo suptilnu pomoć pjevačima (npr. neprimjetan dodatak udaraljki u »Frozen« na ključnim mjestima) odrađene su mudro i dobro. Doista se može reći da je u pogledu glazbene pratnje i zvuka produkcija bila izvrsna, a prigovoriti se eventualno može nešto bržim tempima u nekim skladbama koji su pridonijeli nepotrebnoj »nervozi«.
Dašak kabareta
U pjevačkom smislu Surian Popov je u pravilu vrlo uspješno izvela sve točke programa koji je započeo s Buenos Aires iz »Evite« i poznatim evergreenom New York, New York. Već u trećoj točki na sceni se pojavio Mirko Soldano, inače glumac Talijanske drame, koji je sudjelovao u duetu Bellissima nakon kojeg se nadovezala Mrzim muške, sve iz mjuzikla »Kiss me, Kate«. Soldano je tijekom koncerta pokazao solidno vladanje vokalnim linijama i, očekivano, vrlo upečatljiv scenski nastup. Uslijedili su Send in the Clowns iz »A Little Night Music« te Pogled taj iz »Sunset Boulevarda«, nakon kojih Surian Popov na scenu poziva svoga brata Stefana Suriana, inače talentiranog i uspješnog pjevača i glumca s kojim izvodi A Whole new World iz »Aladdina«. Suriana svakako treba posebno pohvaliti za lijepo vođenje tona, mekane i mikrofonu potpuno prilagođene zapjeve te iznimno kvalitetan, gotovo izvorni, izgovor engleskog jezika.
Dašak kabareta Surian Popov predstavila je u sljedeće tri točke: Maybe this time i Mein Herr iz »Cabareta« i All that Jazz iz »Chicaga«, a u istima je s puno uspjeha sudjelovao i plesački ansambl uz prethodno navedene goste. Dio je to programa koji je prvi put publiku gotovo podignuo na noge pa je suptilni smiraj, s ponešto vokalnih problema, donio duet When you believe uz gošću Miriam Monicu. Iz »Producenata« je izveden When you got it, flaunt it, a interakciju i pjevanje publike donio je Supercalifragilistic… iz »Mary Poppins«. Doraditi bi u glazbenom smislu trebalo sljedeće dvije točke na programu, a radi se o I dreamed a dream iz »Les Miserables« i Let it go iz »Frozen« (za početak smiriti tempo izvedbe prve skladbe uz dobro ispjevane fraze, kao i opuštanje bez nepotrebnog fokusiranja na pitanje »jesmo li skupa« koje se ponekad dalo iščitati). Zaključak programa bili su nezaobilazni Neka cijeli ovaj svijet iz »Jalte, Jalte«, Memory iz »Cats« i The Winner takes it all.
Ukupno gledajući za malo toga moguće je naći neki prigovor, tu i tamo poneka finesa, vokalna ili glazbena općenito, mogla bi biti bolja. No, ugođaj i osjećaj koji je bio prisutan u dvorani bio je iznimno pozitivan, za što nisu zaslužne beznačajnosti, već kvaliteta. Ovaj koncert svakako je preporuka za uvrštavanje u osobne kalendare svih glazbenih sladokusaca u razdoblju koje slijedi, počevši od zagrebačke izvedbe u KD-u Vatroslava Lisinskog za nekoliko dana.