"Kalvarija pod zvijezdama"

U petom nastavku hit predstave Ri Teatra vozač Boško uspijeva spasiti Autotrolej

Kim Cuculić

Foto Ri Teatar

Foto Ri Teatar

Ova zapravo tragična situacija s riječkim gradskim prijevoznikom Ri Teatru je poslužila kao dobar materijal za komediju



Uspješnica Ri Teatra, predstava »Autotrolej i mi«, doživjela je i svoj peti nastavak, čime se kazališna saga inspirirana riječkim komunalnim društvom nastavlja.


Novom komedijom »Autotrolej i mi 5« ujedno je na terasi KUC-a Kalvarija otvoren i 6. ljetni festival smijeha-ha »Kalvarija pod zvijezdama«.


Premijerno izvedena predstava više je nego aktualna – problemi s kojima se trenutačno suočava Autotrolej i posljedično njegovi putnici goruća su tema u Rijeci.




Ova zapravo tragična situacija s riječkim gradskim prijevoznikom, za koju se prozivaju i ljudi koji ga vode, Ri Teatru je poslužila kao dobar materijal za komediju s elementima društvene satire iz pera Donata Jurkovića, a u režiji Bojana Lakoša.


Stari, bolesni i nemoćni


U prepoznatljiv ambijent uvodi scenografija koja je donacija Autotroleja, pa je tako na sceni postavljen gotovo cijeli kostur autobusa, onog starog, narančastog.


U prvom prizoru u autobusu sjedi nekoliko starijih osoba, putnika prigradskih linija koji se nezadovoljni situacijom odlučuju na prosvjed protiv Autotroleja.


Stari, bolesni i nemoćni uzimaju transparente u ruke, među njima i putnik s »hodalicom«, što postaje tragikomičan pokušaj građanskog otpora zbog nezadovoljstva javnim prijevozom.


U sljedećem prizoru pojavljuje se v.d. direktor Autotroleja, kojega je utjelovio Bojan Lakoš, a koji iskazuje svu svoju nesposobnost da riješi nagomilane probleme.


Tu je i lik čistačice (Ana Marija Rakitić) koja je nekad s v.d. direktorom studirala, ali se nije htjela učlaniti u stranku pa joj je on, eto, sredio da dobije posao čistačice u Autotroleju.


Jednog od rijetkih preostalih vozača igra Davor Popović, rutinski odrađujući vožnje i napuštajući autobus i putnike kad mu završi smjena.


Legendarni Boško


Nakon toga v. d. direktori izmjenjuju se kao na traci, jer nitko od njih nije sposoban pronaći nove vozače. A onda se pojavljuje nova v. d. direktorica koju tumači odlična Helena Miočić Mandić, odjevena u crno »nacističko« kožnato odijelo.


Isto takve »nacističke« metode ona pokušava primijeniti na vođenje Autotroleja.


U pomoć poziva čak i svećenika koji će blagosloviti autobus, a kad shvaća da ne samo da nije lako pronaći vozače, nego i one koji će ih podučiti vožnji autobusa, slamku spasa pronalazi na Učki na koju se povukao nekad legendarni vozač Boško, poznat publici iz ranijih dijelova »Autotroleja i mi«.


Boška i ovoga puta tumači sjajni Josip Medaković, koji vozača autobusa glumi u maniri filmskih heroja. Boško sada dobiva zadatak da nauči voziti autobus neobičnu skupinu polaznika obuke.


Među njima su jedan emigrant (Duje Katalinić), zatim bivši svećenik (Andrej Gregorin), starija pripadnica LGBT skupine (Jasna Jeličić) i čovjek ponešto ograničene inteligencije (Bojan Lakoš).


Svaki od tih likova je osebujan i na isto tako osebujan način vozi autobus, uz prikladnu glazbenu podlogu (glazbu je odabrao Davor Popović). Dodajmo i da svi ovi glumci igraju i druge uloge u predstavi.


Zahvaljujući Bošku, koji je od nekadašnjeg vozača dogurao do direktora Autotroleja, poduzeće je na kraju spašeno, a televizijska voditeljica pravi reportažu o sada uspješnom javnom prijevozniku i njegovim šoferima.


Kraj predstave tako je optimističan, za razliku od sadašnje teške situacije u Autotroleju kojoj kao da se ne nazire sretan završetak.