HNK Split

“U malu je uša đava”. Topao, duhovit i sjetan povratak u osamdesete

Kim Cuculić

Foto HNk Split

Foto HNk Split

Pričice, koje povezuju likovi djevojčice Tisje, njezinih roditelja, bake i djeda, redatelj i autor dramatizacije Mario Kovač uspješno je pretočio u kazališnu cjelinu i učinio ih scenski »živima« i autentičnima



SPLIT – Premijera predstave »U malu je uša đava« u Hrvatskom narodnom kazalištu Split nekoliko je puta odgađana zbog korone. Sad je konačno doživjela premijeru, točnije praizvedbu dramatizacije ove rado čitane istoimene hit-knjige popularne splitske autorice Tisje Kljaković Braić (1979.). Ovih dana bili smo na jednoj od repriza i uvjerili se u izniman interes koji vlada za ovu predstavu u Splitu – ispred splitskog HNK-a stvorili su se redovi, pa je jedan slučajni prolaznik u čudu komentirao: »Pa što čekaju?«, a jedan koji je stajao u redu za ulazak u kazalište rekao je: »A vidiš, nije nogometna utakmica, a ima puno ljudi!«


I zaista, izgleda da je predstava »U malu je uša đava« već sada postala kazališni hit. U svojoj knjizi Tisja Kljaković Braić u nizu kraćih priča ili vinjeta, pisanih splitskim govorom, evocira vrijeme osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ove pričice, koje povezuju likovi djevojčice Tisje, njezinih roditelja, bake i djeda, redatelj i autor dramatizacije Mario Kovač uspješno je pretočio u kazališnu cjelinu i učinio ih scenski »živima« i autentičnima. Predstava vremenski počinje Titovom smrću, a zatim prati Tisjino odrastanje od prisjećanja na njezino rođenje sve do srednje škole. Riječ je o vremenskom rasponu od 1980. do početka 1990-ih i slutnje skorašnjeg rata. Ovo razdoblje priziva se na svim razinama predstave – od scenografije Davora Praha i kostima Ane Marin do odabira glazbe Tomislava Babića (primjerice tadašnji hitovi grupe Magazin). Svjetlo je oblikovao Srđan Barbarić.


Pritom Mario Kovač koristi i isječke vijesti iz toga perioda, pa se, između ostalog, spominje nuklearna katastrofa u Černobilu 1986. godine. Članovi obitelji okupljaju se ispred televizora, prateći tada popularnu američku televizijsku sapunicu »Dinastija« ili pobjedu zadarske Rive 1989. na Eurosongu. U jednom trenutku na pozornici se pojavljuje i pravi crveni Yugo, u duhovitoj epizodi s »popravljanjem« automobila, a tu je i crtica o posuđu Zepter.


Živopisni likovi




S današnje, povijesne distance, za sve nas koji smo imali prilike živjeti u 1980-im godinama predstava »U malu je uša đava« svojevrsni je nostalgični podsjetnik na neka možda ljepša i sretnija vremena, barem u usporedbi s ovim vremenom u kojem sada živimo. Iz sadašnje perspektive Tisjino odrastanje doima se idiličnim, punim topline i ljubavi koju su joj pružali roditelji, a naročito baka i djed. Svi oni živjeli su pod istim krovom, u ne baš velikom stanu, a često su ih posjećivali prijatelji i susjedi. Kroz predstavu tako prolazi čitava galerija živopisnih likova, dok se većina radnje odvija u splitskoj gradskoj četvrti Spinut. Središnji dio scenografije uvodi u kuhinju i dnevni boravak Tisjine obitelji, uređenih u stilu osamdesetih, no posebno su duhovite i dinamične scene koje se odvijaju na balkonu s kojega se, u tipičnom mediteranskom duhu, dovikuju susjedi i susjede. Nisu izostali ni splitski oriđinali poput Lude Matije.


Glumačka podjela predstave »U malu je uša đava« pokazala je da dramski ansambl splitskog HNK-a u ovom trenutku ima glumce i glumice različitih generacija, koji mogu odigrati širok raspon uloga. Glavnu ulogu Tisje tumači Andrea Mladinić, koja je iako odrasla, uvjerljiva u interpretaciji djevojčice. Ona odrasta pod zaštitom bake i djeda, ne voli ići u vrtić, razigrana je i vedra, ali i nestašna pa naslov knjige i predstave dolazi otuda što je časna sestra koja je Tisju učila svirati klavir u jednom trenutku uzviknula: »U malu je uša đava!«


Glumačka ekipa


Posebno valja izdvojiti likove bake i djeda. Tisjinog Didu Žarka, brižnog djeda koji unuku vodi u školu, pa i na partiju karata »u Hajduka«, upečatljivo je utjelovio Nenad Srdelić, koji tumači bivšeg partizana u čijoj se kući svejedno slavi Božić (doduše s pingvinima u jaslicama), a unuku majka vodi u crkvu. Sjajno ulogu Bake Nevenke igra Snježana Sinovčić Šiškov, uvijek s cigaretom u kutu usana, također brižna i požrtvovna, topla Tisjina baka koja je uvijek tu za obitelj (izdvojimo i epizodu s bakinim kamencem).


Mamu i Tatu tumače Zorana Kačić Čatipović i Marjan Nejašmić Banić, a posebno su pitoreskni ostali likovi iz susjedstva – Tajana Jovanović kao Susjeda Vuka, Trpimir Jurkić u ulozi Susjeda Jove, Arijana Čulina kao Teta Zorka, Andrijana Vicković kao Mila Paunović, Katarina Romac koja je utjelovila Kurbu Anku i Ludu Matiju, Stipe Radoja kao Anjo, Filip Radoš u ulozi »majstora« Mirona, Vicko Bilandžić kao Konobar i Rašo, zatim Ana Marija Veselčić u ulozi Drugarice Rosane, Monika Vuco Carev kao Konobarica i Časna sestra te u ulogama Susjeda Maro Drobnić i Darijo Tvrdić. Izdvojimo lik Popadića, kojega igra Goran Marković, a riječ je o Momčilu Popadiću, novinaru, književniku, esejistu – doajenu splitske pisane riječi zlatnog doba 1970-ih i 1980-ih godina. Poseban kolorit svim ovim likovima daju specifičan splitski mentalitet, smisao za humor i sočan dijalekt.


Kraj predstave donosi određenu tugu, baš kao što je to i kod Smoje ili Fellinija – s dolaskom rata završilo je i Tisjino djetinjstvo, dida i baka postali su njezini anđeli čuvari, a »ona gleda i sića se…«, u svojoj knjizi uspomena. Sjećamo se i mi, zajedno s njom.