LJUBLJANA – Kulturnu ponudu ljeta u Ljubljani već 72 godine obogaćuje manifestacija koja je nedvojbeno osigurala svoje mjesto na europskoj razini, a to je Ljubljana festival. Ovogodišnje izdanje pod sloganom »središte vaših doživljaja« započelo je 20. lipnja svečanim otvorenjem, a do sada je održano već desetak različitih zapaženih događaja. Prema publici koju je bilo moguće susresti na prvoj opernoj predstavi Festivala može se zaključiti da isti posjećuju ne samo domaći glazbeni sladokusci nego i oni koji su došli iz raznih krajeva Europe i svijeta. Bez obzira posjećuju li Ljubljanu i inače pa su samo svoj boravak obogatili nekim koncertom odnosno predstavom ili su se u glavni grad Slovenije uputili baš zbog tog događaja, lijepo je bilo vidjeti prilično ispunjenu impozantnu Gallusovu dvoranu Cankarjevog doma prije početka jedne od najpoznatijih opera u povijesti, opere »Tosca« Giacoma Puccinija.

Kao i obično, organizacija svih događaja na Ljubljana festivalu na visokoj je razini – od jasnih uputa, promidžbenih materijala i osoblja koje vam nasmijano stoji na usluzi, pa sve do činjenice da smo mjesecima ranije sve informacije mogli pronaći na mrežnim stranicama na koje su nas upućivali neki veliki plakati čak i u Zagrebu. Organizator je očito na umu imao važnost svoje manifestacije, ali i želju da bude regionalno i europski prepoznat. Kako je danas planiranje svih životnih okolnosti važan dio svih nas, točne informacije za ljeto moraju biti dostupne onda kada se očekivano planiraju godišnji odmori. Nasuprot tome, u nas se prečesto sve saznaje kasno, a nerijetko i onda kad neki događaj već završi pa nije ni čudo da se onda često i nariče nad gorkom sudbinom polupraznih gledališta.

Zvijezda ne nedostaje

Program 72. Ljubljana festivala teško da može nadmašiti onaj koji smo imali prilike vidjeti prije dvije godine na jubilarnom izdanju kada smo gotovo svaki tjedan na programu imali neko izuzetno popularno svjetsko umjetničko ime, no ni ove godine velikih zvijezda ne nedostaje. Tako, među ostalima, valja izdvojiti pjianista Mikhaila Pletneva koji će 3. i 4. srpnja izvesti četiri Rahmanjinova klavirska koncerta, dirigenta Zubina Mehtu koji će ravnati Verdijevim »Trubadurom« i orkestrom iz Firence, tenora Juana Diega Floresa i pijanisticu Martu Argerich. Uz domaće ansamble iz Ljubljane i Maribora tijekom gotovo dva i pol mjeseca trajanja festivala nastupit će i Filharmonijski orkestar milanske Scale, London symphony orchestra, Orkestar sofijske filharmonije, Simfonijski orkestar iz Ningboja i Seongnama, Koncertni simfonijski orkestar iz Budimpešte, Barokni ansambl iz Wroclawa i drugi. Za one koji žele nešto »pitkiji« repertoar bit će tu osim klasičnih koncerata i nešto od mjuzikla (poput »Bodyguarda«), plesnih ritmova u stilu jazza, filmske glazbe Johna Williamsa, poznatih baletnih naslova, ali i studentskih koncerata, majstorskih radionica i izložbi.

Trosatna izvedba

Prethodno spomenuta »Tosca« produkcija je Opere iz Maribora u režiji Piera Francesca Maestrinija koja je svojim vizualnim oblikovanjem plijenila pozornost tijekom cijele, gotovo trosatne izvedbe s dvjema stankama. Vrlo je impresivno redatelj zamislio cijelu inscenaciju, koristeći obilno tehničke mogućnosti pozornice Gallusove dvorane pa smo tako uživali u prednjim i stražnjim animiranim projekcijama visoke razlučivosti, podizanju i spuštanju cijele konstrukcije na pozornici, ali i otvaranju scenskih prizora poput kakvog kolaža. Ponekad su nas iznenadili svi mogući prolazi, stube i vrata, a scenografski elementi Matica Kašnika bili su minuciozno izrađeni. Kostimi koje je izradio Luca dall’Alpi nedvojbeno su raskošni, kakvi bi i trebali biti, dok su Jean Paul Carradori i Francesco Baita kao oblikovatelji svjetla i videa zaista odradili vrhunski posao.

Foto Darja Stravs Tisu

Cijeli koncept radnju stavlja u originalne lokalitete, ali uz gotički pečat često crne boje s naglaskom na simbole smrti i prolaznosti. Ono u čemu bi redatelj mogao dati objašnjenje je zašto, primjerice, operni zbor u poznatom dijelu »Te Deum« glumi zombije koji se, scenskim pokretom vrlo dobro, lome u koracima dok im jednaki zombi-nadbiskup držeći monstrancu daje blagoslov, ali i zašto je cijeli drugi i treći čin postavio na platformu smještenu duboko na pozornici što je rezultiralo prilično nečujnim pjevanjem na mnogim mjestima.

Dobar glazbeni dio

Srećom, glazbeni dio izvedbe bio je jako dobar i to u svim segmentima. Već spomenuti zbor koji je uvježbala Zsuzsa Budavari Novak bio je jako dobar u svom nastupu, scenski prilično svjestan, a glasovno i glazbeno moćan. Iako bez dječjeg zbora, prvi nastup koji je ritmički izazovan nije odavao postojanje ikakvih problema, kao ni »Kantata« koja je bila glasovno dobro oblikovana. Nažalost, na kraju 3. čina izostali su povici muškog zbora ili ih barem nismo mogli čuti. A kad se već govori o čujnosti, valja napomenuti da je orkestar bio smješten u rupi, no i da je na mnogim mjestima u predstavi dirigent poštovao indikacije pa je »Gavotta« odsvirana na pozornici, tamburo u 2. činu i zvona iza scene i slično. Odnosno, barem je to publika tako čula. Šteta što gotovo da i nije čula orgulje u dijelu »Te Deum«. Općenito, zvuk orkestra bio je dobar, u pravom balansu, a ravnanje Simona Krečiča sugestivno i korektno. Valjalo bi, doduše, ponekad omogućiti veću protočnost same glazbe, posebno u smislu tempa koja su, posebno u dijelovima veće agitacije, bila nekako otegnuta i bez radikalnijih promjena kakve se očekuju. Glasnoća ukupnog zvuka orkestra, iako pozicijski zahtjevna, nije predstavljala problem, što je za čestitati, barem u onim dijelovima u kojima snaga glasova (i tehnike!) nije jednostavno morala biti premala zbog pozicije pjevača na pozornici. Orkestralni dijelovi poput kraja 2. čina nakon ubojstva Scarpije ili početak 3. čina (horne) i dio sa zvonima bili su izuzetno lijepo muzicirani, a izdvojiti kvalitetom valja dvije popularne arije (Tosca i Cavaradossi).

Vrhunski interpreti

Naslovnu ulogu tumačila je Rebeka Lokar, scenski vrlo pokretna i dojmljiva, a snagom izraza sugestivna. Ipak, ostala je u sjeni dvojice muških kolega u velikim ulogama što je pljeskom prepoznala i publika na kraju izvedbe. Ariju »Vissi d’arte« izvela je jako lijepo, ali je u ostatku predstave nekako ostavila dojam kao da se suspreže od punoće izraza koju bi očekivali. Tenor Jonathan Tetelman bio je vrhunski Cavaradossi, otvorena glasa, punih visina i goleme snage pa su njegovi nastupi izazivali oduševljenje. Vizualno dopadljiv, bio je i scenski vrlo zaigran te je vjerno dočaravao radnju i svoja unutarnja stanja. U ariji »Recondita armonia« odmah je »kupio« publiku, dok bi mu za »E lucevan le stelle«, iako je to njegovo bojno polje, preporučili da malo više slijedi dirigentovu ruku jer ipak mora pjevati uz šezdesetak umjetnika svirača (uz pohvalu klarinetu). Treći vrhunski interpret bio je svjetski poznati Željko Lučić kao Scarpia koji jednostavno pozornicu zauzima suvereno, a glasom umješno izvodi sve ono što je potrebno.

Inteligentna gluma prožeta najsitnijim pokretima odaje duboko poznavanje radnje, teksta i glazbe, a sve scene odglumljene su i otpjevane onako kako treba. Ako pohvalu treba uputiti još nekome onda je to zasigurno Valentin Pivovarov kao Angelotti, umjetnik glasovne boje koju se rijetko čuje u ovoj manjoj ulozi, dok su u ostalim ulogama nastupili Sebastijan Čelofiga kao Crkvenjak, Dušan Topolovec kao Spoletta, Tomaž Planinc kao Sciarrone, Mihael Roškar kao Ključar i Terezija Potočnik Škofič kao Pastir.

Publika je zasluženim pljeskom nagradila sve izvođače nepogrešivo istaknuvši svoje miljenike kako je ovdje i navedeno. Svima sada preostaje jedino da istraže sve što se u Ljubljani nudi na ovogodišnjem Festivalu pa da si možda nešto i odaberu kao događaj koji uz kakav manji izlet do slovenske metropole može pružiti veliko ljetno zadovoljstvo.