Foto Anto Magzan
Predstava »Treptaj tišine« je primjer toga jer je uključila plesačicu i koreografkinju u invalidskim kolicima, čime je prikazano da umjetnost ne poznaje fizičke prepreke, ističe Tamara Bračun
ZAGREB – Koreografska konvencija, veliki međunarodni skup koreografa, dramaturga, plesnih umjetnika i stručnjaka za kulturnu politiku održava se u Zagrebu do 23. studenoga, a pokazat će koliki utjecaj plesna umjetnost može imati na suvremenu kulturu i društvo. Ovogodišnja konvencija nosi naziv »Tijela u slobodnom padu«, a njezin će se program održati na nekoliko lokacija u Zagrebu: u Muzeju suvremene umjetnosti, Tala Ple(j)su i Zagrebačkom plesnom centru.
Konvenciju organiziraju Antisezona, projekt koji vode Silvia Marchig, Sonja Pregrad, Iva Nerina Sibila, Tea Kantoci i Sindri Uču i koji već šest godina donosi cjelogodišnji program suvremenog plesa u MSU-u, te regionalna mreža Nomad Dance Academy. Plesne predstave koje će biti izvedene u sklopu Koreografske konvencije nose snažan autorski potpis i izuzetno važne društvene poruke.
Zagovarački skup
»Treptaj tišine« koreografkinje Tamare Bračun predstava je koja na scenu dovodi dvije plesačice nestandardnih tjelesnih mogućnosti čime ples pridonosi stvaranju inkluzivnog društva. Predstava »Sol« Silvije Marchig bavi se propitkivanjem ustaljenih modela ženskog identiteta, dok u predstavi »O« koreografkinje Sonje Pregrad ansambl od šestero izvođačica i izvođača kreira mističan, napet i senzualan doživljaj kruženja života i smrti unutar ljudske i prirodne zajednice. Na ovu se temu nadovezuje kratak film »Lov na zmajice« novomedijskog umjetnika Marka Gutića Mižimakova. Film se bavi odnosom ljudskih bića i okoliša na jedinstven način spajajući vizualnu umjetnost, koreografiju i metafizičke motive.
U sklopu Koreografske konvencije održat će se i zagovarački skup Transformativne politike za ples, koji se sastoji od niza panela, diskusija i izvedbenih situacija.
– Na njemu će skupina prominentnih međunarodnih stručnjaka: istraživača, umjetnika, teoretičara, producenata, kulturnih radnika i predstavnika institucija u kulturi razgovarati o sadašnjim kulturnim politikama, važnosti plesa kao relevantne društvene činjenice te njegovim vizijama za budućnost. U Hrvatskoj se vrlo rijetko o plesnoj umjetnosti u javnom prostoru govori na ovakav interdisciplinaran način, tako da ovo događanje pruža jedinstven uvid u umjetničke, filozofske, društvene, ekonomske i znanstvene aspekte o tome što sve ples nudi suvremenom društvu u današnjem dobu globalne krize, istaknula je Iva Nerina Sibila, direktorica Koreografske konvencije.
Koreografija osmišljena u sobi
Ovim povodom razgovaramo s Tamarom Bračun, koreografkinjom i plesačicom, članicom Plesne grupe Magija iz Rijeke, te s Anitom Rumac, plesačicom i članicom Plesne grupe Magija.
Kakav je bio put vaše predstave u proteklih nekoliko godina?
Tamara Bračun: Put predstave »Treptaj tišine« započeo je u razdoblju pandemije koronavirusa kada su izolacija i fizička udaljenost postale svakodnevna stvarnost. Osjećaj gubitka društvenih veza i nemogućnost ljudskog kontakta duboko su me pogodili, pa sam željela to iskustvo pretočiti u umjetnost. Posebno sam ponosna što sam, kao koreografkinja u invalidskim kolicima, radila s plesačicom u kolicima, što je omogućilo istraživanje specifične dinamike dviju različitih tjelesnih mogućnosti. Koreografiju sam osmislila u vlastitoj sobi, dok sam za plesačicu odabrala Marinu Buru, članicu Umjetničke organizacije Divert. Zbog pandemije nismo mogle raditi uživo, pa su naše prve probe bile online putem Zoom aplikacije, što je postalo naše svakodnevno sredstvo komunikacije. U tom periodu, više od godinu dana, održavale smo probe tri puta tjedno, a predstava je nastajala u našim sobama, što je savršeno odgovaralo atmosferi tog vremena. No, nakon toga online razdoblja, uslijedile su probe uživo. S obzirom da sam iz Rijeke, a Marina iz Zagreba, svake sam nedjelje putovala iz Rijeke za Zagreb, što je bilo izazovno jer ne vozim. Stoga sam morala organizirati vozača i asistenta kako bih osigurala dolazak na probe, ali sve to nije me spriječilo da ustrajem na projektu koji je postao srž mog izraza i borbe s osamljenostima i limitacijama pandemije. Nakon više od godinu dana rada, premijerna izvedba održana je u lipnju 2022. godine na Festivalu inkluzivne scene u Rijeci. Nažalost, Marina se ozlijedila prije zagrebačke premijere, pa ju je zamijenila moja kolegica Anita Rumac iz Plesnog kolektiva Magija koja je i moja plesna grupa u kojoj aktivno djelujem već 18 godina. Zagrebačka premijera izvedena je u lipnju 2023. godine na platformi Antisezona, čime je predstava dobila novu dimenziju kroz interpretaciju nove izvođačice. Sve ove promjene i prilagodbe, od online proba do zamjene izvođačice, odrazile su fleksibilnost i otpornost ovog projekta, koji je, unatoč izazovima, nastavio svoj put.
Inkluzivni ples
Koliko ples može pridonijeti razvoju inkluzivnog društva?
Tamara Bračun: Ples ima nevjerojatnu moć promicanja inkluzije i razbijanja barijera među ljudima. »Treptaj tišine« je primjer toga jer je uključio plesačicu i koreografkinju u invalidskim kolicima, čime je prikazano da umjetnost ne poznaje fizičke prepreke. Takve predstave otvaraju prostor za razmjenu iskustava i pokazivanje da se različite sposobnosti mogu spojiti u umjetničkoj izvedbi, što pridonosi širem prihvaćanju različitosti u društvu. Kroz ovakve projekte ples može educirati publiku o ravnopravnosti i potaknuti veće razumijevanje za one koji se suočavaju s fizičkim izazovima.
Koliko se Hrvatska po inkluzivnim plesnim skupinama razlikuje od zemalja zapadne i sjeverne Europe?
Tamara Bračun: U Hrvatskoj inkluzivni ples tek postupno dolazi do izražaja. Iako postoje inicijative, poput naše predstave, koje istražuju granice plesa i različite mogućnosti, u zemljama zapadne i sjeverne Europe inkluzivni ples već dugo zauzima značajno mjesto na umjetničkoj i kulturnoj sceni. U Švedskoj, Danskoj i Nizozemskoj inkluzivni ples je financijski potpomognut i sustavno integriran u plesnu zajednicu. U Hrvatskoj, iako je interes rastući, potrebna su daljnja ulaganja u obrazovanje, infrastrukturu i podršku za razvoj ovih umjetničkih formi.
Važnost plesa
Koliko vam je ples važan?
Anita Rumac: Pamtim citat koji sam davno pročitala, a govori kako je ples važan za svakog pojedinca, kako je ples putovanje otkrića. Moj plesni put započeo je prije 19 godina. Pohađanjem domaćih i inozemnih plesnih i koreografskih radionica te sudjelovanjem u izvedbama i kao izvođač i kao kokreator, praćenjem plesne scene, uviđam kako ples zaista i je putovanje na kojem spoznajem i otkrivam nove stvari, vještine, kreativnosti. Sva tijela imaju i sposobnosti i ograničenja, pa neovisno o tome ima li osoba iskustvo invaliditeta ili ne, plesom upoznajemo svoje tijelo, svoje unutarnje ja.
Kako vam je nastupati u predstavi »Treptaj tišine«?
Anita Rumac: U predstavu »Treptaj tišine« ušla sam kao zamjena za kolegicu koja je plesala u originalnoj postavi. Bilo je zanimljivo, ali i izazovno odigrati predstavu, s obzirom da nisam prošla kroz kreativni proces od samog početka stvaranja. Prilikom učenja i uvježbavanja plesnog materijala napravljeno je nekoliko izmjena i dopuna koje je koreografkinja osmislila zbog različitog invaliditeta i drukčijih sposobnosti izvođačica. Zanimljivo je kako svako tijelo može na svoj, specifičan, drukčiji način, stvarati na istu temu, te tako kreativno pridonijeti stvaranju.