PULA – Najpoznatije djelo Giacoma Puccinija, senzualna i strastvena »Tosca« iz produkcije riječkog Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca izvedena je u pulskoj Areni. Iako ozvučenje nije bilo u cijeloj Areni najbolje i premda je na sredini drugog čina počela padati kiša i dobar dio publike je napustio amfiteatar, opera je privedena kraju te su entuzijasti koji su ostali u Areni do kasnih večernjih sati ispratili vrsne interprete dugotrajnim ovacijama.

U sklopu Pulskog kulturnog ljeta Arena se pretvorila u scenu Puccinijeve opere »Tosca«, pod dirigentskim vodstvom maestra Simona Krečiča, a u režiji Marina Blaževića. Nije to bila klasična izvedba »Tosce«, svaki je čin imao drukčiju vremensku ambijentaciju i konotaciju, no priča o ljubavi, intrigama, izdaji i ljubomori ostala je univerzalna, neovisno o vremenskom i lokacijskom kontekstu. I taman usred drugog čina krenula je kiša. Prije početka drugog čina objavljeno je preko velikog platna da, ukoliko bude padala kiša (vremenske prognoze najavile su, kako se sada naziva ljetni pljusak – super ćeliju u blizini), opera će se nastaviti za pola sata. No, kako je krenula kiša, tako su gotovo svi izašli iz Arene te se potom vratio samo dio publike.

Publika u ovoj operi gleda tri različita načina njezine moguće inscenacije: od opernog historicizma, u kojem vizualnost počiva na ljepoti kazališnog slikarstva i »autentičnim« kostimima – sve je to prikazano putem videozida, a zatim slijedi dio opere ambijentiran u doba NDH. Prikazan je tu imaginarni susret Ante Pavelića (Scarpije) i operne dive Zinke Kunc (Tosca), a ustvari tim činom, koji je prekinut zbog kiše i potom nastavljen, postavlja se pitanje što bi bilo da je Kunc umjesto u Metropolitanu 1941. gostovala u Zagrebu. Njemačka sopranistica Maida Hundeling tumačila je naslovnu ulogu. Ulogu Cavaradossija interpretirao je Ivan Momirov, a posebno inspiriran u ulozi Scarpije bio je Giorgio Surian.

Spomenimo i izvrstan Riječki simfonijski orkestar i zbor Opere HNK-a Ivana pl. Zajca.