Glumački esej u interpretaciji Andrzeja Seweryna / Foto TEATR STARY
Svih bitnih trenutaka Shakespeareove tragedije dotiče se monodrama »Lear« u dojmljivoj interpretaciji poljskog kazališnog velikana Andrzeja Seweryna. U njegovoj kreaciji Lear je poput kakvog beskućnika, obespravljen i gurnut na marginu
povezane vijesti
RIJEKA – Drugog dana Međunarodnog festivala malih scena izvedena je monodrama »Lear«, glumački esej u interpretaciji Andrzeja Seweryna prema tragediji »Kralj Lear« Williama Shakespearea. Ovu predstavu Teatra Stary iz poljskog Lublina režirao je Janusz Oprynski. Shakespeareova drama počinje Learovom odlukom o povlačenju s prijestolja – shvaća da je došao trenutak da svoje kraljevstvo podijeli između njegove tri kćeri i pobrine se za njihov miraz. Dvije starije kćeri, Regan i Goneril, već su udane, dok najmlađu Cordeliju prose kralj Francuske i vojvoda od Burgundije. Senilni kralj predlaže natjecanje; svaka će kćer dobiti onoliko zemlje koliko ocu iskaže ljubavi. Cordelia odbija slijediti primjer sestara i laskati ocu, nakon čega biva razbaštinjena, a sva zemlja dodjeljuje se Goneril i Regan. No ubrzo se ispostavi da kćeri postaju sve zločestije te oca uskoro potjeraju, tako da Lear ostane sam kao zadnji prosjak. A upravo tu poljska predstava »Lear« počinje.
Obiteljska tragedija
Andrzej Seweryn izlazi na pozornicu odjeven u dugu bijelu haljinu, poput luđačke košulje, s dvama buketima umjetnog cvijeća u rukama. Ostarjeli Lear, načet demencijom, u bljeskovima sjećanja počinje evocirati događaje iz prošlosti vezane za njegove kćeri. Izvedba se odvija u praznom prostoru, koji je scenografkinja i kostimografkinja Justyna Lagowska naznačila s nekoliko predmeta, koji se doimaju poput odbačenih stvari s nekog smetlišta. Tu su jedna starinska dječja kolica, dvije limene bačve za odlaganje smeća označene slovima R i G, kao Regan i Goneril, nekoliko drvenih stolica i limena kadica s vodom. Svaki od tih predmeta tijekom Sewerynove izvedbe dobit će svoje značenje. Na rat asocira šljem iz kojega Lear lovi kišnicu.
Lear na kraju postaje mudrac, ali prekasno je
Na početku okruglog stola nakon predstave »Lear« festivalski selektor Jasen Boko istaknuo je kako je Andrzej Seweryn jedan od najvećih živućih poljskih glumaca, koji je surađivao s Peterom Brookom i Andrzejom Wajdom. Dvadeset godina bio je angažiran u Comédie-Francaise gdje je glumio na francuskom jeziku. U razgovoru koji je vodio Igor Ružić doznali smo da je Seweryn igrao Leara u poljskom nacionalnom kazalištu, a zatim su došli na ideju da naprave monodramu u Teatru Stary u Lublinu. Govoreći o ulozi Leara, Seweryn je kazao da je to što se dogodilo pomoglo Learu da bolje razumije svijet. »Lear na kraju postaje mudrac, ali prekasno je«, zaključio je Seweryn. O scenografiji predstave govorila je Justyna Lagowska, koja je u svom pristupu krenula od praznine. – U našoj predstavi Lear ostaje sam, gubi bližnje, razočaran je i preostaje mu jedino razgovor sa samim sobom. U prazninu od koje sam pošla postavila sam predmete koji zrcale Learovu starost. Na pozornici su četiri stolice – jedna predstavlja kralja, a tri njegove kćeri. Riječ je o predmetima sa smetlišta sjećanja koji sugeriraju Learovu odbačenost i odmicanje od svega. Cvijeće priziva Ofeliju, a ima i asocijacija na Holbeinovo slikarstvo. Pokušali smo komunicirati jezicima kulture, pojasnila je Lagowska. |
Iz dječjih kolica u jednom trenutku dopire plač maloga djeteta, a pred kraj predstave – u posebno dirljivom prizoru – Lear iz kolica uzima u naručje lutku koja predstavlja Cordeliju. Evociranjem vremena kad je gurao kolica Lear u predstavi nije prikazan samo kao detronizirani kralj, nego i kao brižan otac prepun ljubavi za svoju djecu što ga približava životu i svakodnevici, čime »Lear« postaje i svojevrsna obiteljska tragedija. U svojem monologu Lear se prisjeća kako je sve završilo – ljubomorna Goneril otrovala je Regan, zatim je Goneril počinila samoubojstvo, a Cordelia je ubijena u tamnici. Lear mrtvu Cordeliju iznosi iz zatvora na rukama, a zatim slomljeni starac i sam izdahne. Lear umire od žalosti za svojom kćeri i kreće mrtvačka koračnica…
S otvorenja izložbe »Lica, maske, rekvizita« / Foto VEDRAN KARUZA
Moćna interpretacija
Svih ovih bitnih trenutaka Shakespeareova »Kralja Leara« dotiče se monodrama »Lear« u dojmljivoj i glumački moćnoj interpretaciji poljskog kazališnog velikana Andrzeja Seweryna. U njegovoj kreaciji Lear je poput kakvog beskućnika, obespravljen i gurnut na marginu, na deponij povijesti i društva. Posve samom i napuštenom ostaju mu jedino njegova sjećanja, duhovi i glasovi nezahvalnih i okrutnih kćeri koji dopiru iz bačvi za otpad. A jedina koja ga je uistinu voljela, Cordelia, završit će kao mrtva lutka koju otac razdiran tugom prekriva malom bijelom plahtom. Lear zatim, pjevajući u svojoj pomahnitaloj agoniji, nestaje u mraku…
Predstava »Lear« je i svojevrsni hommage Shakespeareu, pa se u njoj koriste i citati iz »Hamleta«, »Macbetha« i »Oluje«. Prilikom naklona Andrzej Seweryn, u znak podrške, izišao je pred riječku publiku sa zastavom Ukrajine.
