RIJEKA – Hrvatska drama HNK-a Ivana pl. Zajca premijerno je izvela tragediju »Macbeth« Williama Shakespearea, prema prijevodu Mate Marasa i u režiji Eduarda Milera.

U »Macbethu« (1606.), kao ranije u »Hamletu« i »Kralju Learu«, Shakespeare je za svojim materijalom posegnuo u anale iz mitske, polupovijesne prošlosti. Temu je našao u blagu keltskih legendi, poglavito u »Škotskoj kronici« Raphaela Holinsheda.

Sadržaj »Macbetha« ukratko je ovaj: Macbeth i Banquo, vojskovođe škotskoga kralja Duncana, vraćaju se kao pobjednici iz odlučne bitke.

Pomak u interpretaciji

Putem sretnu tri vještice, sestre Suđenice, koje proriču da će Macbeth postati kralj, a Banquo otac kraljeva.

Duncan posjećuje Macbetha u njegovu dvorcu i tamo ga Macbeth, na poticaj svoje žene, umori.

Macbeth postaje kralj, častohlepni tiranin pod čijom okrutnom vladavinom čitava Škotska stenje. Kako bi sačuvao krunu i tron, nastavljaju se nizati brutalna, krvava umorstva svih onih za koje Macbeth i Lady Macbeth smatraju da bi im mogli ugroziti vlast.

Na kraju, pod vodstvom Malcolma, sina umorenoga kralja Duncana, proročanstva vještica neočekivano se ispunjuju – Macbeth pogiba na bojnom polju, a Malcolm postaje novi škotski kralj.

Redatelj Eduard Miler te autorica adaptacije i dramaturginja Žanina Mirčevska klasični predložak iščitavaju na drukčiji način, djelomično ga dekonstruirajući, »prekrajajući« i reducirajući, dajući mu izvanvremenski, univerzalni okvir.

Pomak u interpretaciji dogodio se već samom podjelom uloga, naime i vještice, i dvorsku svitu i muške likove, kao i neke ženske likove, tumače glumice.

Jedini glumac u podjeli tako je Ozren Grabarić u naslovnoj ulozi Macbetha. Pritom je ova gotovo u potpunosti ženska podjela naglašeno maskulinizirana – kostimografkinja Jelena Proković odjenula je glumice u crna muška odijela ili kapute, bijele košulje, zalizujući im kosu i stavljajući neku vrstu ekspresionističke šminke.

Zametak ove ideje pronalazimo u samome Shakespeareovom tekstu, odnosno u čuvenom monologu Lady Macbeth: »Dođite, vi dusi/Što smrtne misli pratite, spol uzmite mi;/Od glave me do pete vrhom ispunite/Divljinom okrutnom! Krv moju zgrušajte./Zatvorite suosjećanja put i prilaz.« (prijevod Josipa Torbarine)

Dakle, Lady Macbeth zaziva duhove da je liše spola i ženstvenosti kako bi mogla pokazati svoju pravu okrutnost. Ovim je u drami jasno izraženo da žene mogu biti jednako snažne, hrabre i ambiciozne kao i muškarci.

Na tragu toga možemo tumačiti i androgini izgled izvođačica u Milerovoj predstavi, koje u pojedinim prizorima djeluju poput kakvog tragičkoga kora koji pjeva ili izgovara tekst, a u jednom trenutku glumice koje utjelovljuju vještice proriču budućnost Macbethu u zagonetkama.

Poznat je moto ovih sestara Suđenica »Lijepo je ružno, a ružno je lijepo« – taj stih prvi put najavljuje jednu od glavnih tema drame – izokretanje vrednota.

U novom riječkom »Macbethu« žene tako, »lišene svoga spola«, postaju poput muškaraca kako bi mogle iskazati moć.

Lady Macbeth

Međutim, sama Lady Macbeth u predstavi nije prikazana na taj način. Nju je dojmljivo, sugestivno utjelovila Olivera Baljak, koja izgovara monolog o oduzimanju spola, ali svoju Lady Macbeth igra odjevena u haljine – najprije u crnu, sa svezanim repom, dok se u prizoru ludila pojavljuje u svjetlucavoj haljini, raspuštene kose.

Nakon počinjenih okrutnih ubojstava, do tada bolesno ambicioznu i hladnokrvnu Lady Macbeth krene mučiti nesanica i počinje opsesivno trljati ruke uzalud se nastojeći riješiti krvave mrlje.

U knjizi »Žudnja & izdaja – Susreti Shakespearea i psihoanalize« Ljiljana Filipović podsjeća na ogled Sigmunda Freuda u kojem se usredotočuje na lik Lady Macbeth kao osobe koja se slama kad postigne uspjeh za koji se zločinački borila.

Teško je odgonetnuti, ukazuje, koji su to motivi mogli u kratkom vremenu »bojažljivog častohlepnika pretvoriti u nezaustavljiva krvoloka, a neslomljivu inicijatoricu u bolesnicu svladanu kajanjem.«

No, u svoju interpretaciju lika Lady Macbeth, Olivera Baljak utkala je i dozu ironije, »glumeći« da je duboko potresena umorstvom počinjenim »u našoj kući«.

Crta ironičnosti, pa čak i cinizma, osjeća se i u glumi Ozrena Grabarića, koji je svojom interpretacijom lika Macbetha još jednom potvrdio da žudnja za moći najlakše zamračuje um (Ljiljana Filipović).

Od početka do kraja predstave Grabarić je siguran i suveren na sceni, dobre dikcije, i zapravo središnje mjesto ove inscenacije.

Gonjen ambicijom svoje žene, njegov Macbeth od prvotnog junaka mijenja se i spreman je na najužasnije zločine kako bi zadržao prijestolje. A njegovo je prijestolje krvavo, ili kako piše Jan Kott, »krv u Macbethu nije samo metafora, nego je materijalna i fizička, teče iz tijela pobijenih. Ostaje na rukama i licima, na bodežima i mačevima.«

Motiv krvi

Motiv krvi prisutan je i u inscenaciji Eduarda Milera, a jedini kazališni rekviziti koji se koriste su vladarske krune – koje prelaze s glave na glavu.

Minimalistička, gotovo asketska scenografija Ateja Tutte sastoji se od bijelih, ukrštenih stolova koji prizivaju one mesarske ili one u mrtvačnici, a središnjim cure potoci krvi.

U jednom trenutku Macbeth uzvikuje Ubojici: »Ti si najbolji od svih koljača!«, tako da scenografija priziva sliku svijeta kao jedne velike klaonice, što postaje aktualno i u naše vrijeme nekih novih ratova i tirana. Tutta je i autor videa, kojim dominiraju motivi dima, magle, namreškane vodene površine i pulsirajućeg tkiva, dok prizore krvoprolića prati crvena pozadina.

Za vizualni aspekt uprizorenja zaslužan je i oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić.

Donekle »hladnu«, distanciranu, pomalo brehtovsku Milerovu režiju prati »geometrijska« koreografija Andreje Brozović Adžić-Kapitanović.

Izbor glazbe Eduard Miler sveo je na pokoji takt i opetovani pucanj koji dopire iz daljine najavljujući Macbethovu sudbinu.

U ovom uprizorenju »Macbetha« glumački dominiraju Ozren Grabarić i Olivera Baljak, dok su ostali likovi više svedeni na dio kolektiva, s ponekim izdvajanjem – poput Jelene Lopatić u ulozi Banqua, Aleksandre Stojaković Olenjuk u ulozi Duncanova sina Malcolma te Ane Vilenica kao Lady Macduff.

Ivna Bruck tumači škotskog plemića Macduffa, Leonora Surian Popov kralja Duncana, Ana Marija Brđanović Časnika, Slugu i Trećeg ubojicu, Andreja Brozović Adžić-Kapitanović Banquova sina Fleancea, Treću utvaru i Liječnika, Nika Grbelja Macduffova sina, a Sabina Salamon Duncanova sina Donalbaina i Drugog ubojicu.