Suvremeni balet »Čajkovski«, premijerno izveden 2023. godine, sada je svečano obnovljen u HNK-u Ivana pl. Zajca, u koreografiji inozemnog koreografa Cayetana Sota. Predstava je nastala u koprodukciji s Baletom Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a u sklopu programa K-HNK.

Kao inspiracija poslužio je ruski glazbeni velikan Petar Iljič Čajkovski (1840. – 1893.), najizrazitiji predstavnik slavenske romantike. Kako je u programskoj knjižici objasnio Soto, nije mu bila nakana napraviti tipični suvremeni narativni balet, već je želio stvoriti vlastitu baletnu priču.

Pritom su mu ishodište bila neobjavljena pisma što ih je čuvala obitelj Čajkovskog smatrajući da bi njihovom objavom kompromitirali njegov život. Problem je, kako navodi Soto, bila njegova homoseksualnost što se željelo sakriti od društva. Upravo pisma otkrivaju neke od skrivenih, manje poznatih aspekata karaktera Čajkovskog.

Koncept predstave osmislili su Cayetano Soto i Dario Suša (ujedno i dramaturg), koji su je zamislili u poglavljima čiji su naslovi, kao i glavni naslov »Čajkovski«, naznačeni tekstualno. U ovom baletu izraženija je komponenta teksta, pa tako ženski glas, na ruskom jeziku, čita dijelove pisama, a neki izvođači imaju i kraće govorne dionice.

Uprizorenje vodi gledatelje kroz nekoliko postaja života skladatelja, što je naznačeno scenografski – dugačkim nizom crnih sjedalica, kao na nekom peronu, a pritom je scena »ogoljena«, s vidljivim reflektorima i cugovima.

Predstava počinje smrću majke Čajkovskog, a zatim se nižu poglavlja naslovljena »1877.«, »Antonina Miljukova«, »Nadežda von Meck«, »Publika i polubogovi«…, sve do završnog poglavlja, odnosno epiloga pod naslovom »Duma«.

Pritom, kako objašnjava Soto, nitko od plesača ili plesačica u predstavi nije Čajkovski, već svatko prikazuje jedan od aspekata Čajkovskog. Kao glazbena podloga (ples uz matricu) poslužile su skladbe Čajkovskog, njih devet – serenada, elegija, liturgija, simfonija…

Cayetano Soto i Dario Suša kreirali su i vizualni segment predstave – kostime, scenografiju i oblikovanje svjetla. Plesači i plesačice odjeveni su u srebrnaste, uz tijelo pripijene kostime, dok bočno i na tlo postavljena rasvjeta naglašava skulpturalnost njihovih tijela.

Osim monokromnih, prostorno-vremenski neutralnih kostima, izvanvremensku dimenziju predstavi daju i asocijacije na svemir, na Mjesec, pa u završnom prizoru na pozornicu pada nešto poput mjesečeve prašine, dok plesači i plesačice u finalnom prizoru izvode neku vrstu grotesknog »Labuđeg jezera«, bez glazbe.

U baletu »Čajkovski« do izražaja dolazi prepoznatljiv plesni jezik Cayetana Sota koji se sastoji od nijansiranih detalja i grotesknih adaptacija tradicionalnih pokreta, dok izvođači koriste i povike, pljeskanje rukama i slično.

U tom smislu koreografskim zamislima izvedbeno kvalitetno odgovorili su plesači i plesačice Jody Bet, Benjamin Cockwell, Sephora Ferrillo, Marta Kanazir Bagadur, Yurika Kimura, Ksenija Krutova, Giovanni Liverani, Laura Orlić, Giorgio Otranto, Federico Rubisse, Tea Rušin, Ali Tabbouch, Alessia Tacchini, Marta Voinea Čavrak i Isabella Zabot, među kojima su i neka nova lica riječkog Baleta.