Od danas do 7. srpnja u dvorištu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu na rasporedu je jedanaesti po redu Festival »Miroslav Krleža«, na kojem će biti izvedene predstave temeljene na Krležinim djelima te popratni program u čast slavnog hrvatskog književnika.

Program otvara predstava »Sjetite me se 2022.«, praizvedba monodrame u kojoj se sjeća i govori Goran Matović. Naime u posljednjem susretu Gorana Matovića s Krležom na Gvozdu, Krleža je rekapitulirao 20. stoljeće.

Portretirao je suvremenike i fenomene polemično i duhovito. Nenadano je prekinuo monolog, prekrio lice rukama kao na Vaništinu portretu, uzdahnuo i rekao: »Sjetite me se 2022.«

I tako je stigla famozna 2022. godina, a Zagreb se prisjeća Krleže, čiji je rođendan 7. srpnja.

Festivalski program nastavlja Dragan Despot monodramom »Na rubu pameti« prema istoimenom Krležinom romanu iz 1938. godine.

Iako je od njegovog objavljivanja prošlo 84 godine, Despot smatra da je on sve suvremeniji i aktualniji, stoga bi ljudi trebali biti zainteresirani za ono što Krleža govori u tom romanu.

»U njemu se radi o jednom stupnju ljudske gluposti, licemjerja, ljudske i moralne pokvarenosti na koju Krleža preko svoje intelektualne identifikacije podsjeća i proziva«, izjavio je Despot na konferenciji za novinare.

Ovaj je roman umnogome obojen politikom i kritikom zlokobnih društvenih pojava u međuraću, koje su kulminirale u Drugom svjetskom ratu.

Ubojstva »malih« ljudi, malograđanština i borba intelektualaca s moćnicima koji su bogatstvo i ugled u društvu stekli na neprimjeren način provlače se kroz svih dvanaest poglavlja ovoga uzbudljivog romana, no te su teme, nažalost, aktualne i danas.

Riječ je o jedinom Krležinom romanu s pripovjedačem u prvom licu jednine, a protagonist je pobunjenik u društvu »cilindraša«, doktor prava koji vrlo dobro poznaje građansko zagrebačko društvo, koji kritizira ubojstva četiriju osoba što ih je počinio jedan gospodarski moćnik, a koji se tim činom hvalio na jednoj večeri.

Moralna osuda takva čina usmjerit će privatni život i karijeru glavnog junaka na rub društva i na rub pameti.

Organizatori su kao posebno interesantno najavili »Putovanje Krležinim zagrebačkim adresama« prema zamisli Marine Bagarić i Gorana Matovića, na kojem će se publika turističkim autobusom na kat uz pratnju glumaca voziti Zagrebom i posjetiti sedam adresa na kojima je Krleža živio i stvarao.

Prošlogodišnja festivalska premijera »Djetinjstvo u Agramu« u režiji Senke Bulić, u suradnji s GDK-om Gavella, na programu je 4. i 5. srpnja, a riječ je o Krležinoj prozi koja je građena na trima planovima – cirkus, Crkva i kazalište.

Završni kazališni događaj pripada dramatizaciji Krleža/Ionesco »Ćelava Leda« u režiji Sare Stanić. Predstava je studija o uzaludnosti riječi.

Autorsko tumačenje Krleže i Ionesca problematizira količinu izgovorenog: Zašto, zašto, zašto toliko razgovora?

Koliko neiskorištenih mogućnosti, neostvarenih ljubavi i zatomljenih želja ostaje pokopano pod blagoglagoljivom pristojnošću? Odgovorima na ta pitanja bit će zatvoreno jedanaesto festivalsko izdanje.

U okviru programa »Sjećanja Krležinih suvremenika« pisac Slobodan Šnajder svjedočit će o svojim susretima s Krležom, a u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti bit će otvorena izložba »Dijalozi – Krsto Hegedušić/Miroslav Krleža«.

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici moći će se razgledati Krležine originalne rukopise u sklopu programa »Iz Autorova pera – rukopisna građa Miroslava Krleže«.

Tradicionalna nadrealističko-gastronomska svečanost obilježavanja Krležina rođendana »Doručak kod Krleže« (7. srpnja u 7 sati ujutro, vrijeme Krležina rođenja) u kazališnoj kavani »Kavkaz« zamišljena je kao spoj glume, glazbe i gastronomije u bijelom (službeni dress code).

U hrvatskoj književnoj i kulturnoj povijesti uopće Krležino se djelo u cjelini smatra izvanrednim, neusporedivim pojedinačnim prinosom, a u vanjskoj stručnoj i općoj opservaciji hrvatskog nasljeđa najvažnijom modernom referencijom.

Polemično i kooperativno, to je djelo promicalo nove poetičke usmjerenosti, ali i zasjenilo druge; ono u svoje doba i u svojoj sredini nije imalo ravnopravna oponenta, što pri prosudbi ne treba zanemariti i s čime je i samo to djelo u svojem unutrašnjem dijalogu računalo (Hrv. enciklopedija).