NOVI VINODOLSKI – Predstava »Otočna terca«, napravljena prema tekstu »Sjecišta« mlade zagrebačke spisateljice i dramaturginje Beatrice Kurbel, premijerno je izvedena u dvoru Mažuranićevih u Novom Vinodolskom. Prema prvotnoj zamisli predstava je trebala biti igrana na otočiću San Marino u novljanskom akvatoriju, ali je zbog vremenskih (ne)prilika prebačena u spomenuto dvorište, što se zapravo pokazalo dobrim rješenjem za postavljanje ambijentalnog uprizorenja.

U tom prostoru na otvorenom, naime, već postoje primorske kućice koje je scenografkinja i dizajnerica Karla Kocijan uz minimalne intervencije transformirala u prepoznatljiv ambijent otoka na kojem se zbiva radnja komada.

Prve izvedbe predstave, ujedno prve profesionalne kazališne produkcije Centra za kulturu Grada Novog Vinodolskog, privukle su velik broj gledatelja, a sudeći prema njihovom pljesku i stajaćim ovacijama Novi je dobio kazališnu uspješnicu. Poznatim glumicama Branki Petrić Fehmiu i Ani Vilenici, koje su vezane za Novi Vinodolski, pridružila se riječka glumica Olivera Baljak. Autorica adaptacije teksta je Ana Vilenica, a režija je povjerena mladom beogradskom redatelju Ivanu Vanji Alaču. I tako je nastala »Otočna terca« (terza – treća, u glazbi treći stupanj dijatonske skale; interval između prvog i trećeg stupnja skale; terca je i vrsta udarca u mačevanju).

Ova se predstava ambijentom, likovima, radnjom i mentalitetom nadovezuje na djela specifične otočne tematike, u kojima do izražaja dolazi mediteranizam.

Ava, Bela i Doris

Dva središnja lika »Otočne terce« su ostarjele sestre – nekadašnja glumica Ava i njezina nešto mlađa sestra Bela, koje životare u izoliranoj otočnoj sredini. Kako bi prikupile novac za zimu, one daju oglas za iznajmljivanje stana na malom otoku. I tu nastaje zaplet – Avi i Beli uskoro se pridružuje treća – četrdesetogodišnja prevoditeljica Doris iz Zagreba. Njezin dolazak unijet će promjenu u živote sestara i postati svojevrsni katalizator za godinama potiskivanje emocije, sukobe, neslaganja… Čitav komad se i temelji na oprečnosti karaktera dviju sestara. Za ulogu Ave (nije Ava Gardner, nego deterdžent!) nije moglo biti idealnijeg izbora od Branke Petrić Fehmiu, koja i u svojim visokim godinama suvereno vlada pozornicom, brišući dojmljivom interpretacijom, u koju unosi i mnogo humora, granicu između stvarnosti i fikcije. Njezina Ava još uvijek »živi« u prošlosti, kad je bila poznata glumica koja je putovala svijetom i snimala filmove. Igrom sudbine na kraju je završila na otoku, zaboravljena i nepoznata novim generacijama (ali može se pronaći na Googleu). Dani slave odavno su prošli, a ona će sada potrebne novce priskrbiti pristajanjem na snimanje reklame za pizzu.

Za razliku od Ave, Bela se s vremenom pretvorila u tipičnu otočanku – pomalo je tvrda, zatvorena, pobožna, melankolična, odjevena u tamne boje. Olivera Baljak već ima iskustva u interpretaciji sličnih otočnih likova – prisjetimo se njezine, sad već možemo reći antologijske uloge Erminije u predstavi »Mirisi, zlato i tamjan« u režiji Vinka Brešana iz 2005. godine. Ovoga puta Olivera Baljak uvjerljiva je u ulozi otočanke, koja u sebi nosi mnoge nezacijeljene rane iz prošlosti, mireći se sa sudbinom i tavorenjem u maloj zatvorenoj otočnoj sredini. Kulminacija predstave je prizor u kojem se Ava i Bela sukobljavaju, obračunavajući se sa sjenama prošlosti, doživljavajući svojevrsnu katarzu i shvaćajući da je smisao njihovih života u njihovom zajedništvu.

U predstavi, koja je okupila tri glumice različitih generacija, najmlađa je Ana Vilenica koja je utjelovila snove, nadanja, čežnje i razočaranja mlađe žene, prevoditeljice Doris, čiji život sve više počinje nalikovati pjesmama i knjigama koje prevodi. Doris dolazi na otok iz Zagreba, a razlog je ljubav prema čovjeku koji je u braku. Uz pomoć životno mnogo iskusnijih Ave i Bele, ona će se suočiti s iluzijama koje je gajila i konačno shvatiti da više nije epizoda ni u svom ni i u nečijem tuđem životu, već glavna protagonistkinja koja zaslužuje komadić sreće.

Jezična dimenzija

Zajedničkom pjesmom zaokružuje se priča »Otočne terce«, koja je publici pružila mnogo isječaka iz života u kojima se i sama može prepoznati. Emotivna previranja među likovima tijekom izvedbe predstave na gitari prati Natko Štiglić, jedan Popaj iz ove životne otočne štorije.

Dodajmo i to da su likovi u predstavi jezično diferencirani. Bela uglavnom govori čakavštinom (prijevod na čakavicu potpisuje Evelina Krišković), Bela miješa različite idiome, a Doris je tipična »zagrebačka puca«. Već prvom predstavom Centar za kulturu Grada Novog Vinodolskog »pogodio je u sridu«, a neki gledatelji komentirali su da bi predstava svakako trebala krenuti na gostovanja i izvan Novog. Nadamo se da će tako i biti.

Glumačka kolonija u Novom

Kazališna, filmska i televizijska glumica Branka Petrić Fehmiu rođena je Novljanka. Dobitnica je Povelje grada Novog Vinodolskog te je imenovana počasnom građankom za svoj izniman doprinos u području kulture. Ana Vilenica također je povezana s Novim Vinodolskim, a na premijeri »Otočne terce« bio je i glumac Saša Buneta koji je vezan za Novi. Stoga i ne čudi, bilo je samo pitanje vremena, da se u Novom Vinodolskom dogodi kazališna predstava. Na premijeru iz Rijeke stigla je i poznata glumica Edita Karađole.