RIJEKA – Ovogodišnja Revija lutkarskih kazališta u Rijeci ugostila je jednu zaista posebnu predstavu, »Šapat duše« Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, koja je ove godine s pravom nagrađena Nagradom »Ivo Hergešić« Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa za najbolje ostvarenje u sezoni 2023./2024.

Na hrvatskim pozornicama još uvijek nemamo prilike vidjeti, ili tek vrlo rijetko, predstave čiji su protagonisti migranti koji dolaze iz bliskoistočnih zemalja i koje u fokusu imaju migrantske sudbine.

O ovoj temi predstava »Šapat duše« progovara na vrlo suptilan, dojmljiv, emocionalan i kazališno poetičan način, stavljajući u prvi plan ljudska bića koja su uslijed ratnih trauma izgubila svoje ljudsko dostojanstvo i sve ono što ih je nekad činilo osobama s identitetom.

Izbjeglički kamp

Redateljica Tamara Kučinović, koja je razvila prepoznatljivu kazališnu poetiku, naročito na području lutkarstva, predstavu »Šapat duše« zamislila je u svojevrsnom dijalogu između glumaca animatora i lutaka, u kojemu glumac i lutka zapravo postaju jedno. Radnja je smještena u neki od izbjegličkih kampova, u kojemu se zatekla skupina ljudi koji su izgubili dom i postali tek ime i broj.

Pripovjedač je dječak Idris (Filip Eldan), koji nas upoznaje s članovima svoje obitelji – to su Baka (Sunčana Zelenika Konjević) i Tata (Nikša Eldan), a tužnu svakodnevicu izbjegličkog logora s njima dijele i Skromno mudar čovjek s kozom (Nikša Eldan), Yusra, Žena s najmekšim glasom na svijetu (Sara Ipša), Neizdrživo usamljeni čovjek i Istetovirani mangup (Marinko Leš).

Scenograf i kostimograf Davor Molnar stol za animaciju prekrio je pijeskom te prostor naznačio velikim, zahrđalim limenim bačvama. Lutke koje je kreirala Alena Pavlović su male, spužvaste, prošivene, figure bez jasnih kontura lica, obezličene…

U uglu ove minijaturne pozornice je slavina iz koje jedva curi voda, a izbjeglice s malim limenim posudama stoje u redu iščekujući kap vode. To su trenutačno ljudi bez identiteta, razoreni ratnim užasima koji su im oduzeli suštinu. No, možda ne i dušu.

Osobe iz stvarnosti

Svakoga od njih iz apatije i depresije pokušava izvući srčani dječak Idris. Svojom »voljom bagera«, svaki put popraćenom snažnom rock glazbom Ivane Đula i Luke Vrbanića, on će uz pomoć pijeska i vode pokušati izgraditi nove svjetove i dokazati da je sloboda moguća čak i na mjestu gdje »ograde rastu iz blata«. Najprije će pokušati vratiti bit Yusri, koja je sirijska prvakinja u više plivačkih disciplina.

Na njezinu prošlost podsjeća videoprojekcija Damira Chytila u kojoj pliva u bazenu, a sada će joj Idris iskopati »bazen« u izbjegličkom logoru. Odijevanjem kupaćeg kostima ona iznova dobiva identitet plivačice, makar i plivanjem u logorskom blatu.

Pomak iz fikcije u stvarnost dogodit će se na projekcijskom platnu, gdje upoznajemo stvarnu Yusru Mardini – prvakinju u plivanju, izbjeglicu iz Sirije. Dirljiv je i prizor u kojemu se nekad uspješni kuhar, koji je u izbjeglištvu prestao kuhati, zahvaljujući Idrisu iznova uhvati kuhanja i od skromnih namirnica napravi jelo koje izbjeglice okupi za stolom.

Najzahtjevnija zadaća za Idrisa bit će povratiti u život njegova oca koji je nekad bio talentirani pijanist. Tata je potpuno apatičan i odsutan, no uz Idrisovu snagu uspjet će odjenuti pijanističku odoru i ponovo svirati, makar na nepostojećem, nevidljivom klaviru.

Lik pijanista također je stvaran – među tisućama sirijskih izbjeglica koje su se nesigurnim putem zaputile prema Europi nalazio se i pijanist Ayman Ahmad koji je živio u kampu za izbjeglice. U vrijeme rata u Siriji ovaj nadareni pijanist održavao je koncerte u opkoljenom gradu. U videoprojekciji na kraju predstave pojavit će se i jedna ukrajinska operna pjevačica, kojoj je rat također uništio esenciju njezina bića.

Dok u početku obezličene lutke postupno odijevaju kostime i vraćaju svoju ljudsku suštinu, lutka Bake otpočetka je u kostimu – ona je mudra saditeljica života.

Predstava »Šapat duše« tako je ovim nesretnim i napuštenim ljudima vratila izgubljenu dušu i pokazala da je sloboda moguća čak i u najgorim okolnostima, kad se preko noći izgubi sve i postanemo nitko.