RIJEKA – Rijeka je dobila novu hit-predstavu! Tako bi otprilike trebala glasiti prva rečenica izvještaja s premijere baleta »Pepeljuga« koja je održana u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca. Glazba Sergeja Prokofjeva bila je inspiracija koreografu Leu Mujiću za ovo ostvarenje koje će publika zasigurno pamtiti i rado gledati.

Priča o Pepeljugi može se pronaći još u antičkim vremenima kada ju je među prvima opisao geograf Strabo. Kasnije europske inačice uključuju Giambattistu Basilea i Charlesa Perraulta, a najpoznatija je ona braće Grimm koju su vjerojatno svi čitatelji mogli čuti u najranijoj životnoj dobi.

U novije vrijeme ovaj arhetipski lik izrazito siromašne i prelijepe djevojke, obično plemenitog porijekla, koja se igrom sudbine i nadnaravnih sila uspije vinuti do kraljevskog položaja udajom za prekrasnog kraljevića, bio je nadahnuće mnogim umjetnicima, posebno u svijetu filma. Ipak, svako takvo ostvarenje u pravilu se željelo odmaknuti od nekog »originala« i ponuditi neko svoje, često suvremenije viđenje. U tom kontekstu nije drukčije postupio ni Leo Mujić koji je u suradnji sa svojim dramaturgom i asistentom Bálintom Rauscherom priču ispričao u obliku sna djevojke Elle kojoj već na početku predstave umire majka, a otac pod imenom dr. Vanja u snu postaje opčinjen Ellinom budućom maćehom Milosijom, inače novom susjedom koja se doselila sa svoje dvije kćeri Zoricom i Dragicom. Ostatak priče dobro je poznat osim samoga kraja u kojem se Ella budi iz sna, a lik Princa prepoznaje u naočitom slugi Johnu ostavljajući gledatelja u nadi i vjeri u važnost ljubavi kao osjećaja kojem bogatstvo i nije nužno.

Temperamentna koreografija

Glazba Sergeja Prokofjeva svakako je inspiracija i sama po sebi, o čemu svjedoče ne samo brojna dosadašnja ostvarenja i uspjesi ovoga baleta, već i činjenica da ista ostaje aktualna od svoje premijere 1945. godine do danas. Libreto Nikolaja Volkova koji je Prokofjevu bio podloga za skladanje ipak je bliži onome što poznajemo kao »Pepeljugu«, a i trajanje cijele izvedbe znatno je duže od riječke produkcije.

Umjesto možda dvosatnog baleta, u Rijeci imamo prilike svjedočiti jednosatnoj predstavi u kojoj radnja protječe izuzetno brzo, bez nepotrebnih zaustavljanja i patetike, a sve se može pratiti čak i ako slabije poznajete baletni i plesni izričaj ili niste vični posjetima kazalištu. Naime, kombinacijom nekih klasičnih baletnih elemenata i suvremenog (gotovo filmskog) plesnog pokreta, Mujić stvara uprizorenje za sve generacije, što je svakako jedna od najvećih vrijednosti ove predstave. Mudra i ekonomična, a opet učinkovita i lijepa inscenacija ide na ruku onome što publika u posljednje vrijeme traži – kazališnu bajku i magiju. Istovremeno, temperamentna koreografija u kojoj svi sudionici daju sve od sebe koristeći izuzetno široku lepezu scenskoga pokreta, mimike i glasovnog izražavanja, omogućava da vas predstava obuzme, uvuče u sebe i prođe u trenu. Scenograf Stefano Katunar, kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović i oblikovatelj svjetla Aleksandar Čavlek na čelu s koreografom Mujićem doista su odradili dobar posao.

Orkestar uživo

U predstavi sudjeluje i Riječki simfonijski orkestar pod vodstvom Ayrtona Desimpelaerea, mlađeg dirigenta velikog temperamenta koji je vrlo ekspresivno, pomalo i nervozno, upravljao izvedbom. Rezultat je dinamična izvedba kojoj ne nedostaje snage, a opasnosti od preglasavanja s pozornicom nema pa je sve zapravo vrlo dobro. Orkestar je u svim segmentima zvučao kompaktno, uvježbano i vjerno je prenosio dijelove Prokofjevljeve ne baš lake partiture (koncertni majstori Vivijana Rogina i Osman Eyublu).

U glavnoj ulozi Elle izvrsna je bila Yurika Kimura kojoj je kraljevski partner bio impozantni Leonard Cela kao Princ/John. Elegancijom i finoćom te bajkovitošću izvedbe plijenila je Marta Kanazir kao Majka/Čudesna kuma, dok su kao iz nekog crtanog filma karakterom izvedbe simpatije publike izmamile Marta Voinea Čavrak i Tea Rušin kao polusestre Zorica i Dragica. No, posebno zahtjevnom i sugestivnom izvedbom predstavila se Ksenija Duran Krutova kao Milosija, ali i vrlo scenični i prepun transformacija Ali Tabbouch kao dr. Vanja. U manjim ulogama nastupili su Isabelle Zabot kao Majstor ceremonije i Giovanni Liverani kao Dječak s narančama te članovi ansambla Baleta HNK-a: Jody Bet, Benjamin Cockwell, Sephora Ferrillo, Sonja Milanov, Laura Orlić, Giorgio Otranto, Federico Rubisse, Alessia Tacchini i Samuele Taccone (baletni majstori Paula Rus i Daniele Romeo).

Polaznici osnovne škole

S posebnim ponosom valja pohvaliti i polaznike Osnovne škole za klasični balet i suvremeni ples pri OŠ Vežica koji su nastupili u predstavi, a njihova imena su Katja Anđelić, Karolina Čavrak, Linda Dedić, Karlo Godanec, Zoe Kulušić, Vanesa Milošević, Robin Pavletić i Vivian Rose Mateer. U nekim drugim izvedbama moći ćemo vidjeti druge učenike iste škole: Paolu Baričević, Ani Džimbeg, Eriku Grudić Banjavčić, Marlu Nikolić, Maru Rački, Elu Radetić i Lanu Šneler. Svima koji vole glazbu i kazalište svesrdno preporučujemo da čim prije dođu do ulaznica za novu riječku »Pepeljugu« jer, ako je suditi prema viđenome i ovacijama publike, nova hit-predstava bit će vrlo brzo rasprodana, a gledalište će joj biti ispunjeno pripadnicima svake životne dobi. Predstava je zaista prikladna za sve generacije te može poslužiti i kao odličan prvi susret s kazalištem ili prelijepo provedeno vrijeme s obitelji i prijateljima.