Zato jer su prošlog tjedna u Opatiji sudjelovale u performansu »Neraskidive niti – radnice u kulturi za tekstilne radnice«, tri glumice iz ansambla riječkog Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca dobile su opomenu od ravnateljice Nade Matošević. Jelenu Lopatić, Andreju Blagojević i Tanju Smoje opomena je dočekala na porti, jutro nakon izvedbe. Bez obzira na to što su u ovome umjetničko-aktivističkom projektu – kojim se umjetnice solidariziraju s izrabljivanim i nezaposlenim bivšim radnicama tvornice Kamensko – glumice sudjelovale u svoje slobodno vrijeme, i to volonterski, i bez obzira na to što taj jednokratno upriličen kulturni događaj nije kolidirao s njihovim obvezama u matičnome kazalištu, sankcije ih nisu zaobišle.

Što je to, konkretno, zasmetalo Nadi Matošević, i u čemu je točno prijestup glumica koje su se odazvale ovom humanom, toplom projektu? Štura i vrlo službena opomena ne daje naslutiti razlog. Od ravnateljice jučer nismo uspjeli dobiti nikakav komentar, nije se odazivala na telefonske pozive, ni na poruke.

Čast

Kažnjene glumice, pak, ne misle da su sudjelovanjem u performansu napravile išta krivo, niti žale za tim što su mu se priključile na prvoj izvedbi nakon one premijerne, zagrebačke, koja je u kulturnoj javnosti probudila mahom oduševljene reakcije. Naime, performans koji redateljski potpisuje Lenka Udovički, a dramaturški Nataša Govedić, osmišljen je s nakanom da osnaži hrabre radnice »Kamenskog« koje su štrajkom glađu izborile vidljivost i ukazale na težak položaj u koji su stavljene zbog gramzivosti i lopovluka uprave te, nekoć vrlo uspješne, tvornice. U »Neraskidivim nitima« one se s mnogo emocija prisjećaju svijetlih trenutaka iz desetljećima dugog radnog staža, i govore kako žive danas, kad Zavod za zapošljavanje posjećuju zajedno sa svojom odraslom djecom…

– Velika mi je čast bila sudjelovati u toj akciji i osjećam duboku moralnu obavezu podržati žene radnice »Kamenskog« kao i sve obespravljene radnike koji na svojim leđima nose najveći teret ekonomske i moralne krize društva. Cijeli je događaj bio jako emotivno nabijen i ne bih ga željela uprljati komentirajući, moram reći, ipak neočekivane sankcije koje smo kolegice i ja dobile za sudjelovanje u toj akciji. Te su ponosne i hrabre žene pomogle meni dajući mi priliku da na trenutak učinim nešto doista lijepo i važno, i na tome im hvala, rekla nam je jučer Andreja Blagojević.

I njezina kolegica Tanja Smoje neugodno je zatečena. Ipak, smogla je snage i za samoironiju.

– Ovaj je čin čudan i neprihvatljiv. Ne razumijem porive koji stoje iza njega. Jedino što mi preostaje je okrenuti sve na pozitivu, ovih dana svima govorim, evo, konačno sam i ja buntovna i divlja! Ma ustvari, i nemam druge nego se nasmijati. Jer ovo je stvarno smiješno – kaže Tanja Smoje.

Pritisak

Slično razmišlja i Jelena Lopatić:

– Mislim da je ova reakcija intendantice stvar formalnosti: da ćemo sudjelovati u performansu obavijestile smo je onoga dana kad su taj događaj najavile i novine; a prema ugovoru o radu trebale smo dopuštenje tražiti ranije. No usprkos tome, nikad ne bih očekivala da će predmetom rasprave postati nešto što je toliko važna, plemenita stvar, koja je uostalom humanitarnog karaktera. Opomena je trivijalna i glupa – smatra Lopatić, razočarana što intendantica nije došla i podržala projekt, što bi po njoj bilo za očekivati.

Nitko, međutim, nije očekivao osudu zbog potpuno benignog, potpuno volonterskog, građanskog angažmana glumica. Nije je očekivala ni Nataša Govedić, koja u opomeni vidi bizarnu i bezdušnu ucjenu kazališnih radnica.

– Jezivo je da ravnateljica posegne za takvom vrstom pritiska; mogli bismo čak govoriti i o političkoj cenzuri. Kakvim se god pravilom Nada Matošević rukovodila u svojoj odluci, zabrinjavajuća je poruka koju je ovim činom odaslala: da su glumice samo marionete u ulozi i da im nije dopušteno razmišljati svojom glavom, imati svoj integritet, zastupati svoja politička uvjerenja, veli Nataša Govedić, zaključujući kako ni u najcrnjem kapitalizmu poslodavac ne kontrolira slobodno vrijeme radnika.

Formalnost

U nedostatku obrazloženja, glumice riječkog HNK strahuju da ova opomena ustvari znači najavu otkaza. Ako su u pravu, ironija bi bila upravo nevjerojatna: pod prijetnjom otkaza zbog podrške nezaposlenim radnicama! Važeći Zakon o kazalištu, od 9. lipnja 2006. godine, provjerili smo, ne predviđa takvu opasnost. Ali, s druge strane, ne predviđa ni ovakvu vrstu sankcioniranja kojoj se utječe intendantica. 

»Kazališni umjetnici i drugi kazališni radnici zaposleni u javnom kazalištu ili javnoj kazališnoj družini mogu obavljati umjetničke poslove izvan kazališta, odnosno kazališne družine uz prethodnu pisanu suglasnost intendanta, odnosno ravnatelja. Suglasnost mora sadržavati uvjete obavljanja odobrenih poslova«, stoji u članku 48. toga zakona.Ravnatelj Drame riječkog HNK, Damir Orlić, nudi pomirljivo objašnjenje situacije, tvrdeći da se opomena ne treba shvatiti kao prijetnja glumicama. Po njemu, ona je samo pokušaj »uvođenja reda« među glumce koji olako shvaćaju sudjelovanje u paralelnim umjetničkim projektima.

– Nikad nisam čuo da se nekome odbilo dopustiti da djeluju negdje drugdje, čak i kad su u pitanju komercijalni projekti, a ne ovakvi, humanitarni. Glumcima se izlazi u susret čak i kad zbog drugog angažmana dolaze u pitanje njihove probe u kazalištu. Baš zbog te velike tolerancija, glumci su prestali shvaćati ozbiljno propis koji nalaže da je potrebno tražiti dopuštenje. Stvar je, dakle, u formalnosti – kaže Damir Orlić.