Nastavak sezone

Riječki simfonijski orkestar, Alan Bjelinski i Petar Kovačić u utorak u “Zajcu”

Kim Cuculić

Foto: HNK Zajc

Foto: HNK Zajc



RIJEKA – Riječki simfonijski orkestar nastavlja svoju koncertnu sezonu.


Simfonijski koncert »Divertimento« u utorak, 23. siječnja u 19.30 donosi četiri djela kroz tri stoljeća, čijom će izvedbom ravnati maestro Alan Bjelinski, a solistički nastupiti poznati riječki i hrvatski violončelist Petar Kovačić.


Vrhunski glazbenik Riječkog simfonijskog orkestra prepoznatljivog izraza i energije, dobitnik brojnih domaćih nagrada i priznanja, svoju iznimnu tehniku muziciranja uz svoje će kolege pokazati izvedbom Koncerta za violončelo i orkestar Dubravka Palanovića, jednog od najtalentiranijih hrvatskih skladatelja mlađe generacije.




Skladatelj o svom djelu, odnosno njegovom završnom, trećem stavku ističe: »Tu se, kao u klasičnom rondu, isprepliću dijalozi i nadmetanje solista i orkestra, a u energičnoj atmosferi stavak kulminira raslojavanjem trilera svake sekcije, na što stiže zaključni odgovor violončela.«


Koncert će otvoriti Druga suita za mali orkestar Igora Stravinskog, slavna minijatura ispunjena duhovitom i zabavnom glazbenom satirom kroz četiri plesna stavka. Nakon uvodnog Marša slijedi Valcer zamišljen kao hommage Eriku Satieu, francuskom skladatelju sanjivih, hipnotičkih Gymnopédies za klavir, a potom Polka i posljedni, razuzdani Galop.


Osim Palanovićevog, na koncertnom je programu djelo još jednog hrvatskog skladatelja, naslovni Divertimento za orkestar Bruna Bjelinskog, djelo iz bogatog autorovog opusa u kojem se ogleda njegov prepoznatljiv izraz i stil.


A finale koncerta bit će izvedba vjerojatno najpoznatije skladbe Felixa Mendelssohna, njegove Četvrte simfonije poznate kao »Talijanska«. Skladana tijekom njegovog putovanja u Italiju 1833. godine, jedna od Mendelssohnovih najomiljenijih skladbi odražava radost i ljepotu Italije, a nadahnuta je i vedrim talijanskim folklorom te brzim talijanskim plesovima saltarellom i tarantelom.


Mendelssohn je jednom svoju Četvrtu simfoniju nazvao »plavo nebo u A-duru«, a dirigirao je i njezinom praizvedbom s Londonskom filharmonijom. Odmah je bilo jasno zašto je Mendelssohn ovo djelo nazvao i svojim »najveselijim« djelom, navodi se u priopćenju iz »Zajca«.