RIJEKA – Nakon kazališnog hita »Sunset Boulevard«, kreativne snage riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca prvi put u Hrvatskoj postavljaju čuveni mjuzikl »Evita« Andrewa Lloyda Webbera i Tima Ricea. Premijerne izvedbe su 15. i 16. siječnja u 19 sati, a u naslovnoj ulozi Evite nastupit će Leonora Surian Popov i Elena Brumini.

Predstavu režira Renata Carola Gatica, pod dirigentskom palicom i u prepjevu maestra Igora Vlajnića. Uoči premijere »Evite« razgovaramo s Renatom Carolom Gaticom – Argentikom koja režira mjuzikl o Argentinki Eviti Peron (Los Toldos, 7. svibnja 1919. – Buenos Aires, 26. srpnja 1952.).

Kako ste došli na ideju da radite mjuzikl »Evita«? Zašto baš »Evita«?

– Rijeka je grad koji traži takve produkcije. Mi moramo zadovoljiti i tu želju. Osim što, dakle, publici pružamo dramske, operne, baletne predstave i koncerte, radimo i mjuzikl. To nije mala stvar, to je koordinacija između triju umjetničkih grana, triju ansambala.

Svaki od članova ansambala izvrstan je u onome što radi, a svatko strahovito puno radi i na drugim važnim stavkama – glumiti, pjevati i plesati treba u mjuziklu savršeno! Ponosna sam što Hrvatska drama ima takav kapacitet. To pokazuje činjenica da je nama dano povjerenje nositi tako velike projekte kao što su »Sunset Boulevard« i »Evita«.

Antiperonistička propaganda

Je li vam ovaj mjuzikl sadržajem možda bliskiji jer ste i sami Argentinka?

– Kad se radi mjuzikl »Evita«, jasno je da se uz njega vežu kontroverze. Posebno za nas Argentince. Pisan je kad je Argentina bila u ratu s Velikom Britanijom. Taj je mjuzikl prvi korak u antiperonističkoj propagandi. Mnoštvo je činjenica u originalnom mjuziklu i filmu koje manipuliraju istinama.

Forma mjuzikla jest zadana, no u svojoj režiji napravila sam mali »zahvat« koji poštuje povijesnu činjenicu. Važan je način kako se priča o tim činjenicama, kako izvođači donose likove. Dakle, način puno govori.

S Leonorom Surian Popov i Elenom Brumini razradili smo lik Evite, žene koja zna što želi, jak je vođa, ikona mode, kompleksna, kontroverzna, voli ljude, koja ima puno neprijatelja, koja čini kompromise. Ja vjerujem da je ona bila žena koja se borila za prava. Prava siromašnih, prava žena, prava djece, prava radnika – ona je promijenila povijest. Postoji Argentina prije Evite i postoji Argentina poslije Evite.

Kako osobno doživljavate Evitu Peron? Kakva je bila stvarna Evita, a kako je ona prikazana u mjuziklu?

– U originalnom mjuziklu Evita je bila hladna karijeristica, manipulatorica, a u filmu je zaljubljena, naivna priležnica. Evu Peron vidim kao primjer, kao ženu koja nije bila savršena, koja je puno radila da stvori svoju karijeru, a njezini potezi imali su negativne konotacije.

Da je isti taj potez učinio muškarac, bilo bi u redu, ne bi ga osuđivali. Ona je bila žena koja je znala što želi i to je dobila. Nije dovoljno imati samo nekakav politički manifest, pokret, treba imati karizmatičnog vođu koji sve realizira. Evita je to imala. Svoj rad s ljudima temeljila je na emocijama. To može samo žena. Ljubav prema narodu, prema Argentini, prema mužu.

Dok su se mnogi zgražali, u svom redovitom iskrenom kontaktu s narodom ostvarivala je i fizički kontakt, ne samo radi poziranja za fotografe. Borila se ne samo s pritiskom javnosti, nego i sa svojim tijelom. Na vrhuncu uspjeha, njeno tijelo ju je izdalo.

Povijesni likovi žrtvovali su mnogo da bi bili to što jesu, posebno kad je riječ o ženi – nije imala djecu, nije se liječila… bila je uz svoj narod. Ostavila je vlastiti život po strani za svoj narod i političku stabilnost.

Kada razmišljam o Evi Peron, vidim pravi primjer onoga što žena može postići. Argentina je zbog nje danas puna žena u politici. Ponosna sam na to. Ne divim joj se samo sada otkad radim na mjuziklu; odrastala sam u obitelji koja je poštovala i pratila život jedne žene, Eve Peron.

Mjuzikl je komplicirana forma

Kakav vam režijski izazov predstavlja postavljanje »Evite«?

– Mjuzikl nije dio mojega opusa, a s njim sam se prvi put susrela prošle sezone režirajući »Sunset Boulevard«. Odluku da to radim ja, prihvatila sam oprezno, ali rado. Iskustvo se pokazalo kao ogromna škola. Imala sam gomilu predrasuda prema tome žanru. Međutim, kad kreneš raditi na mjuziklu, nameće se mnoštvo pitanja. Sve što na van izgleda kao površni spektakl, možda ponekad zbog sadržaja, zapravo je zaista komplicirana forma.

Od glazbe do pametnog čitanja dramaturgije, koja je gotovo u potpunosti zadana. Treba misliti na kompoziciju prostora, na rad s velikim brojem ljudi, treba pratiti sadržaj, mizanscenu, što glazba zadaje u određenom trenutku, ritmički, vremenski… Gledatelj u kratko vrijeme uz glazbu, ples i pjesmu treba razumjeti situacije. Zapravo, zanatski je puno kompliciranije od bilo koje dramske predstave.

Feminizam i politika

Pretpostavljam da ste gledali druge produkcije »Evite« i poznati film s Madonnom u naslovnoj ulozi. Utječe li to na vaš režijski pristup? Kakvu predstavu riječka publika može očekivati?

– Mjuzikl je zadana forma, nema mjesta za adaptacije ili rezove. Kupite prava i 95 posto teksta je zadano, kao i glazba. Sve se mora ispoštovati. Ne pratimo original s Broadwaya jer niti to smijemo; taj mjuzikl zaštićen je pravima, a niti smo kazalište koje bi samo kopiralo. Osim toga, nemamo ni takve resurse jer nismo mjuzikl- kazalište.

Naši mjuzikli imaju poseban potpis. Raspolažemo s dramskim, baletnim i opernim ansamblom, orkestrom i svi se daju maksimalno, kao i naši gosti: Pjevački zbor mladih »Kaplan« i Dječji zbor »Kap«. »Evita« se postavlja kako bi se pokazao portret jedne žene i njena borba. Bit će to nesumnjivo spektakl.

Kako bih bila mirna zbog istinite povijesne činjenice koja je pogrešno prikazana u filmu i originalnom mjuziklu, napravila sam minimalnu promjenu. Leonora Surian Popov, Elena Brumini i ja kreirale smo Evitu koja je jaka, neosporno kontroverzna, pratimo je otkad je bila djevojčica koja sanja o uspjehu, želi biti glumica, želi biti poznata, a sa sobom cijelo vrijeme nosi borbu za prava, želju da se bogatstvo dijeli, da svatko bude prepoznat i važan, a nakon što se spoji s Peronom shvaća koji je njen poziv zapravo.

Odustala je od glume, a moć s političkog vrha koristila je kako bi ispunila plemeniti cilj. Bila je i pametna, i aktivistica, i patila zbog mode, voljela se družiti, a »prikrpili« su joj mnoge nadimke – od Svetice preko Majke do Kurve. Njen život je u praksi pokazao što je feminizam. Borila se da žena bude dio političkog vrha. Utrla je put ženama u politici, što je do tada bila rezervirano za muškarce. Biti vođa zemlje nije više mjesto rezervirano samo za muškarce.

Glumačka i autorska ekipa

U predstavi sudjeluju članovi Hrvatske drame, Talijanske drame, Opere i Baleta riječkog HNK-a, polaznici Riječkog kazališta mladih »Kamov«, Pjevački zbor mladih »Josip Kaplan« i Dječji zbor »Kap«. Uz Leonoru Surian Popov i Elenu Brumini, u podjeli su Fabijan Pavao Medvešek/Stefano Surian (Che), Dario Bercich/Ivan Šimatović (Juan Peron), Stefano Surian/Marko Fortunato (Augustin Magaldi), Ana Majdak/Katja Budimčić (Peronova ljubavnica).

Koreografi su Tihana Strmečki i Damian Cortes Alberti, scenograf je Dalibor Laginja, kostimografkinja Sandra Dekanić, oblikovatelj zvuka Saša Predovan, a oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić. Predstava nastaje u suradnji HNK-a Ivana pl. Zajca i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

Životna priča pretočena u mjuzikl

Mjuzikl »Evita« Andrewa Lloyda Webbera na scenu donosi životnu priču najvažnije žene latinoameričke povijesti, onu Evite Peron, te prati njezin život od mladosti, dolaska na vlast, humanitarnog rada, do smrti.

Rođena u predgrađu Buenos Airesa, Evita Peron vrlo je rano prepoznala nepravdu u svom društvenom okruženju zbog čega je surađivala sa sindikatima, borila se za prava žena, osnovala fondaciju koja je pomogla siromašnima izgradivši tisuće domova i škola diljem Argentine te osigurala zdravstvenu zaštitu za najsiromašnije slojeve društva.

Iako se uz nju vežu i brojne kontroverze, Evita Peron ostala je zapamćena kao političarka s izuzetnom karizmom i zvjezdanim statusom zbog čega je njezin život savršena inspiracija za veliku priču pretočenu u mjuzikl.