RIJEKA – Filipa Faka nije previše oportuno imati za neprijatelja, pogotovo ako ste intendant HNK-a Ivana pl. Zajca. Ovaj ravnatelj Opere kojemu je uručen otkaz, no koji se i sudski bori za svoja prava, elokventno i razložno nastupa u artikuliranju svojih stavova. Zbog činjenice da je Marin Blažević, intendant »Zajca«, u javnim istupima više puta spominjao Fakov nerad i druge prilično snažne razloge zbog kojih mu je uručen otkaz, zamolili smo Faka da nam kaže i svoju stranu priče, a zahvatili smo i problematiku riječkog kazališta i malo šire.

Kako komentirate aktualnu situaciju u i oko Kazališta? Bojan Šober kao v.d. intendanta, Blažević koji je dočekao ministričinu presudu u svoju korist, odbijanje Giorgia Suriana kao ravnatelja Opere od strane Kazališnog vijeća…?

– Čitava situacija je apsolutno bizarna, bez presedana u novijoj povijesti hrvatske kulture. Međutim, grčevitost postupaka i očigledni nedostatak argumenata u tvrdnjama Blaževićevih političkih sponzora također je vrlo indikativna; u mnogim glavama odzvanja samo jedno pitanje – zašto? Zašto ga toliko štite, ne prežući čak ni od otvorenog iznošenja neistina u javnim medijima, kad je očigledno da postoji sijaset razloga od kojih je svaki pojedinačni dovoljan za njegovo razrješenje? Ima li to veze s njegovim javno izrečenim prijetnjama da će »biti najopasniji kad ode s mjesta intendanta«? Zasad ne bih ulazio u detalje razmišljanja koje dijelim s većinom svojih kolega u Rijeci i Zagrebu, tim više što sam uvjeren da će nam bliska budućnost pokazati koji su bili stvarni razlozi takve, dosad neviđene političke protekcije. Neki od tih zaštitnika uporno poput papagaja ponavljaju da »Kazalište izvršava programe i posluje u plusu«, ali njima bi se moglo postaviti protupitanje – izvršava li i INA svoju djelatnost i posluje li u plusu, te znači li to da je samim time apsolutno sve u redu u INA-i?

Bojan Šober je, prema mom osobnom mišljenju, u ovoj situaciji kao v.d. intendanta zapravo idealno rješenje za prijelazno razdoblje prije izbora novog intendanta. Unatoč bojazni dijela javnosti da je on na neki način »kontaminiran« time što se u recentnom razdoblju našao u konfliktu s dosadašnjim intendantom, upozoravajući u skladu sa svojom dužnosti kazališnog vijećnika na nepropisne ili neetične postupke, osobno bih rekao – baš naprotiv. Upravo činjenica da je gospodin Šober itekako upućen u trenutnu situaciju u Kazalištu daje mu ogromnu prednost pred svim drugim eventualnim kandidatima, koji bi se mjesecima morali uvoditi u tu vrlo kompleksnu dužnost. Nadalje, radi se o umjetniku s desetljećima ozbiljnog iskustva na kazališnim daskama, ali i čovjeku koji je već ranije vodio Kazalište, pa sam uvjeren kako će upravo njegovo iskustvo pridonijeti povratku onog dijela publike koja Kazalište posljednjih godina obilazi u širokom luku.

Što se tiče odbijanja gospodina Suriana na mjesto ravnatelja Opere, ne mogu sa sigurnošću tvrditi zašto se to dogodilo, ali pretpostavljam da su članovi Kazališnog vijeća HNK-a Ivana pl. Zajca Rijeka smatrali da nije uputno imenovati novog člana Uprave na nekoliko dana u trenutku kad se očekivalo razrješenje aktualnog intendanta. Sasvim je moguće da su gospodina Suriana zapravo željeli poštedjeti potencijalne sramote. Međutim, dozvolite mi i da kratko prokomentiram javni istup gospodina Blaževića, koji je u svom specifičnom stilu izjavio kako gospodin Surian nije potvrđen za ravnatelja Opere zbog »bizarnih kvaziproceduralnih manevara« u mojoj režiji. Dakle, ti »bizarni kvaziproceduralni manevri« su se zapravo sastojali isključivo u tome da sam – na izravan upit članova Kazališnog vijeća o mom radno-pravnom statusu – odgovorio da u tom trenutku još uvijek teče moj rok za žalbu na otkaz, pa je Kazališno vijeće jednostavno odgodilo tu točku za sljedeću sjednicu, vjerojatno da ne bi i samo prekršilo zakon. S druge strane, zanimljivo da gospodin Blažević nije smatrao nimalo bizarnim da predlaže novog ravnatelja Opere u trenutku dok sam ja još uvijek bio u radnom odnosu, a kamoli da je smatrao bizarnom svoju odluku da ne ispoštuje moje zakonsko pravo na žalbu na otkaz ugovora o radu, koji se i sam, prema svemu sudeći, također dogodio na posve protuzakonit način.

Dvije tužbe

Nakon otkaza koji vam je uručen u srpnju ove godine, Marin Blažević nije mirovao u ocrnjivanju vas i vašeg rada, prozivao vas za nedolaženje na posao, izbjegavanje radnih obaveza i slično, sve ne bi li opravdao vašu smjenu. No vama je Blažević pokušao uručiti otkaz nekoliko puta, i to sve nakon što ste ga tužili za mobing. Kako komentirate njegove istupe po tom pitanju?

– Ma pazite, kad netko jednom započne graditi kulu od laži, onda mu je teško odustati, jer u protivnom mora priznati da je čitavo vrijeme svima lagao. Gospodin Blažević je jednostavno prisiljen nastaviti putem kojim je ranije odlučio krenuti, to je barem razumljivo. Dakako, njegove optužbe na moj račun su smiješne i prozirne za svakoga tko me poznaje dulje od pet minuta, ali i za svakoga tko barem ovlaš pogleda moju biografiju – zar zaista mislite da bih u svojoj 38. godini života bio profesor na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, solo pijanist Zagrebačke filharmonije, dobitnik najviših strukovnih nagrada i predsjednik Hrvatskog društva glazbenih umjetnika da sam lijen i da ne dolazim na posao? Osobno mislim da je gospodin Blažević ispravno procijenio da me ne može smijeniti na račun mojih profesionalnih kompetencija – ja iza sebe imam 17 godina formalnog muzičkog obrazovanja, a on sam je pak još 2014. godine postao ravnateljem Opere, iako ni dan-danas ne zna čitati note – a kako također nemam nijednu jedinu mrlju na svojoj karijeri, jednostavno je morao krenuti u nasilnu kampanju mržnje u kojoj me pokušao ocrniti pred kolegama i zaposlenicima Kazališta, a koja mu se na kraju poprilično obila o glavu. Glavni problem je u tome što je u kazalištu intendant »i tužitelj i sudac« u takvim situacijama, pa uistinu nitko osim suda ne može propitivati njegovo rasuđivanje ili postupke.

U kojoj je fazi vaša tužba protiv njega?

– Još uvijek sam u fazi iščekivanja pripremnog ročišta u tužbi za mobing, ali u međuvremenu sam pokrenuo i drugu tužbu zbog protuzakonitog otkazivanja ugovora o radu. Dakle poslušao sam savjet gradonačelnika Filipovića da se zaposlenici Kazališta trebaju sudskim putem izboriti za svoja prava, pa će tako građani grada Rijeke još jednom morati iz svojih džepova plaćati odštete i sudske troškove za sporove koji su se lako mogli izbjeći. Međutim, gledajući grčevitu političku zaštitu koju je gospodin Blažević proteklih mjeseci uživao od svojih političkih zaštitnika, ne mogu unaprijed odbaciti mogućnost da će netko iz tog političkog miljea pokušati izvršiti sličan pritisak i na sudove.

Kaotično stanje u Kazalištu

Možda javnost ne zna jednu činjenicu u vezi s vašim zaposlenjem, a to je da ste bili angažirani na pola radnog vremena. Kako uopće može funkcionirati ravnatelj Opere na pola radnog vremena, kakav je bio dogovor s Blaževićem oko vašeg angažmana? Očito je on očekivao više, no je li to više bilo moguće u danim okolnostima i kako je to zakonski i propisno regulirano?

– Iskreno, iz današnje perspektive, mogu reći da je iznimno zahtjevno voditi najveću granu Kazališta ako ste zaposleni na pola radnog vremena, ali sasvim sigurno da je to praktički nemoguće u kaotičnom stanju kakvo trenutačno vlada u Kazalištu. Da je sustav dobro posložen, vjerojatno bi i bilo moguće, ali za stvarnu razinu organizacijskog kaosa zaista nisam mogao znati prije nego što sam stupio na dužnost. Mislim da je jedan od najvećih trenutnih problema u HNK-u Ivana pl. Zajca nepoštovanje temeljnih upravljačkih principa, odsutnost jasne organizacijske strukture i hijerarhije, nejasna podjela poslova itd. Sve se radi vrlo neformalno i stihijski, a zbog toga se konstantno sve i raspada – rasporedi, budžeti, kadrovska politika je u velikoj mjeri promašena… U takvoj situaciji, koja je vrlo vjerojatno stvorena s ciljanom namjerom, sve se može rješavati isključivo diktatorskom samovoljom. Nadalje, što je točno gospodin Blažević očekivao od mene ne znam niti me uopće pretjerano briga, jer je u tom smislu barem Zakon o radu vrlo jasan. Ja sam bio plaćen da radim 20 sati tjedno, nerijetko sam radio i po 40-50 sati tjedno bez ijednog plaćenog sata prekovremenog rada, a na kraju me gospodin Blažević proziva za nerad. Sami zaključite koliko je to korektno i pošteno.

Zaboravljeni Zajc

Blaževićeva grčevita borba za ostankom u Kazalištu pod njegovim uvjetima razumljiva je za čovjeka njegove uvjerenosti u vlastitu nepogrešivost, no što mu vi zamjerate?

– Za temeljitiji odgovor na ovo pitanje trebao bi mi vjerojatno jedan čitav broj vaših novina, pa ću se zadovoljiti s dvije stvari koje mu najviše zamjeram – prvo, što je stavio svoje vlastite interese i interese uskog kruga svojih prijatelja ispred interesa samog Kazališta i riječke kazališne publike. Nitko još nije postavio pitanje – kakve koristi riječki građani, koji većinski financiraju kazalište, uopće imaju od gostovanja riječke Opere u finskoj Savonlinni, iako se to gostovanje uporno proklamira »najvećim uspjehom u povijesti našega Kazališta«? Nacionalna kazališna kuća koju financiraju porezni obveznici ne smije biti taocem jednoga čovjeka ili uskog kruga ljudi, a bojim se da je u slučaju HNK-a Ivana pl. Zajca Rijeka tome upravo tako. Drugo, kao umjetnik mu zamjeram što je u potrazi za estetikom uglavnom potpuno zanemarivao etiku, a mislim da je uloga Kazališta da bude rasadnikom obiju tih civilizacijskih vrednota. Na kraju, osobno sam još uvijek u šoku i zbog činjenice da se HNK Ivana pl. Zajca nije uopće sjetilo niti spomenuti okrugli rođendan (190. obljetnicu rođenja) velikana po kojem nosi ime, Ivana pl. Zajca, a kamoli da su se potrudili tako važan dan obilježiti kakvom prikladnom manifestacijom. Po meni je to sramota međunarodnih razmjera!

Otkaz vas je prekinuo u nekim planovima, za pretpostaviti je. Jeste li u nekoj novoj konstelaciji voljni ponovo preuzeti funkciju ravnatelja Opere, ako bi vas novi intendant htio i što u situaciji da sud presudi da vas se vrati na posao, a znamo da za ravnatelje u kazalištima vrijedi zakonska procedura predlaganja intendantova tima, natječaja i svega ostalog što prethodi imenovanju?

– Takve prijedloge sam već odbio, prije svega jer ne mogu zamisliti nastavak rada s nekim ljudima koji su, zbog oportunizma, izdali mene kao čovjeka, ali su izdali i vlastiti moral koji bi naprosto morao krasiti svakog čovjeka koji se naziva umjetnikom. Drugo, reakcije s nekih relevantnih adresa u Gradu Rijeci ispunile su me potpunim beznađem da se s ovakvom gradskom vlasti uopće može surađivati u ostvarenju Kazališta koje bih ja smatrao uspješnim i društveno korisnim. Na kraju, što će se dogoditi ako me sud vrati na posao, odnosno na mjesto ravnatelja Opere? Vjerojatno ću se, bez korištenja meni toliko svojstvenih »bizarnih kvaziproceduralnih manevara«, tek zahvaliti svima onima koji su me u prethodnim mjesecima bezrezervno podržavali u dokazivanju istine i ishođenju pravde. Rijeci i riječkom Kazalištu ću, naravno, i dalje nastojati svesrdno pomagati da bi jednoga dana ona mogla postati jednom od europskih prijestolnica kulture, što je zapravo – u dalekoj prošlosti – uistinu i bila.