ZAGREB – Ususret Silvestrovu i Novoj godini u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu na velika vrata vratila se komična opereta »Šišmiš« (praizvedena u Beču 1874.) Johanna Straussa ml. i to u režiji Krešimira Dolenčića te pod ravnanjem maestra Srbe Dinića. Tako je HNK dobio vrlo raskošnu te na svim razinama zanimljivu i zavodljivu predstavu koja je repertoaru nacionalne kuće itekako nedostajala. Dvanaest godina nakon posljednjeg uprizorenja ove »operete nad operetama« u zagrebačkom HNK-u, također u Dolenčićevoj režiji, »Šišmiš« (Die Fledermaus) je ponovo pokazao da nastavlja očaravati publiku, rekreirajući duh razuzdanih bečkih zabava s konca 19. stoljeća, uz obilje šašavih obrata, šarmantnih likova i veselih melodija, a posebno je oduševila Dolenčićeva prilagodba dijela prepjeva Vladana Švarcova na način da odražava i duh Zagreba.

»Šišmiša« doživljavam kao mjuzikl 19. stoljeća, kao što je i Bizetova ‘Carmen’, nastala godinu dana kasnije, prema mom mišljenju također mjuzikl iz pretprošlog stoljeća. Iako napisana kao operno djelo, sadrži puno govorenog teksta s glazbenim brojevima koji su danas ostali hit do hita. Opereta, jednako kao danas, popularan žanr mjuzikla mora imati izvođače fantastičnih glasovnih mogućnosti, a jedina je razlika što su orkestru dodani bubnjevi i električna gitara«, izjavio je Dolenčić.

Slikovita galerija likova

Izvođača fantastičnih vokalnih, ali i glumačkih mogućnosti u premijernoj podjeli (igraju tri) nije nedostajalo. Za one kojima radnja nije poznata, ona teče ovako: Grof Gabriel von Eisenstein (Domagoj Dorotić) osuđen je na osam dana zatvora jer je vrijeđao službenu osobu. No njegov ga prijatelj doktor Falke (Ljubomir Puškarić) nagovori da u zatvor ode sutradan, a večeras na ples kod princa Orlofskog (Renata Pokupić). Grof pristaje, ali pred suprugom Rosalinde (Valentina Fijačko Kobić) glumi patetično pompozan odlazak u zatvor. Rosalinde pak opsjeda bivši udvarač Alfred (Filip Filipović), koji u ovoj produkciji ispada iz satova i iskače iz najneočekivanijih mjesta, što proizvodi silno komičan efekt, pa kad se pojavi upravitelj zatvora Frank (Ozren Bilušić) kako bi priveo Eisensteina, u zatvoru greškom završava Alfred.

Slikovitu galeriju likova ove maštovite produkcije čine još i sluškinja Adele (Marija Kuhar Šoša), njezina sestra Ida (Josipa Bilić) te nesposobni odvjetnik Blind (Ivo Gamulin), a svi oni sudionici su »osvete Šišmiša« koju je smislio Falke kako bi vratio Eisensteinu za to što ga je nakon prošlog bala pod maskama ostavio usred grada onesviještenog od alkohola, odjevenog samo u kostim šišmiša. Na veličanstvenoj zabavi Rosalinde glumi mađarsku groficu, Eisenstein markiza Renarda, Frank je vitez Chagrin, dok se Adele, koja je bez dopuštenja posudila jednu od Rosalindinih haljina, pretvara da je »glumica u razvoju«.

Plesni Strauss

Često se, ususret premijeri, ali i nakon nje, moglo čuti pitanje u kolikoj mjeri »Šišmiš« ima sličnosti s operom. »Prema govornim tekstovima, libretu i tradiciji to je opereta. No prema težini pjevačkih dionica te glazbeno-tehničkim zahtjevima koji su postavljeni pred pjevače i orkestar, riječ je o pravoj operi. Stoga nije čudo što se jedan od najvećih dirigenata u povijesti, a meni zasigurno najdraži, Carlos Kleiber, uvijek vraćao upravo ovom djelu. Kao i mnogi drugi slavni dirigenti koji su rado posezali za ovom najslavnijom operetom svih vremena, koja je jednako često izvođena u popularnim kazalištima i u hramovima visoke umjetnosti«, istaknuo je Srba Dinić.

Gledatelji su mogli uživati uz zvuke valcera, polki, čardaša i u poznatim arijama Orlofskoga i Adele. Posebnu su pažnju publike privukli Filip Filipović, Marija Kuhar Šoša te Ozren Bilušić koji bi, s obzirom na pokazano, mogao razmisliti o češćim izletima u čišći, dramski teatar. Scenografija (Stefano Katunar) bila je raskošna, estetski privlačna te, možda mrvu hiperbolizirana, preslika negdašnjih salona koja je savršeno služila izvođačima za okvir i za igru jer solisti, osim što pjevaju, moraju biti i glumci i plesači te je pokret važna karika u lancu. Leo Mujić stoga je soliste veoma pametno rasporedio po prostoru ispunivši ga, dajući im mjesta za igru što je rezultiralo dinamičnom produkcijom u novogodišnjem duhu.

Plesni Strauss u izvanrednoj izvedbi Aubina Josea Le Marchanda, u Mujićevoj koreografiji, također predstavlja dio produkcije koji valja istaknuti. Osvjetljenje je bilo sugestivno, privlačno i bistro, zahvaljujući Deniju Šesniću, dok su kostimi bili konkretni, ali se je od Alana Hranitelja ipak očekivalo nešto više. Na kraju, ova urnebesna komedija zabune završava sretno, uz jednoglasan zaključak da je »šampanjac kriv za sve«. Zahvaljujući HRT-u, opereta se 1. siječnja mogla pogledati i na Trećem programu.

Opereta nad operetama

Komična opereta u tri čina »Šišmiš« (Die Fledermaus), hvaljeno djelo Johanna Straussa mlađega praizvedeno je 1874. u Beču, odmah postavši sinonimom operetnoga žanra. U samo šest godina opereta je postavljena u više od 170 kazališta njemačkoga govornog područja, što jasno ilustrira njezinu golemu popularnost. Mnogi je nazivaju operetom nad operetama, Gustav Mahler ju je proglasio najboljom komičnom operom, a hvalili su je i Franz Liszt, Richard Wagner, Johannes Brahms, Arturo Toscanini, Herbert von Karajan, Leonard Bernstein i mnogi drugi veliki umjetnici. Libreto su napisali Richard Genée i Karl Haffner na temelju farse »Zatvor« Juliusa Rodericha Benedixa i vodviljskoga komada »Le Révellion« Henrija Meilhaca i Ludovica Halévyja.

Nastala iz kazališne lakrdije vodviljskoga tipa posjeduje sve značajke, prvenstveno orkestralne i vokalne, komične opere još iz vremena Mozarta i Rossinija. Sjedinjujući parišku sklonost parodiji s bečkim šarmom koji nikada nije sentimentalan, Strauss je stvorio djelo koje je poslije režije Maxa Reinhardta na sceni berlinske Opere 1928. postalo punopravnim dijelom opernih repertoara diljem svijeta.