RIJEKA Novu kazališnu sezonu riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca sinoć je otvorila premijera predstave »Majstor i Margarita« u režiji Selme Spahić – s glumcima i gledateljima na pozornici »Zajca«. Predstava je nastala prema romanu ruskog pisca Mihaila Bulgakova, a autor adaptacije i dramaturg je Dino Pešut. Riječ je o jednom od najvažnijih romana 20. stoljeća, koji se odvija na dvije razine – prvi dio radnje zbiva se u Moskvi 1930-ih, kad grad posjeti Sotona koji se predstavlja kao profesor Woland, dok se druga razina radnje odvija u Jeruzalemu u vrijeme Poncija Pilata.

Bulgakov je »Majstora i Margaritu« pisao tijekom brutalne staljinističke čistke i djelo je izrazito antistaljinistički nastrojeno, međutim redateljica Selma Spahić izbacila je kontekst Rusije u vrijeme Staljina, dok je kontekst Margarite stavljen u današnjicu. Redateljica ističe da joj je bilo važno prikazati ljude iz manjih zajednica koji se usuđuju postaviti pitanja, izgovoriti ono što svi misle, a nitko se ne usudi reći. Kao feministkinji, posebno joj je bilo zanimljivo jednoj ženi – Margariti – dati dopuštenje da bude Mesija.

Žanr »Majstora i Margarite« teško je jednoznačno odrediti, budući da je djelo mnogoslojno i sadrži u sebi mnoštvo elemenata žanrova kao što su satira, farsa, fantastika, mistika, melodrama, filozofska alegorija. Ovu žanrovsku raznolikost odražava i predstava Hrvatske drame HNK-a Ivana pl. Zajca, u kojoj su naslovne likove – Majstora i Margaritu – utjelovili Damir Orlić i Nataša Kopeč. U ostalim su ulogama Anastazija Balaž, Dean Krivačić, Jelena Lopatić, Jerko Marčić, Jasmin Mekić i Nikola Nedić. Scenografkinja je Aleksandra Ana Buković, kostimografkinja Darinka Mihajlović, suradnica za pokret Mila Čuljak, oblikovatelj svjetla Boris Blidar, a originalna glazba Draška Adžića snimljena je u tonskom studiju HNK-a Ivana pl. Zajca s gudačima orkestra Opere.

Zanimljivo je da roman »Majstor i Margarita« nije objavljen za autorova života. Prvi put izdan je tek 1966. godine, 26 godina nakon smrti Bulgakova, u skraćenoj časopisnoj verziji. Roman je stekao znatnu popularnost među sovjetskom inteligencijom i sve do službenog objavljivanja širio se u ručno pretiskanim primjercima. Supruga pisca, Jelena Sergejevna Bulgakova, tokom svih tih godina uspjela je sačuvati rukopis romana.