RIJEKA – Proslava 150. obljetnice rođenja naše poznate spisateljice Ivane Brlić-Mažuranić nije mogla biti upriličena ljepše nego u Rijeci. Naime, samo dan nakon njezina rođendana u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku gostovao je jedan mladi ansambl sastavljen od visoko obrazovanih entuzijasta porijeklom iz cijele Hrvatske, a okupljenih u Umjetničkoj organizaciji Euterpa. Na različite načine ljubitelji glazbe već su mogli doznati za ime i rad ove organizacije, posebno ako govorimo o glazbenoj produkciji ili promociji mladih glazbenika. No, ovoga puta cijeli događaj bio je mnogo više od neke obične priredbe jer se radilo o izvedbi jedne prave opere jednočinke, djela nastalog iz pera suvremenog skladatelja Krešimira Klarića na tekst Nikoline Rafaj i u režiji Kristine Grubiša. Odabravši jednu od osam pripovijedaka »Priča iz davnine«, Klarić pred publiku donosi naslovni lik Regoča i dobro nam znane Kosjenke. Osim spomenute redateljice, autorski tim čine dirigentica Marija Anđela Biondić koja je ravnala riječkom izvedbom uz klavir, ali i kostimografi Ana Roko, Karlo Blažina i Ivana Blažević u scenografiji ZBIR studija. U segmentu produkcije Umjetničku organizaciju Euterpa nadopunjuje i Udruga za promicanje kulture Dud.

Pohvala solistima

Prvenstveno namijenjena djeci i mladima od 9 do 16 godina, ova je izvedba privukla značajan broj posjetitelja te je gledalište HKD-a na Sušaku bilo pristojno ispunjeno. Tradicionalni ljubitelji opere vjerojatno bi imali zamjerke na glazbu koja je upravo onakva kakvu se može očekivati od suvremenog hrvatskog skladatelja, prilično udaljena od nekih značajno pjevnih melodija ili verdijanskih fraza, ali istovremeno vrlo koncizna i povremeno minimalistička, mjestimično bogatih harmonija proširenog tonaliteta, a svakako ona koja dopušta tekstu da izađe u prvi plan. Sama radnja ne slijedi nužno priču Ivane Brlić-Mažuranić, već kroz poznate likove priča priču iz perspektive današnjice, što je dodatno zanimljivo mlađoj publici. Otvorena mjesta za interakciju, koja nalikuju postupcima iz kazališta za djecu (poput Regočeve potrage za Kosjenkom), izuzetno su dobro prihvaćena čak i među srednjoškolcima, a može se reći i da se na svakom koraku pokušava razbiti neki operni stereotip. Brojni govorni dijelovi omogućuju relativno lagano praćenje slojevite radnje koja ipak, u nekim dijelovima, ostaje manje vidljiva, posebno najmlađima. Ipak, posebnu pohvalu valja uputiti solistima koji su upravo svojim glasovima, napose sjajnom dikcijom, odagnali strepnje od nerazumljivosti opernih zapjeva. Bez obzira na glasovne registre, solisti su čisto i razgovjetno donosili svoj tekst, a glasovna i intonativna čistoća omogućila je stvaranje i vrlo lijepih suzvuka u skupnom muziciranju.

Zbor

Naslovnu ulogu Regoča tumačio je impozantni Josip Roša, prikladne tamnije boje glasa i odlične scenske pojave, dok je izuzetno dobra Kosjenka bila Gabrijela Hrženjak. Mladi Liljo bio je kontratenor Marko Antolković koji je izuzetno dobro izveo svoju dionicu i omogućio publici uživanje u rijetkim blagodatima ove vrste pjevačkog glasa. Nešto manje zvučna i fokusirana u glasu bila je Lucija Klarić u ulogama Mraka, Zlovode i Stare Kosjenke, a zbor Euterpa stalno je razigravao scenu i zadržavao pozornost publike tijekom jednosatne izvedbe. U zajedničkom nastupu zbor je bio vrlo dobro uvježban, vokalno pripremljen i čistih harmonijskih suzvuka, čak i u tijesnom slogu visokoga registra.

Zadovoljstvo publike bilo je vidljivo na kraju izvedbe pa se može zaključiti da je ista bila uspješna, kao i cijela produkcija. Preporučuje se, ukoliko bude mogućnosti, ovo novo glazbeno-scensko djelo izvesti i uz pravi orkestar.