RIJEKA – Opera u jednom činu »Cavalleria rusticana« (Seosko viteštvo) Pietra Mascagnija premijerno je izvedena u HNK-u Ivana pl. Zajca. Ovo popularno djelo opernog verizma, po libretu Targioni-Tozzettija i Menascija prema istoimenoj noveli Giovannija Verge, sada je u režiji Dražena Siriščevića prilagođeno protupandemijskim mjerama, što je otvorilo i nove smjerove interpretacije. Prema mjerama vezanim za koronavirus, zbor ne smije pjevati na pozornici pa je trebalo naći drugačije rješenje.

U novoj riječkoj »Cavalleriji« članovi i članice Riječkog opernog zbora pojavljuju se na pozornici na početku i na kraju predstave, s crnim zaštitnim maskama i kao nijeme figure naroda, dok su njihove pjevačke dionice riješene tako da je zbor u prostoru izvan pozornice i gledališta, a zvuk se prenosi u dvoranu

Simbolika križa

Rješenje se trebalo pronaći i za Riječki simfonijski orkestar, koji zbog propisane distance nije mogao biti u orkestralnoj »rupi« već je postavljen na pozornicu, »iza leđa« pjevača koji su operu izveli na prosceniju.

Ovakva promjena uobičajenih pozicija orkestra i zbora usmjerila je i scenografiju Alana Vukelića, koja se u zadanim okolnostima nije mogla temeljiti na realističkom dočaravanju ambijenta i mnogo rekvizita. Središnji element scenografije postao je veliki križ postavljen na pod pozornice, koji se projicira i iza orkestra. Simbol križa odabran je sukladno radnji »Cavallerije rusticane«, koja se odvija na Uskrs u sicilijanskom selu u 19. stoljeću. Kršćanstvo je u slici križa sabralo povijest spasenja i muku raspetoga Krista. Jednostavnim motivom križa naznačen je i prostor crkve, dok je Santuzzina pobožnost prikazana malim drvenim raspelom i svijećom. Ovakva simbolika nadopunjena je projekcijama (video Vedran Perišić Pero) s motivima istarskih fresaka – poznatim zidnim slikama domaćeg majstora Vincenta iz Kastva u crkvi sv. Marije na Škrilinah.

Karakterizaciji likova pridonijeli su kostimi Sandre Dekanić, a svjetlo je oblikovao Dalibor Fugošić.

Arije nabijene dramatičnošću

Pietro Mascagni (1863. – 1945.) smatra se začetnikom opernog verizma, naturalističkog smjera u opernom stvaralaštvu. U »Cavalleriji rusticani«, praizvedenoj u Rimu 1890. godine, odabrao je sunčani jug Sicilije u kojemu su ljudske strasti došle do punog izražaja. Opera počinje preludijem u kojemu su sadržane osnovne glazbene teme Santuzzine ljubavi i očaja te čuvena Siciliana. Priča je to o ljubavi, strasti, ljubomori i osveti u kojoj nema nevinih i tragičan kraj je neizbježan. Turiddu iz osvete prema nekadašnjoj zaručnici Loli zavodi lijepu seosku djevojku Santuzzu. To izazove ljubomoru kod Lole na Santuzzu, i ona joj se sveti tako da ponovo zavede Turiddua. Santuzza saznaje da ju je Turiddu prevario s Lolom i time joj povrijedio čast. Zaklinje se na osvetu, a Lolin suprug Alfio saznavši za odnos između Turiddua i Lole prisiže da će smrću prijestupnika oprati ljagu sa svog imena. Alfio izaziva Turiddua na dvoboj… Na kraju opere se negdje iz daljine čuju glasovi i plač žena, iz čega se može shvatiti da je Turiddu poginuo – ukratko je sadržaj »Cavallerije«, koja prije svega osvaja svojom predivnom glazbom, južnjačkom melodikom i temperamentom, dok su arije nabijene dramatičnošću.

Dojmljive interpretacije

Sve ove odlike Mascagnijeve glazbe došle su do izražaja u izvedbi Riječkog simfonijskog orkestra, kojim je ravnao talijanski dirigent Paolo Bressan. Ulogu Santuzze dojmljivo je interpretirala izvrsna Kristina Kolar, kojoj je ova uloga obilježila karijeru i koju zaista izvodi sa srcem i dušom, prenoseći emocije i u gledalište. Odličnog partnera imala je u Domagoju Dorotiću kao Turidduu, a u ulozi Alfija nastupio je vokalno snažan Robert Koar. Na premijeri je Turidduovu majku Luciju pjevala Ivanica Vunić, a senzualnu, nevjernu Lolu utjelovila je Emilia Rukavina. U ulogama plaćenika pojavljuju se glumci Jasmin Mekić i Giuseppe Nicodemo.