Talijanska drama HNK-a Ivana pl. Zajca premijerno je izvela komediju za mlade „Chi sa sa, chi non sa… googla”/”Tko nema u vugla, googla”, koju je prema tekstu glumice Petre Cicvarić režirao Peđa Gvozdić.

Riječ je o nagrađivanom tekstu, koji je sada na talijanski jezik preveo i adaptirao glumac Talijanske drame Giuseppe Nicodemo.

Naslov originala, u kojemu je žargonska riječ vugla (glava) Nicodemo je prikladno preveo na talijanski, o čemu je kazao: „Već je sam naslov ovoga kazališnog teksta postavio prvu dvojbu, budući da je riječ o izrazu koji u talijanskom ne postoji.

Tako sam pokušao ‘prevesti’ smisao. S tim duhom sam se upustio u prevođenje cijelog teksta, od imena likova do igara riječima te zabavnih i brzih dijaloga.

Zaintrigirale su me, u usporedbi s hrvatskom izvedbom koja se dogodila prije nekoliko godina, promjene koje su se otada dogodile: tehnologija i virtualne igre spomenute u hrvatskom tekstu već se smatraju zastarjelima, baš kao i sleng generacije Z, pa smo i njih prilagodili.“

U središtu ove predstave je sukob generacija – one roditeljske koja je živjela u vrijeme fiksnih telefona, kazetofona, gramofonskih ploča, diska i plesnjaka, te današnje koja odrasta u svijetu pametnih telefona, kompjutora, interneta, društvenih mreža i virtualne stvarnosti.

Ova aktualna tematika potencijalno se mogla razviti u ozbiljno problematiziranje, uključujući i posljedice korištenja novih tehnologija, no i tekst i predstava krenuli su u smjeru ležerne komedije koja, ipak, sadrži i kritičku notu.

U predstavi paralelno pratimo dvije obitelji samohranih roditelja – prvu čine Filippo i njegov otac, a drugu Fiona i njezina majka. Predstava počinje prizorom u kojemu se Filippo kreće stanom s VR naočalama i puškom, susrećući se s raznim virtualnim opasnostima.

Dok on „živi” u virtualnoj stvarnosti, njegov otac čita knjigu, mirišući njezine stranice i pažljivo je dodirujući. Već u tim motivima signalizira se sudar dvaju svjetova – očev svijet knjige i sinovljev svijet novih tehnologija.

Brza izmjena scenografije Ivana Botičkog uvodi u drugi stan, u kojemu žive Fiona i njezina majka influencerica. U usporedbi s Filippom i njegovim ocem, njihove su uloge ponešto izmijenjene – Fiona je ta koja voli čitati knjige, naročito one o Nikoli Tesli, dok je njezina mama ovisna o društvenim mrežama i selfijima.

Između tih dvaju stanova naći će se prostor knjižnice, koji je stvaran, ali u kontekstu teme predstave i simbolički. Filippo, koji baš i ne voli knjige, zbog oca koji će ga za to honorirati, zateći će se u biblioteci, i ondje igrom slučaja sresti Fionu.

Poveznica s nekadašnjim svijetom knjiga je postarija knjižničarka koja korisnike knjižnice stalno prijetećim glasom upozorava: „Tišina!”

Sudbine svih likova na kraju će se ukrstiti upravo u knjižnici, gdje će se sukobi među njima razriješiti nekom vrstom kompromisa između realnog i virtualnog svijeta, knjiga i suvremenih tehnologija.

U poučnom završetku Filippo će shvatiti da se znanje stječe iz knjiga, a ne varanjem uz pomoć pametnih telefona, ili „chi sa sa, chi non sa… googla”. Tome treba pridodati i simpatičan song koji upućuje na važnost učenja kemije.

U ovoj dinamičnoj i edukativnoj, mladima bliskoj predstavi, Filippa je mladenačkom energijom utjelovio Stefano Iagulli, a probleme i dvojbe današnjih mladih utjelovila je Aurora Cimino kao Fiona.

Smisao za komično u ulozi Filippova tate iskazao je Giuseppe Nicodemo, dok je Annamaria Ghirardelli kao Fionina mama ponešto karikaturalna, oblikovana prenaglašenom komikom. Ulogu stare knjižničarke tumači Andrea Slama.

Premijernoj, podnevnoj izvedbi u HNK-u Ivana pl. Zajca, prisustvovali su školarci koji su, sudeći prema njihovim reakcijama, dobro prihvatili predstavu i nagradili glumce pljeskom.