Predstavu “Nigdje, niotkuda” prema istoimenom romanu Bekima Sejranovića premijerno je izvela Hrvatska drama HNK-a Ivana pl. Zajca. Režiju potpisuje Ivica Buljan, adaptaciju romana napravio je pisac Goran Vojnović, a predstava je ostvarena u K-HNK koprodukciji s HNK-om Split.

Od Brčkog, preko Rijeke do Osla

U romanu “Nigdje, niotkuda” Sejranović prati svog junaka od djetinjstva u Brčkom, preko srednjoškolskih i fakultetskih godina u Rijeci do izbjeglištva u Oslu. Djelo se može istodobno čitati i kao kratka povijest ovdašnjeg 20. stoljeća i kao katalog svih njegovih izbjeglištava.

Bilo da su istjerani iz jezika u jezik, iz Bosne u Hrvatsku, iz Rijeke u Oslo, iz kultnog rock kluba „Palach“ u zatvor za ilegalne useljenike…, junaci ove knjige, kako sugerira njezin naziv, dospijevaju nigdje, niotkuda, a stihovi riječkog rock benda Let 3 pritom postaju naslov koji najpreciznije opisuje njihovu životnu putanju, njihovu trenutačnu poziciju, svijet u kojem žive, ali i one u kojima su živjeli.

“Bez obzira što se Bekim nije dugo zadržao u Rijeci”, kako je kazao Ivica Buljan, “u njegovom je stvaralaštvu Rijeka prepoznatljiva kao jezična i kulturološka osnova, a u njegovim djelima i nakon romana.

‘Nigdje, niotkuda’ dade se iščitati koliko mu je Rijeka bila inspiracijom i koliko je sebe pronašao i vratio ovom gradu.”

Glumačka postava

U ulozi Bekima pojavljuju se Leon Lučev i student Tarik Žižak, kojemu je ovo prva velika profesionalna uloga. Brojne likove iz romana glume gošća iz Splita Nives Ivanković, pjevač Leta 3 Zoran Prodanović Prlja, Damir Orlić, Dražen Mikulić, Jelena Lopatić, Aleksandra Stojaković Olenjuk, Deni Sanković, Ana Vilenica, Romina Tonković, Petar Baljak i Nika Grbelja.

Kreativni tim predstave čine i scenograf Aleksandar Denić, kostimografkinja Ana Savić-Gecan, dizajner rasvjete Sonda Trinajst, videodizajnerica Toni Soprano Meneglejte i skladatelj Mitja Vrhovnik Smrekar.

O Bekimu Sejranoviću

Bekim Sejranović rođen je 1972. u Brčkom gdje je završio sedam razreda osnovne škole. Osmi razred završio je u Bosanskoj Gradiški, a od 1985. godine pohađa srednju Pomorsku školu u Bakru, smjer nautika.

Nakon položene mature jednu godinu studira na riječkom Pomorskom fakultetu, no potom odustaje od sna da postane pomorac te na tamošnjem Filozofskom fakultetu počinje studirati književnost. Godine 1993. seli se u Oslo, na čijem je Povijesno-filozofskom fakultetu 1999. magistrirao južnoslavenske književnosti.

Na istom fakultetu od 2001. do 2006. godine zaposlen je kao lektor i predaje južnoslavenske književnosti, jezike i prevođenje. Nakon toga radi uglavnom kao sudski tumač ili predaje norveški za strance.

Od 2011. do 2014. živi pretežno u Ljubljani, a od svibnja 2015. do svibnja 2018. u Zagrebu. Zatim je ponovo u Oslu. Prerano je preminuo 2020. godine u Banjoj Luci.

Za roman „Nigdje, niotkuda“ dobio je 2009. godine Nagradu „Meša Selimović“ za najbolji roman na području Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.