HNK Ivana pl. Zajca

Premijera “Napudraj joj lice”: Neobično suvremeno i netipično komorno operno djelo

Kim Cuculić

Foto Milan Đekić

Foto Milan Đekić

Britanskog kompozitora Thomasa Adesa (1971.), jednog od najvirtuoznijih skladatelja našeg doba, mnogi smatraju nasljednikom Benjamina Brittena. Ova netipična opera traži i drukčije interpretacije



RIJEKA – Predsezona HNK-a Ivana pl. Zajca otvorena je riječkom premijerom komorne opere »Napudraj joj lice« Thomasa Adèsa, koja je od praizvedbe u Engleskoj 1995. godine postala jednom od najizvođenijih britanskih opera. Uprizorenje opere u režiji Eve Hribernik, a pod dirigentskim vodstvom Simona Dvoršaka, nastalo je u koprodukciji riječkog HNK-a te ljubljanskih Slovenskog komornog glasbenog gledališča i Cankarjevog doma. Ova opera, koja se bavi vjerojatno prvim modernim seksualnim skandalom u svijetu, sada je prvi put izvedena u Hrvatskoj. U Rijeci nemamo često priliku čuti neko operno djelo koje se izvodi na engleskom jeziku, a rijetko su na repertoaru i moderni operni klasici. Britanskog kompozitora Thomasa Adèsa (1971.), jednog od najvirtuoznijih skladatelja našeg doba, mnogi smatraju nasljednikom Benjamina Brittena.


Stvarna osoba


Glavna junakinja ove opere je stvarna osoba – Ethel Margaret Campbell, vojvotkinja od Argylla. Riječ je o pripadnici škotskog plemstva, najpoznatijoj po skandaloznoj brakorazvodnoj parnici kada je njezin drugi suprug Ian Campbell, vojvoda od Argylla, otkrio intimne polaroid fotografije. Njezini su seksualni podvizi punili stranice tabloida u Velikoj Britaniji. Ova, u suštini tragična priča o padu aristokratkinje, prožeta je elegancijom i dekadencijom vremena te raskalašenim humorom libretista Philipa Henshera.


U operi je život Margaret Campbell prikazan retrospektivno kroz osam slika u dva čina, koje se kreću između sjećanja i mašte. Pritom se radnja odvija od trenutka kad vojvotkinja zatječe sobaricu i električara kako je ismijavaju u sobi hotela West End, preko zbivanja u rasponu od 1930-ih do 1950-ih godina, kojima završava prvi čin opere. Drugi čin počinje s 1955. godinom i dalje, kad iščekujući sudski rasplet brakorazvodne parnice brojni znatiželjnici raspravljaju o tome što ih je privuklo slučaju. Sažalijevaju vojvodu, a sudac osuđuje vojvotkinjin nemoral. Međutim, vojvotkinja ne prihvaća presudu licemjerne aristokracije. Završna godina je 1990. kad vojvotkinju posjećuje upravitelj londonskog hotela u kojem živi zadnjih deset godina. Ona osam mjeseci nije platila račune i dogovoren je njezin odlazak. Vojvotkinja se počinje prisjećati svijeta kakav je nekada bio i pokušava bezuspješno zavesti upravitelja. Osigurani prijevoz dolazi te vojvotkinja, unatoč zadnjim, očajničkim molbama, biva primorana napustiti hotelsku sobu…


Motiv ogledala




U izvedbi sudjeluje šesnaest glazbenika Riječkog simfonijskog orkestra i četvero solista, koji prizivaju eru glamura, dekadencije i jazza, opisujući sudbinu nemilosrdno razotkrivene aristokratkinje. Istodobno, djelo odaje počast nekada popularnim glazbenim stilovima, od swinga do tanga, kao i glazbi Kurta Weilla, Albana Berga i Igora Stravinskog.


Uprizorenje je zamišljeno minimalistički – scenograf Jaro Ješe naznačio je scenski prostor velikim (bračnim) krevetom, koji je jasan vizualni kazališni znak, ali i metafora promiskuitetnog života vojvotkinje obilježenog brojnim muškarcima i konstantnom bračnom nevjerom. Drugi vizualni znak je veliko ogledalo, u kojemu je odraz vojvotkinje pomalo iskrivljen. Ili kako objašnjava redateljica Eva Hribernik, iza slike femme fatale, koja svojom fizičkom ljepotom dominira muškarcima, krije se njezina prava priroda. »Svaki put kada se pogleda u ogledalo, ona dolazi u kontakt sa ženom koja živi u njoj, koja od nje želi autentičnost i istinu. Budući da se ne može odreći svojih starih navika i načina djelovanja, uglavnom žudnje za materijalnim i obiljem tjelesnih užitaka, ona prikriva svoju pravu prirodu i time samu sebe osuđuje na propast.«


Osim motiva zrcala, na sceni se simbolički pojavljuje plesačica, balerina Ksenija Krutova, svojevrsni vojvotkinjin alter ego. U plesnim sekvencama sudjeluju i baletani Ali Tabbouch i Andrei Köteles.


Izvođači


Ovo netipično operno djelo zahtijeva i drukčije pjevačke interpretacije, a tome izazovu odgovorili su izvrsni izvođači.


U glavnoj ulozi vojvotkinje nastupila je poznata slovenska sopranistica blistave međunarodne karijere, nekadašnja članica Bečke državne opere, a danas mariborskog SNG-a, Sabina Cvilak, koja je oduševila već svojom interpretacijom prigodom premijere u Ljubljani. Svi ostali izvođači nastupili su u više uloga. Sopranistica riječke Opere Karla Mazzarolli utjelovila je služavku, prijateljicu, vojvodinu ljubavnicu, promatračicu i novinarku žutog tiska. Britanski bas Graeme Danby tumači upravitelja hotela, vojvodu, radnika u praonici te gosta hotela, a naročito dojmljiv bio je u ulozi suca. Tenor Gregor Ravnik je u ulogama električara, žigola, konobara, svećenika, promatrača, dostavljača i portira.


Kostimografiju u duhu dekadencije osmislila je Sandra Dekanić, a svjetlo je prilagodio Dalibor Fugošić.


Prva riječka izvedba opere »Napudraj joj lice« nije privukla brojnu publiku, a nakon prvog čina neki su napustili gledalište.