ZAGREB – Lutkarsko kazalište »Za bregom« iz Zagreba premijerno je izvelo predstavu »Lanina priča« prema bajci Ivane Brlić-Mažuranić »Ribar Palunko i njegova žena« u dramatizaciji Zdenke Đerđ i izvođenju glumice Antonije Stanišić Šperanda. Predstava je izvedena u Odjelu za djecu i mladež Gradske knjižnice, a namijenjena je djeci od 7 do 9 godina. Ovime kazalište Za bregom nastavlja niz predstava nastalih na temelju vrijednih književnih djela za djecu i mladež, koja u monodramskom obliku, glumačkom i/ili lutkarskom igrom izvode priznati dramski umjetnici hrvatskoga glumišta. Ovoga puta uloga Lane, Palunkove žene, u monodrami s lutkama pripala je Antoniji Stanišić Šperanda koja je sa Zdenkom Đerđ surađivala u dramatizaciji i režiji.

Stvarni i bajkoviti likovi

»Ribar Palunko i njegova žena« jedna je od pripovijedaka iz knjige »Priče iz davnine«, koje je Ivana Brlić-Mažuranić oblikovala na temelju sadržaja i likova iz slavenske mitologije i hrvatske usmene predaje. U toj se priči isprepliću životi stvarnih likova poput ribara te nestvarnih likova kao što su Morski kralj i Zora-djevojka. U dramatizaciji Zdenke Đerđ u središtu je lik Lane, iz čije je perspektive čitava priča i ispripovijedana. U odsustvu oca i nakon gubitka majke, djevojka Lana udala se za ribara Palunka, a nedugo zatim rodio im se sin Vlatko. Uvečer bi Palunkova žena pričala priče o Morskom kralju i njegovom silnom bogatstvu, sve dok jednog dana Palunko ne odluči uputiti se u potragu za tim bogatstvom. Međutim, morske djevice otele su njegovog sina Vlatka i odnijele ga Morskom kralju na dar. Zora-djevojka je upozorila Palunka da se s morskoga dna ne može vratiti na zemlju jer su postavljene tri straže: golema zmija, ptica orijaška i velika pčela. Ali Palunko, pohlepan za bogatstvom, ne posluša Zoru-djevojku već krene na put… Za to vrijeme je Palunkova žena kući tugovala i odlučila poći u potragu za mužem i sinom. Na putu nahrani zmiju i zmijiće, napravi pticama gnijezda i odoli najvećim iskušenjima, pa tako prođe kroz tri pećine. Nakon toga baci udicu u more i uhvati svoga sina i muža te ih spasi. Tako su njezine vjernost i dobrota bile nagrađene najvećom srećom.

Duh davnine

Ukratko je to sadržaj priče o ribaru Palunku koja se tumači kao metafora o ljudskoj pohlepi. »Ribar Palunko i njegova žena« je naslov koji se često pojavljuje na daskama kazališta za djecu i mlade zbog svoje univerzalne poruke, ali i čarobnog podvodnog svijeta te životopisnih likova koje opisuje. U tom smislu predstava »Lanina priča« nastala je kao kombinacija glume i lutkarskih tehnika, odnosno animacije lutaka. U nekoj vrsti pripovjednog kazališta Antonija Stanišić Šperanda sugestivno gledatelje vodi kroz priču, a predstava ima i elemente kamišibaj teatra – japanskog oblika uličnog kazališta u kojem glumac interpretira priče uz pratnju stripovskih ilustracija za djecu smještenih u malo drveno kazalište. Takav je princip prisutan i u »Laninoj priči«, za koju kreaciju i izradu likova lutaka i scenografije potpisuje Nikolina Manojlović Vračar. Kutija u kojoj su smještene lutke i ilustracije istodobno je i scenski rekvizit koji je, primjerice, i majčin grob i kolijevka koju ziba Lana. Duh davnine i tradicije priziva i oživljava posavska narodna nošnja u koju je izvođačica odjevena, a glazbu za dvojnice i glas napisao je Boris Klarić.