Društvo u kojem su bebe kapital i potrošači / Foto EDVARD MOLNAR
Čitavu predstavu, koja priziva brehtijanske songove, izvođači - David Buboš, Timea Filep, Nikoleta Grgić, Boris Kučov, Adam Ađaš i Andrea Verebeš, uz pratnju uživo glazbenika Arpada Serda i Mate Abrahama, izveli su pjevajući
povezane vijesti
RIJEKA – Petog dana Međunarodnog festivala malih scena prikazana je predstava »Posljednje djevojčice«, koju je prema tekstu Maje Pelević režirao Kokan Mladenović. Ova pop-opera postavljena je na mađarskom jeziku, u Kazalištu Kosztolányi Dezso u Subotici. Tekst Maje Pelević, koja je radnju smjestila u kliniku za ljudsku reprodukciju, skladateljica Irena Popović je uglazbila.
Angažirani tekst
Čitavu predstavu, koja priziva brehtijanske songove i efekt začudnosti, izvođači – David Buboš, Timea Filep, Nikoleta Grgić, Boris Kučov, Adam Ađaš i Andrea Verebeš, uz pratnju uživo glazbenika Arpada Serda i Mate Abrahama, izveli su pjevajući.
Riječ je o društveno i politički angažiranom tekstu, svojevrsnoj distopiji, čiji su protagonisti reproduktivni radnici/radnice. Klinika u kojoj rade podsjeća na kakvu tvornicu, gdje se kao na pokretnoj traci u kartonske kutije pakiraju djeca. Zanimljiva je scenografija Marije Kalabić, koja je postavila tri »tobogana« kojima se spuštaju radnici, dok su njihovi proizvodi – »čista« bijela djeca bijelih heteroseksualnih majki – scenski prikazani u obliku raznobojnih balona i manjih plastičnih loptica. Kostimografkinja Selena Orb odjenula je izvođače u plave radničke kombinezone, koje kasnije zamjenjuju futuristička odijela sa svjetlucavim detaljima kojima se brišu granice među spolovima.
Stvarnost koju već živimo
Okrugli stol nakon predstave »Posljednje djevojčice« bio je posvećen ženskim pravima. Postavilo se pitanje je li ova predstava utopija ili antiutopija, o čemu je Kokan Mladenović kazao: – Živimo u antiutopiji i nisam optimističan u tom pogledu. Video iz ukrajinske klinike, najveće za surogat roditeljstvo, emitiran u doba korone, bio je okidač za tekst »Posljednje djevojčice«. U toj klinici za umjetnu oplodnju kažu da imaju 147 gotovih proizvoda na stanju. Tu su i cijene i dostava proizvoda u roku od tri dana, osvrnuo se Mladenović. U raspravu se uključio teoretičar Nikola Petković, koji je kazao da u svakoj utopiji postoji i klica antiutopije. Predstava ga je podsjetila na »Sluškinjinu priču« Margaret Atwood i »Vrli novi svijet« Aldousa Huxleya. – »Posljednje djevojčice« progovaraju o žestokom konzumerizmu u kojem smo svi roba. U ovom slučaju ideologija nije »pojela« estetiku, smatra Petković. Filozofkinja Hana Samaržija ukazala je na problem neplaćenog reproduktivnog rada, a zapazila je i da predstava otvara pitanje transrodnosti, odnosno ravnopravnosti svih osjećaja svijeta. Samaržija je zaključila da je to stvarnosna predstava s utopijskim krajem. Kazališni kritičar Bojan Munjin smatra da predstava nikako nije distopija, već alarm – to je stvarnost koja je već tu i koju živimo. Dramaturg Željko Hubač pohvalio je kolektivnu igru izvođača u kojoj postoje i individualne kreacije. »Posljednje djevojčice« dobile su za sad najveću prosječnu ocjenu publike – 4,67. |
Predstava se odvija u poglavljima, čija je glavna tema maternica, odnosno žensko tijelo oko kojega se lome društvena, politička i svjetonazorska koplja. U tom smislu »Posljednje djevojčice« su prije svega kritika kapitalizma koji je i dijete sveo na proizvod kojim se trguje, koji ima novčanu vrijednost, a to dijete je i budući potrošač.
Motiv maternice
Motivom maternice, koja se može rentati, dotaknut je i problem socijalne raslojenosti društva – majke iz siromašnih zemalja rađaju djecu za bogate, a siromašnima se daju kontracepcijske pilule koje izazivaju neželjene efekte. Poželjne su »čiste i zdrave« maternice, dok su njima suprotstavljene one »bolesne«, zahvaćene primjerice rakom grlića maternice. Pelević svojim tekstom otvara i pitanje prostitucije, pobačaja, rasizma, crkve, društva i ideologija koje se prelamaju na ženskom tijelu. U konačnici, dotiče se i prava na slobodu. Glumci se tijekom izvedbe obraćaju i publici, gađajući je u jednom trenutku raznobojnim lopticama i bacanjem konfeta – tražeći neku vrstu reakcije ili angažmana.
