RIJEKA – U HKD-u na Sušaku održana je plesna predstava »Heroes« u sklopu Periskopa. Predstava predstavlja plod rada autora, plesača i koreografa Brune Isakovića i Mije Zalukar te istražuje smisao života kao i neizvjesnu budućnost kroz neizostavnu, očiglednu referencu na lik i djelo Davida Bowieja, kao jedne od onih progresivnih figura koje su ostavile najviše traga.

Sam naslov predstave evocira legendarni stih iz Bowiejeve pjesme: »We can be heroes, just for one day«, koji u ovom komadu nadilazi glazbenu sferu i postaje snažna univerzalna poruka iz budućnosti. »Heroes« postavlja pitanja o moralnom i etičkom aspektu današnjih heroja potičući nas na razmišljanje o izazovima suvremenih generacija, prirodi današnjih revolucija i o kakvim (anti)herojima zapravo sanjamo. Verbalni intro, u kojem s ogromnim bijelim kuglama na mjestu glave plesačice, izražavaju nagomilanu frustraciju današnjim svijetom, koja se može lako transformirati u bespomoćnost i apatiju ili bijes, služi kao aluzija na zarobljeništvo u kapitalističkom sustavu te opće rastući manjak interesa, bilo prema poslu, partnerstvu, nama samima, planetu. U nastavku, uz brojne apstrakcije, autori propituju alternative bijesu i apatiji u potrazi za novom slikom svijeta koja bi nas mogla iznova inspirirati da potražimo potencijalne heroje upravo u samima sebi.

Motiv svemira

Motiv svemira često se pojavljivao u Bowiejevim stihovima, poput onih u pjesama kao što su »Hallo Spaceboy«, »Space Oddity«, »Life On Mars«, »Dancing Out In Space«, »Ziggy Stardust« ili »Moonage Daydream«, a uvelike je prisutan i u predstavi »Heroes«. Kao čovječanstvo suočeno s informacijskim preplavljivanjem i prijetnjama globalnih razmjera, idejno se okrećemo svemiru kao ultimativnom utočištu i prostoru za bijeg. Možda, simbolički, pogled valja češće upućivati »gore«, baš kao što to čine izvođačice u finalnom intimnom zagrljaju.

Scenografija i kostimografija dojmljivo prate i dočaravaju odabrane motive uz mnoštvo boja, blještavu zvjezdanu pozadinu na platnu i posutu zlatnu »zvjezdanu prašinu«, te uz poigravanje svjetlošću doprinose atmosferičnom glazbeno-scenskom vizualnom iskustvu. Dugine boje u simbolima LGBT-a, uz poruku univerzalne ljubavi i prihvaćanja protežu se scenskim djelom. Gendis Putri Kartini i Mateja Miković svojim su plesnim izvedbama, kombinirajući suvremeni ples i vogue, uspješno prenijele senzibilitet Bowiejevog stvaralaštva, a pritom se korištenim multimedijskim alatima duboko ulazi u emocije i maštu. Tako u duetu, poglavito kroz metafore izražene pokretima i većinski neverbalnom komunikacijom, dolaze do izražaja i domišljata koreografska rješenja, poput igre sa siluetama ispred i iza platna na kojem se projicira slika/video s animacijama te raznovrsni manevri i odnosi sa zvukom.

Raznolik spektar pokreta

Energija između dvaju tijela, odnosno dviju žena, čini osnovni impuls iz kojeg izniče raznolik spektar pokreta koji pobuđuju asocijacije nastojanja i borbe, nade i optimizma, izgrađenih na međusobnom povjerenju, dok zvučna pozadina produbljuje prostor, otvara mogućnosti novog ritmičnog istraživanja i međusobnih interakcija.

Predstava je inače bila premijerno izvedena u Zagrebačkom plesnom centru u svibnju na otvorenju 21. Queer Zagreb Sezone simbolizirajući podršku aktivizmu, kao i umjetnosti koja je slobodna i otvorena za svakoga, bez obzira na spol, rod, seksualnu orijentaciju ili bilo koju drugu identitetsku odrednicu. Osim što se bavi snom o boljem sutra te društvenom jednakošću i potrebama za njezinom uspostavom bez obzira na naše individualne različitosti, predstava u dijelovima eksperimentira i s blizinom i povezanošću između gledatelja i izvođača.

Ovo autorima nije prva suradnja. Naime, 2017. su zajedno osnovali umjetničku organizaciju »Malo sutra« i producirali predstave »Shake it off« i »Kill B«. Također su surađivali na projektu »Odjednom odasvuda«, a 2016. godine su oboje dobili priznanja za svoje uloge u predstavi »Nečastive«.