HKD

“Posljednje ljeto, Falcone i Borsellino 30 godina kasnije”: Antimafijaški heroji prikazani u autentičnoj dimenziji ljudskosti

Claudia Bošković

Foto: A. KRIŽANEC

Foto: A. KRIŽANEC

Iako za života, ali i posmrtno slavljeni poput talijanskih heroja, u ovoj interpretaciji Falcone i Borsellino istrgnuti su iz sfere glorifikacije i portretirani u autentičnoj ljudskoj dimenziji



RIJEKA – U povodu obilježavanja 30. godišnjice napada u Capaciju i Via D’Amelio, kad su živote izgubili slavni antimafijaški suci Giovanni Falcone i Paolo Borsellino, Hrvatski kulturni dom na Sušaku ugostio je predstavu »L’ultima estate, Falcone e Borsellino 30 anni dopo/»Posljednje ljeto, Falcone i Borsellino 30 godina kasnije«, organiziranu od strane Generalnog konzulata Italije u Rijeci.


Nakon premijera u Venetu i na Siciliji u školama i općinama, predstava je debitirala u Teatru Stabile di Catania u travnju 2022., a u suradnji s Glavnom upravom za javnu i kulturnu diplomaciju talijanskog Ministarstva vanjskih poslova i međunarodne suradnje uputila se na inozemnu turneju u Kulturnim institutima, konzulatima i veleposlanstvima. Predstavu je producirao Teatro Metastasio u Pratu, tekst je napisao Claudio Fava, predsjednik Komisije za borbu protiv mafije na Siciliji, a redateljica je Chiara Callegari, dok uloge dvaju antimafijaških sudaca tumače Simone Luglio i Giovanni Santangelo.


Riječ gospodar scene


Na samom početku predstave uskomešani zvuci radijskih vijesti sugestivno nas upućuju na to da radnja započinje u 1992. – prijelomnoj godini u povijesti Italije, obilježenoj već spomenutim masakrima u Capaciju 23. svibnja i u Via d’Amelio 19. srpnja. Protagonisti predstave pripovijedaju nam o okolnostima masakra, nakon čega se retrospektivnim skokom vraćaju u godinu 1985., u Palermo. Radnja se odvija »in medias res« – vođeni željom za postizanjem pravde, Falcone i Borsellino nastoje ući u trag prepredenoj kriminalnoj organizaciji »Cosa Nostra«.


Snimila: Ana Krizanec


Građanski dnevnik dva čovjeka




Kroz cijelo trajanje predstave scena je nepomična i minimalistička – naime, postavljena je u ured u kojemu se nalaze stol, pisaća mašina, stolice, fascikle, ladice, televizor, jakne – a radnju nose dva glumca, ujedno i naratori koji razgovaraju međusobno, ali se obraćaju i publici te je vode kroz presjek ključnih godina – 1985., 1988., 1992., ali i 2022. Apsolutni gospodar scene je riječ, a scenski elementi svedeni su na minimum.


Iako za života, ali i posmrtno slavljeni poput talijanskih heroja, u ovoj interpretaciji Falcone i Borsellino istrgnuti su iz sfere glorifikacije i portretirani u autentičnoj ljudskoj dimenziji, i stoga se u njihovu karakterizaciju ujedno uvodi i sentimentalni element očitovan u istinskom prijateljstvu dvoje običnih ljudi – upotpunjen britkim, ironičnim i humorističnim razgovorima, ali i osjećajem povjerenja, straha i boli od gubitka.


Snimila: Ana Krizanec


No, svakako, trenutak idealizacije njihovih ciljeva se ne izbjegava – naime, oni su dovedeni u svojevrsni sukob naspram mafije, ali i vladajućeg državnog aparata, koji predstavlja blijedu nepravosudnu kopiju ideala Države, alegorijske tvorevine koja u svojoj suštini njeguje uzvišenu vrijednost pravde. U jednom dijelu predstave i sam Falcone sebe naziva »slugom Države u nevjernoj zemlji«.


Osim što prati biografsko-dokumentarističku nit prijelomnih trenutaka u životu Falconea i Borsellina, »L’ultima estate, Falcone e Borsellino 30 anni dopo« predstava je koja kroz »građanski dnevnik dva čovjeka, a ne heroja« bilježi i pamti svevremensku važnost zadovoljavanja pravde, čiju relevantnost transponira i u današnje vrijeme.