Foto Ana Križanec
Izvođačica Nataša Kustura objasnila je kako su rad započele razvijajući ideju arhetipskog bića Melusine, koja je polužena, poluriba, odnosno poluzmija, kako u kojem mitu
povezane vijesti
- Patricia Domínguez: ‘Ponekad je fikcija jedini način da govorimo o strvarnosti, jer je stvarnost postala preteška’
- Netko je noćas provalio u zgradu Filodrammatice na riječkom Korzu: “Razbili su troja vrata i ušli u ured”
- “Djeca djeci” u Filodrammatici: Nezaboravne predstave s humanitarnom notom za nadarene mališane Gorskog kotara
U dvorani Filodrammatice gostovala je plesna solo predstava »Melusine« Zadarskog plesnog ansambla, a gostovanje se održalo u suradnji Kreativnog laboratorija suvremenog kazališta KRILA s Plesnom mrežom Hrvatske.
Autorice koreografije su Matea Bilosnić i Nataša Kustura, dok je koreografiju izvela Nataša Kustura koja je objasnila kako su rad započele razvijajući ideju arhetipskog bića Melusine, koja je polužena, poluriba, odnosno poluzmija, kako u kojem mitu.
– Unutar tog mita to biće je bilo jako izazovno, pokušavala je otimati muškarce drugim ženama, zavodila bi ih, ali se onda skrivala, a iza toga je priča gdje ju je majka zatvarala jer se sramotila zbog toga kako ona postaje biće iz čega je nastao naš vokabular transformirajućeg tijela između mehanike i ljudske prirodnosti, objasnila je Nataša Kustura.
Metamorfoza tijela
Iz potpune tmine u kojoj je oko uporno tražilo svijetlu točku u koju bi pogledalo, pod svjetlima žutih reflektora na podu Filodrammatice razvila se žena-sjena.
Pokretima koji su izgledali kao da ruše granice anatomije tijelom je stvarala oblike, kretala se poput gume, a istovremeno oštro i precizno, kao da njome velikim nevidljivim rukama upravlja netko drugi.
U militantnoj odjeći s dugim repom poput biča i pogledom lišenim ljudskosti, žena-riba, žena-zmija, Melusine je prisvojila prostor dok su njezine ruke i noge mijenjale uloge, da bi nas već za nekoliko trenutaka kroz istu metamorfozu tijela uvela u svoju intimu.
Uz zvuk jednoličnih udaraca koji su povremeno mijenjali tempo, stapala se u crnilo zavjesa i izgledala manje od svoje sjene, a zatim pod žutim svjetlima ponovo rasla u svom postojanju, razvlačeći prstima usta i deformirajući si lice, pokazujući da je živa.
Na zvukove neposredne opasnosti odgovara pokretima ratnice, da bi onda s promjenom svjetala zaplesala lagano i neopterećeno poput tinejdžerice.
U ovoj plesnoj solo predstavi koja je puno više od plesa, Nataša Kustura pokazala je nevjerojatnu kontrolu nad svojim tijelom upravo u trenucima kada je izgledalo kao da ima nedostatak kontrole, odnosno kao da je kontrolira netko drugi.
Koreografija uvlači u iznimno intenzivno iskustvo gledanja, a Natašina vrhunska preciznost te nevjerojatna snaga i vještina ukazali su upravo na moć tjelesnog.
Intenzivni treninzi
S obzirom na iscrpnost ove plesne predstave upitali smo Natašu Kustura kako su tekli treninzi, a kazala je da su ukupno imale od četiri do pet tjedana rada na predstavi, dok se cijela ideja razvijala puno dulje.
– Kada smo Matea i ja započele suradnju našle smo se na istoj razini i s istim idejama, a ja sam joj predložila ideju za Melusine. Imale smo jako intenzivne fizičke treninge jer ova vrsta vokabulara zahtijeva tu vrstu angažmana, a onda nakon treninga smo išle u razvoj samog vokabulara, zaključila je Kustura te dodala kako su se u razvijanju koreografije poigravale načinima kretanja stvarajući transformirajuće tijelo nabijeno ženstvenošću, istovremeno balansirajući između svojevrsnog ženskog ponosa i zavođenja, ali i odmaka te sklanjanja od muškog pogleda.
