Odlazak umjetnika

Poginuo istaknuti glumac Josip Zovko, čovjek velika srca

P. N.

Josip Zovko

Josip Zovko

U svaki scenski zadatak Josip Zovko ulagao je cijelog sebe, kako istančanu senzibilnost tako i svoje široko znanje i obrazovanje



Jučer je u prometnoj nesreći život izgubio Josip Zovko, glumac Hrvatskog narodnog kazališta Split. Splitsko i hrvatsko kazalište ostalo je bez velikog umjetnika, snažne scenske osobnosti, glumca koji je svakoj ulozi, bez obzira koliko „velika“ ili „mala“ bila, pristupao posvećeno. Napustio nas je  Glumac, prijatelj, čovjek velikog srca, priopćeno je iz Hrvatskog narodnog kazališta Split.


Josip je rođen u Imotskom 1970. godine, diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a stalni član ansambla Drame HNK Split bio je od 1993. godine. Pored brojnih uloga na sceni matičnog kazališta široj je publici u sjećanju ostao nastupima u filmovima i televizijskim serijama.


Za svoj debi na velikom ekranu, ulogu Mate u filmu Da mi je biti morski pas 2000. je dobio Nagradu hrvatskog glumišta, a među ostalim filmskim i televizijskim ulogama ponajviše će se pamtiti one u filmovima Oprosti za kung fu, Vjerujem u anđele, te serijama Vaši i naši i bitange i princeze.




Godine 1998. dobio je nagradu Veljko Maričić na međunarodnome Festivalu malih scena za ulogu Malog u predstavi Bijelo Dubravka Mihanovića. U kazalištu je debitirao 1990. u Euripidovoj Heleni, predstavi Splitskog ljeta. 


U svaki scenski zadatak Josip Zovko ulagao je cijelog sebe, kako istančanu senzibilnost tako i svoje široko znanje i obrazovanje. Upravo zbog toga kao malo koji drugi kolega svojom je glumom dokazivao često izricanu, a malo kada opravdanu tezu o nepostojanju velikih i malih uloga.


I pojavom u tzv. manjoj ulozi znao je ostaviti neizbrisiv dojam na gledatelja. Podjednako suveren u širokom repertoarnom rasponu od grčke tragedije do komedije Josip Zovko ostavio je trag u scenskim djelima Euripida, Sofokla, Molierea, Shakespearea, Držića, Goldonija, Brechta, Pirandella, Dostojevskog, do Arthura Millera, Toma Stopparda, Ive Brešana, Milana Begovića, do suvremenih dramskih autora.