Koliko se danas u hrvatskim kazalištima izvode tekstovi hrvatskih pisaca? Kako u kojem. Ima naših teatara koji u jednoj sezoni premijerno izvedu i više komada prema djelima domaćih autora i autorica, a ima i onih koji ih izvode vrlo rijetko. Važnu ulogu u promoviranju tekstova hrvatskih dramatičara, književnika i književnica, ima i Nagrada za dramsko djelo »Marin Držić« koja se dodjeljuje u svrhu poticanja hrvatskog dramskog i kazališnog stvaralaštva.

Pod tim imenom nagrada se dodjeljuje od 1991. godine, a prethodila joj je Stimulacija za dramsko stvaralaštvo. Svečana dodjela Nagrade »Marin Držić« tradicionalno se održava na otvorenju Festivala hrvatske drame Marulićevi dani u Splitu, koji je također bitan za poticanje i promoviranje hrvatske dramske riječi.

Treba spomenuti i natječaj za suvremeni dramski tekst što ga je Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu pokrenulo 2019. godine. Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, u suradnji sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske, i ove je godine raspisalo Natječaj za najbolji neobjavljeni dramski tekst na hrvatskom jeziku za mlade autore do 35 godina.

Ovim povodom Ružica Aščić, prvonagrađena autorica s prvog Natječaja, kazala je: »Natječaj za najbolji neobjavljeni dramski tekst HNK-a Mostar za mene se pokazao kao neprocjenjivo iskustvo, iz razloga jer mi je donio prvu izvedbu u profesionalnom kazalištu.

Cijeli proces ovog natječaja bio je u potpunosti profesionalan, počevši od toga da je žiri čitao radove koji su pristigli anonimno, do otvorenosti i entuzijazma glumaca, ravnatelja i ostalih zaposlenika HNK-a Mostar, pa naposljetku do izbora redatelja i same izvedbe predstave.

Nadam se da će ovaj natječaj trajati i da će se po uzoru na njega i druga kazališta odlučiti na nešto slično, jer je mladim autorima to često jedina prilika da dospiju do kazališta«.

Povod za pisanje na ovu temu je skora praizvedba drame »Plodna voda« Marine Vujčić, koja je za ovaj dramski tekst nagrađena 2020. godine prvom Nagradom »Marin Držić« za najbolje dramsko djelo.

Praizvedba je najavljena za 9. prosinca u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Kako piše u najavi, drama se bavi aktualnom temom majčinstva koja je u našemu društvu često na meti kontroverznih svjetonazorskih stavova, a na scenu zagrebačkog HNK-a postavit će ga redateljica Nenni Delmestre.

Radnja drame »Plodna voda« smještena je u distopijski močvarni krajolik u kojemu vlada izrazit i konstantan pritisak onih zaduženih za provođenje natalitetne politike, po mnogočemu nalikujući mnogim suvremenim društvima.

Mjesto zbivanja radnje je poluilegalna klinika za očuvanje trudnoće, izolirana od ostatka svijeta u kojoj se susreću osobe vrlo različitih želja i ideja o intimnu ispunjenju, sreći i smislu života.

U središtu događanja su dvije žene; Nora (Jadranka Đokić) koja ne želi imati dijete, smatrajući kako bi joj rođenje bebe poremetilo život i uvjetovalo gubitak autonomije i Eva (Ana Begić Tahiri) kojoj život bez djeteta nema nikakva smisla, pa pokušava realizirati svoju želju jednim poprilično neuobičajenim rješenjem.

Treća žena, Flora (Luca Anić) žrtva je nasilja koje nad njom vrši njezin suprug. Muški likovi (Igor Kovač, Luka Dragić, Ivan Colarić…) različito reagiraju na probleme svojih partnerica, pokušavajući nametnuti i ostvariti svoje želje i stavove.

»Drama ‘Plodna voda’ zalaže se za čudesnost i radost majčinstva, ali i za pravo na zbunjenost, strah, nelagodu, sreću, očaj, blaženstvo, preobražaj, ljubav ili neljubav, slobodu, otpor – na sve ono što se jednoj ženi u glavi i srcu može dogoditi dok postaje ili ne postaje majkom.

Tekst se zalaže za društvo u kojemu žena nije tek kućanski aparat koji proizvodi potomke i obroke za obitelj. Zalaže se za autonomiju nad vlastitim tijelom i vlastitom sudbinom. Zalaže se za oblike života u kojima ljubav i nasilje ne mogu u istu rečenicu.

Zalaže se, na koncu, za sve verzije plodnosti koje mogu dati smisao nečijem postojanju; za autentičnost kao ljudsko i žensko pravo.

Zvučna kulisa ove drame nalikuje Morseovim znakovima, ali koji dolaze od prirode. Valjda ćemo te znakove i u vlastitim dramama, gradovima, zemljama i svjetovima jednom dešifrirati«, napisala je Marina Vujčić.