Režija Marka Dorčića i Emira Mulalića je pomalo troma, radnja predstave nekako razvučena, a glumci usporeni i nedovoljno razigrani. Možda najbolji dio predstave čine projekcije i efekti koje potpisuje Emir Mulalić
RIJEKA U izvođenju ansambla Scenskog laboratorija mladih Ri Teatra prikazana je SF komedija »Građanin George«, koju potpisuju Marko Dorčić i ansambl. U najavi predstave piše da je njena tema preispitivanje globalizma i posljedica globalizma, no otvaranjem niza drugih tema predstava se nekako pogubila u nastojanju da se dotakne što više problema današnjega svijeta, kao i onog prošlog te onoga koji će tek doći.
Radnja predstave počinje 1996. godine kad se na vrhu jednog nebodera u New Yorku okupljaju George i njegove mlade kolege, nećak Phil, sin Junior i nećakinja Hilary. Oni su svi zaposlenici neimenovane tvrtke koja se, među ostalim, bavi organizacijom demonstracija i oblikovanjem javnog mnijenja.
Odabrano društvo, okupljeno u jednom od centara moći, sprema organizirati prosvjede u Hrvatskoj, u cilju podrške zagrebačkom radiju »101« i poznatim demonstracijama u organizaciji HHO-a. U organizaciji pomaže i Lars iz State Departmenta, a na ekranu se pojavljuju stvarne osobe vezane uz spomenute demonstracije, kao i isječak iz emisije »Motrišta« Hrvatske radiotelevizije.
Nakon toga slijedi scena koja se odvija na margini jednog masonskog skupa u istom neboderu kompanije. Vrijeme je sadašnje i George najavljuje da je star i bolestan, da će se povući iz javnog života i da će se zamrznuti dok se ne izumi lijek za njegovu bolest. Ostarjeli George ulazi u frižider marke »Obodin« iz vremena Josipa Broza Tita, a o njegovom tijelu brine Hal – hommage filmu »2001: Odiseja u svemiru«.
U drugoj sceni George se budi u 2031. godini. U toj dalekoj budućnosti na vlasti su djeca, a svijetom vladaju kaos i anarhija. Ovakva pesimistična slika budućnosti završava nuklearnim ratom. U posljednjoj sceni George se budi u svijetu u kojem je izumljen lijek za njegovu bolest, a tko caruje novim svjetskim poretkom nećemo otkriti.
Građanina Georgea, koji je jedan od simbola današnjeg globaliziranog svijeta i kapitalizma, utjelovio je Ivan Raffaelli, nećaka Phila tumači Filip Deželić, sina Juniora glumi Antonio Larma, nećakinju Hilary, Zazu i Zrinku Vrabec Mojzeš utjelovila je Bojana Guberac, čistačicu Consuellu i Dijanu Čuljak igra Desi Mistura, a Larsa tumači Sandro Daić.
Režija Marka Dorčića i Emira Mulalića je pomalo troma, radnja predstave nekako razvučena, a glumci usporeni i nedovoljno razigrani. Možda najbolji dio predstave čine projekcije i efekti koje potpisuje Emir Mulalić, a za tehničko vodstvo i oblikovanje svjetla zadužen je Igor Kondić.