ZAGREB – Na javni poziv za Nagradu za dramsku djelo »Marin Držić« za 2021. godinu pristiglo je 58 dramskih tekstova, a nagrađeni su autori najboljih djela čije će postavljanje na kazališnu scenu podržati Ministarstvo kulture i medija, kao što je podržalo i sve dosadašnje nagrađene dramske tekstove, javljaju iz MKM-a. Nakon provedenog postupka razmatranja dramskih tekstova autora prijavljenih pod šifrom, stručno povjerenstvo u sastavu Jasen Boko (predsjednik), Doris Šarić-Kukuljica i dr. sc. Martina Petranović jednoglasno je donijelo odluku o nagradama.

Prva nagrada pripala je Nikolini Rafaj za tekst »Kamo se ide kad se odlazi«, drugu nagradu ravnopravno dijele Monika Herceg za »Mama, smijemo li danas umrijeti« i Tomislav Zajec za »Nestajanje«, a treću nagradu ravnopravno dijele Anita Čeko za »Daleko je Kandahar«, Hrvoje Kovačević za »Studen sudnjeg dana« i Ivana Sajko za tekst »Crna kutija za kraj svijeta – bajka o maloj Jeanne«. Povjerenstvo je također donijelo odluku o preporuci za dva dramska djela: »Babuška ili Medeja iz našeg susjedstva« Nives Madunić Barišić te »Ivanov put« Dine Pešuta.

Distopijski prikazi društva

Kako se navodi u obrazloženju stručnog povjerenstva, velik odaziv dramskih autora rezultirao je i mnogobrojnošću i raznolikošću rukavaca i stilova dramskoga pisma zastupljenoga u tekstovima što su pristigli na natječaj, obuhvaćajući i razvedene dramske strukture i duodramske ili monodramske forme.

»Unatoč brojnosti i specifičnosti individualnih autorskih rukopisa, moguće je ipak razlučiti i neke zajedničke odlike i srodne formalne i sadržajne karakteristike prijavljenih dramskih djela. U formalnome smislu vidljivo je naglašenije okretanje pisaca poetskome diskursu, uobličavanju dramskih svjetova u monološke a katkada i elaborirane korske strukture, s povremenim iskoracima u žanrovski profilirane dramske tekstove koji nerijetko uključuju i elemente obiteljske i psihološke drame, detektivske igre, ljubavne drame, burleske, farse, političke satire i, vrlo stidljivo, komedije.

Kada pak govorimo o tematskim odabirima autora, zanimljivo je i dalje prisutno problematiziranje distopijskih prikaza društva kao posljedica recentnih društvenih događaja na globalnoj i lokalnoj razini (pandemije i potresa) te minuciozno seciranje (ne)mogućnosti uspostave civilizacije na nekim zdravijim temeljima i pretpostavkama zbog same ljudske prirode, u prvome redu koristoljublja i jagme za moć. Sve se više sadržajno profilira i emancipira dramsko konceptualiziranje ideja ljudskih sloboda i prava te slobodne volje i prava na izbor sučeljenih različitim vrstama konformizma i servilnosti u ime društvenoga prosperiteta.

Dijagnoza suvremene zbilje

Neobično snažan uzgon dramatičarima daju frustracije svakodnevicom, posebice korupcijom i vladajućim društvenim sustavom neoliberalnoga kapitalizma, klasnim razlikama, socijalnom nepravdom i ispraznim politikantstvom. Nezanemariv broj pristiglih dramskih tekstova svoje ishodište ili sugovornika pronašlo je u intertekstualnim motivima i predlošcima pomoću kojih se povezuju s nasljeđem nacionalne književnosti, ali i svjetske klasike (od bajki preko opernih libreta do klasika dramske literature) i stupaju u dijalog s mitemima i ideologemima ugrađenim u temelje suvremene zapadnoeuropske civilizacije (primjerice, Medeja, Hamlet, Faust, Judita i sl.), ili se s njima razračunavaju, dekonstruiraju ih, raskrinkavaju i iznova ispisuju. Pritom uže determinirani nacionalni mitemi kao da sve više ustupaju prostor internacionalno relevantnoj problematici koja osobito zaokuplja pripadnike tzv. naraštaja milenijalaca, no ne i samo njih, a to su klimatske promjene i misao o mogućem skorom pa i sve izvjesnijem scenariju kraja svijeta kao neposredne posljedice destruktivnog i sebičnog ljudskog djelovanja.

Uz stalno prisutno dramsko preispitivanje nezavidnoga položaja žene ili bilo koje druge osobe koja se na ovaj ili onaj način ne uklapa u općeprihvaćene norme ponašanja i dominantne kulturne kodove, na istome tragu kao osobito markantno područje spisateljskoga zanimanja izranja fokus na djecu (i mlade). Poglavito je to uočljivo u smjeru razlaganja načina na koji društvo kao cjelina ili obitelj kao njegova najmanja jedinica često djeluju vrlo razorno, bez obzira govorimo li o obiteljskome nasilju, emocionalnom zanemarivanju i fizičkom zlostavljanju pa i filicidu, o ratovima i siromaštvu koji im uskraćuju pravo na bezbrižno odrastanje, sazrijevanje i formiranje pretvarajući ih u izbjeglice, žrtve, beskućnike i obespravljene pa i nevidljive jedinke, ili o stanju društva i planeta koje vladajuća generacija ostavlja u nasljeđe današnjoj djeci, mladeži i budućim pokoljenjima. U tome se pogledu gotovo sve prijavljene drame mogu čitati i kao dijagnoza suvremene zbilje i kao nedvosmislen protest protiv nje«, stoji u obrazloženju.

Nagrada za dramsko djelo »Marin Držić« dodjeljuje se u svrhu poticanja suvremenog hrvatskog dramskog i kazališnog stvaralaštva, a ovogodišnjim će dobitnicima biti uručena na svečanom otvorenju Festivala hrvatske drame »Marulićevi dani« 21. travnja u Hrvatskom narodnom kazalištu Split.