RIJEKA – Četiri godine nakon povijesne, prve opere Richarda Wagnera u vlastitoj produkciji »Tristana i Izolde«, u HNK-u Ivana pl. Zajca u petak, 7. lipnja, u 19 sati riječku će praizvedbu doživjeti i Wagnerova opera »Rajnino zlato«. Prvi dio odnosno prolog monumentalne operne tetralogije »Prstena Nibelunga« predstavlja izniman umjetnički izazov kojeg su se prihvatili, u prvom redu, maestro Valentin Egel koji će dirigirati divovskom partiturom i redatelj Dražen Siriščević te ekipa vrhunskih pjevača. U ulozi Wotana je Goran Jurić, jedan od naših najuspješnijih i najistaknutijih opernih solista na međunarodnoj sceni, danas solist Državne opere u Stuttgartu, gdje je stigao iz Bavarske državne opere, a u međuvremenu debitirao i u njujorškom Metropolitanu. Uoči premijere razgovarali smo s Goranom Jurićem.

Veličanstvena glazba

Opera »Rajnino zlato« prolog je operne tetralogije Richarda Wagnera »Prsten Nibelunga«, koja se smatra jednim od najzahtjevnijih djela glazbenoga kazališta. Kakav vam izazov kao opernom pjevaču predstavlja izvođenje Wagnerove glazbe? Koje su njezine specifičnosti i što ona zahtijeva od pjevača?

– Wagnerove opere su fizički jako zahtjevne jer u prosjeku traju duže od ostalih opera. Wagnerov orkestar je također glomazniji i glasniji pa je potrebna velika fizička i vokalna izdržljivost da bi se izvela ta predivna i veličanstvena glazba koja je pisana u širokim i gotovo beskrajnim melodijskim lukovima. Pjevači se najčešće susreću s Wagnerovim velikim ulogama nakon što su stekli određeno iskustvo pjevajući opere ostalih skladatelja romantizma, to nije repertoar za početnike.

U »Rajninom zlatu« pjevate ulogu Wotana. Možete li nam približiti taj lik? Kako ste ga osobno doživjeli?

– Wotan je vrhovno božanstvo germanske mitologije kao i Wagnerove tetralogije »Prsten Nibelunga«. U tetralogiji se božanstva miješaju sa smrtnicima i to je podloga za jako zanimljive dramske situacije inspirirane mitologijom.

U »Rajninu zlatu« Wotan je na nagovor svoje žene Fricke dao izgraditi dom Vallhalu uz pomoć divova kojima lažno obećava Frickinu sestru Freiu kao plaću za obavljen posao. Prošlo vrijeme, došao rok i divovi zahtijevaju Freiu. Tu nastaju problemi za Wotana, koji uz diplomaciju i pomoć drugih božanstava, konkretno Logea koji ga odvodi u podzemlje kod Albericha koji posjeduje zlato iz rijeke Rajne, želi izbjeći da Freia padne u šake divova. Vidjet ćete u operi kako se taj zaplet raspleo. Wotan jest vrhovno božanstvo, ali je također pun ljudskih karakteristika.

Naglasak na licima i zapletu

Operu režira Dražen Siriščević. Hoće li njegovo uprizorenje »Rajnina zlata« po nečemu možda biti drukčije u odnosu na dosadašnje inscenacije toga djela?

– Koliko mi je poznato, »Rajnino zlato« nikada nije bilo izvedeno u riječkom HNK-u i izuzetna mi je čast i odgovornost biti prvi riječki Wotan. Dražen Siriščević je svoju režiju približio izvornim Wagnerovim idejama gdje je naglasak na opernim licima i zapletu koji proizlazi iz partiture.

Čitala sam u jednom vašem intervjuu da ste odrastali uz Operu Box, koju je vodio Siriščević. Je li ta televizijska emisija utjecala na vas da se zainteresirate za operu i operno pjevanje?

Foto Marko Gracin

– Opera Box je bila jedna od najkvalitetnijih emisija koje je HRT nudio. Uz nju su odrasle generacije ljudi, a i opernih pjevača u ono doba kada nije bilo interneta i kada su se na HRT-u mogle pogledati izvedbe cijelih opera kroz koje nas je vodio Dražen Siriščević. Svi se mi sjećamo njegove kultne fraze »za sve ljubitelje opere i one koji će to tek postati«, a ja se još danas sjećam opera i pjevača koje sam tada kroz emisiju upoznao i sigurno je i to na mene ostavilo pečat.

Diplomirali ste pjevanje na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi Vlatke Oršanić te fonetiku i talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Otkud interes za fonetiku i talijanski jezik?

– Fonetiku i talijanski jezik i književnost sam studirao zato što su te discipline najuže vezane uz operno pjevanje i htio sam pored akademije diplomirati još nešto čime sam mogao produbiti svoj pristup operi i to na znanstveni način. Druga najvažnija stvar pored glazbe za mene su jezici i to posebno hrvatska i talijanska dijalektologija. Na FFZG-u sam diplomirao upravo s temom iz talijanske dijalektologije proučavajući govor Talijana u okolici Lipika i Pakraca. Veliki sam obožavatelj učenja jezika, a trenutno intenzivno radim na irskom jeziku.

Međunarodna karijera

Solist ste Državne opere Stuttgart, a prije ste bili solist Bavarske državne opere. Je li bilo teško »probiti« se na međunarodnu opernu scenu, odnosno čemu to pripisujete?

– Oduvijek sam se pripremao za međunarodnu scenu i nekako sam se na to naštimavao od početka. Počeo sam još kao student odlaziti na međunarodna natjecanja pjevača i uvijek sam osvajao nagrade koje su me dovele do kontakta s agentima i opernim kućama i tako se moja karijera zavrtila. Mi se pjevači godinama pripremamo, gradimo i usavršavamo, bio sam spreman za to i našao sam se u pravo vrijeme na pravom mjestu pa je to kod mene sve bilo bez poteškoća. Već me je na zadnjoj godini studija na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji čekao u ladici potpisan ugovor s Bavarskom državnom operom kamo sam i otišao raditi odmah nakon diplome.

Foto Dražen Šokčević

Surađivali ste sa svjetski poznatim dirigentima kao što su Riccardo Muti, Zubin Mehta i Daniel Barenboim. Kakav su dojam ostavili na vas?

– To su sve doajeni operne umjetnosti o kojima se nadaleko zna i mislio sam da sanjam kad sam se bio našao u situaciji da pjevam s njima. Ja nisam samo operni pjevač, nego sam i veliki obožavatelj opere pa nisam k sebi mogao doći da surađujem s onima čija sam imena nekad čitao na omotima CD-ova i DVD-ova. Sva ova trojica dirigenata su majstori svoje umjetnosti i izuzetno mnogo sam od njih naučio, pogotovo od Zubina Mehte s kojim sam često pjevao.

Nastup u Metropolitanu

Sada na »Rajninom zlatu« surađujete s mladim dirigentom Valentinom Egelom. Što možete reći o toj suradnji?

– Valentin Egel je perspektivni mladi njemački dirigent koji svakako Wagnera ima u uhu i vidi se da je na toj glazbi odrastao. On je četvrti dirigent s kojim pjevam »Rajnino zlato«, a svaki dirigent daje svoj zvučni pečat operi, pa istražujemo i neke nove nijanse u ovom riječkom uprizorenju.

Nastupili ste i u Metropolitanu. Smatrate li to vrhuncem vaše dosadašnje karijere?

– Nastup u Metropolitanu mi je tim draži što se dogodio dok je još trajala pandemija, a svijet su počeli potresati ratovi. U vrijeme zatvaranja kuća i neizvjesnosti kretanja brojeva oboljelih ipak smo uspjeli uprizoriti fantastičnu Šostakovičevu operu »Lady Macbeth Mcenskog okruga«. Ogromna je sreća i čast stajati na daskama Metropolitana i zasigurno je to jedan od najvažnijih trenutaka u mojoj karijeri.

Rođeni ste u Karlovcu. Jeste li na neki način ostali povezani s tim gradom?

– U svoj rodni grad se vrlo rado vraćam. Iako je moja karijera međunarodno bazirana, vrlo rado se odazivam na pozive u kazališta i na festivale u Hrvatskoj i regiji, kada god je to izvedivo.

Kakvi su vam planovi nakon »Rajnina zlata« u Rijeci?

– Paralelno s izvedbama »Rajnina zlata« u Rijeci imam i izvedbe te iste opere u Stuttgartu u svojoj matičnoj kući. Nakon Wagnera ću se odmoriti par tjedana na našoj obali pa me već krajem kolovoza čeka gostovanje u Barceloni u njihovoj opernoj kući Liceu sa Šostakovičevom »Lady Macbeth Mcenskog okruga«.ž

Biografija

Bas Goran Jurić rođen je u Karlovcu 1983. godine. Solist je Državne opere Stuttgart (Staatsoper Stuttgart). Od 2011. do 2017. bio je solist Bavarske državne opere (Bayerische Staatsoper). Debitirao je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu na 2. godini studija u ulozi Plutona u Monteverdijevu »Orfeju«. U istoj opernoj kući otpjevao je Sarastra u Mozartovoj »Čarobnoj fruli« te Sulejmana u Zajčevu »Nikoli Šubiću Zrinjskom«. Sarastra je pjevao i u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku. Godine 2011. u Rimu je pjevao u Teatro dell’opera di Roma Velikog svećenika Baala u Verdijevu »Nabuccu« pod dirigentskom palicom Riccarda Mutija te 2014. Sparafucilea u Verdijevu »Rigolettu«. U Veneciji u kazalištu La Fenice pjevao je Komtura u Mozartovu »Don Giovanniju«, a onamo se vraća 2012. kao Colline u Puccinijevoj »La boheme« te 2015. kao Sarastro kojeg je iste godine pjevao i u Grazu u Oper Graz.

U Madridu u Teatro Real pjevao je 2014. Heinricha Voglera u Wagnerovu »Lohengrinu« te 2015. Don Fernanda u Beethovenovu »Fideliju«. U Torontu u Canadian Opera Company pjevao je 2017. Sarastra te 2018. Osmina u Mozartovoj »Otmici iz Saraja«. Sarastra i Collinea je pjevao 2017. u Opera di Firenze. Iste godine pjeva naslovnu ulogu u Rossinijevu »Mojsiju u Egiptu« na Ljetnom festivalu u Bregenzu. Mojsija je otpjevao i 2018. u Napulju u Teatro di San Carlo. Kao solist Bavarske državne Opere u Münchenu nastupa kao Colline, Komtur, Don Fernando sa Zubinom Mehtom, Biterolf u Wagnerovu »Tannhäuseru« s Kentom Naganom te u drugim ulogama.

Ostale uloge

Ulogu Logea tumači Brett Sprague, američki tenor trenutno sa stalnim angažmanom u Njemačkoj. Nastupit će i Jure Počkaj kao Alberich, Stefany Findrik kao Fricka, Dubravka Šeparović Mušović kao Erda, Josipa Gvozdanić kao Freia, Pawel Konik kao Donner, Marko Fortunato kao Mime, a Bože Jurić Pešić kao Froh. U ulogama divova nastupit će Luka Ortar i Slavko Sekulić, a Rajninih kćeri Gabriela Hrženjak, Gabrijela Deglin i Emilia Rukavina. U predstavi sudjeluje i udaraljkaški ansambl »Sinkopa« Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova. Scenograf je Alan Vukelić, kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović, a oblikovateljica svjetla Dubravka Kurobasa.