ZAGREB – Za hrvatsku je opernu scenu danas veliki dan – premijerna izvedba Verdijevog »Rigoletta« i to pod ravnanjem maestra Piera Giorgija Morandija. U ovoj će se tročinki, praizvedenoj u Veneciji 1851. godine, pored našeg baritona Ljubomira Puškarića kao Rigoletta, u glavnim ulogama naći lica svjetske operne scene – tenor Atalla Ayan kao Vojvoda od Mantove i sopran Irina Dubrovskaya u ulozi Gilde. Njihove izvedbe »Rigoletta« odavno su rasprodane, a mi smo boravak ovih svjetskih opernih zvijezda u našoj metropoli iskoristili kako bismo, tik pred premijeru, razgovarali o HNK-u, Zagrebu, Verdiju, ali i operi općenito.

»Moj dolazak u Zagreb zanimljiva je priča – maestro Morandi nazvao me i pitao bih li htio pjevati Rigoletta u njegovoj produkciji te sam istoga časa prihvatio taj poziv iz dva razloga – prvi je taj što doista volim pjevati s maestrom Morandijem, a drugi je razlog prekrasno Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Lijepo je biti ovdje i nekako cijenim pjevanje u ovom važnom glazbenom hramu«, otkriva nam Ayan, a poput njega, i Dubrovskaya prvi put nastupa u Zagrebu, odnosno u Hrvatskoj. »Zagreb je prekrasan grad s velikim potencijalom. Primijetila sam mnogo grafita na ulicama, a to mi je dalo naslutiti da nevidljiva strana, odnosno mladi buntovnici, imaju što reći, žele biti viđeni i saslušani, to jest, imaju ogroman, moćan kreativni potencijal i energiju koja traži svoj put. Također, tu su i Zagrepčani koji se odijevaju sa stilom i prate modu – to stremljenje prema ljepoti isto je dokaz snažnog kreativnog i energetskog potencijala. Ulaskom u Hrvatsko narodno kazalište, čovjek se nađe u muzeju koji čuva povijest više generacija. Izuzetno sam sretna što se mogu povezati s tom poviješću, dotaknuti je. Moji kolege profesionalci su u svom poslu, vrlo su srdačni i susretljivi. Dođe mi da ih sve snažno zagrlim. S kolegom basom Lucijanom Batinićem koji pjeva Sparafucilea već sam se susrela u istoj operi u Italiji prije mnogo godina. Kako se ono kaže – svijet je mali«, prepričava nam Dubrovskaya koja je upravo s ulogom Gilde započela svoju profesionalnu karijeru.

Tradicionalna i elegantna produkcija

»Tu sam ulogu pripremala s mojom učiteljicom pjevanja Valentinom Ray-Klionovom. Na toj sam ulozi naučila pjevati. Ova opera genijalna je na svim razinama, a Verdi ju je napisao s odličnim razumijevanjem mogućnosti i potencijala glasova. Proučavajući pažljivo partituru, morate se pouzdati u skladatelja. On će vas naučiti i voditi. To je prijateljsko putovanje jer niti jedna nota ili fraza nisu slučajne. Možete naučiti pjevati radeći na toj ulozi jer, kao i u belkanto repertoaru, svaka je nota zlata vrijedna, a u operi ‘Rigoletto’, ako izgubite legato, nećete moći ništa otpjevati. Samo se tehnikom belkanta, kao ključem, mogu otvoriti vrata ove opere.«

Ayan, koji je jedan od najtraženijih svjetskih tenora, već je pjevao Vojvodu od Mantove, pa smo ga morali priupitati na koji se način ova operna produkcija razlikuje od prijašnjih Verdijevih u kojima je imao prilike pjevati. »Ovo je vrlo lijepa, tradicionalna i elegantna produkcija. Također, jako je inteligentna i pametna. Razlikuje se od drugih produkcija jer jednostavno slijedi libreto. Danas se većina opernih produkcija trudi odmaknuti od libreta jer redatelji žele stvoriti nešto novo, a ponekad to može biti problem jer priča na pozornici jednostavno izgubi smisao. U Maestrinijevoj produkciji sve ima smisla, a i dalje je prekrasno. Rad s Pierom čista je radost. On je pametan, mudar i kreativan čovjek. Njegov je rad, za mene, vrlo poseban jer, kao što sam rekao ranije, on nastoji ispričati priču koju je Verdi napisao sa svojim libretistom. I to je tako važno u današnje vrijeme. Osim toga, njegove produkcije vizualno su jako privlačne i oduševljavaju sve. Cijenim to što imam prilike raditi s njim i iskreno se nadam da ćemo uskoro ponovo surađivati«, otkriva nam Ayan.

Najhumanija opera

Dubrovskaya će za Verdija reći da je ne samo genijalni skladatelj, već i čovjek kazališta, dramske umjetnosti, ali i čovjek koji je osobno doživio gorčinu gubitka, što se odrazilo u izboru priča koje je obrađivao u svojim operama, a posebno, kaže, u »Rigolettu«. »To je najhumanija, najdublja i najslojevitija opera u psihološkom smislu, nimalo manje intenzivna i istinitija od, primjerice, Shakespearea. ‘Rigoletto’ je alegorija. Priča o vječnoj borbi ružnoće i ljepote. Ljepota sama po sebi otkriva i ističe ružnoću kao nešto čemu nedostaje ta ista ljepota da bi bila potpuna. Također, ovo je priča o vječnim vrijednostima – o časti, savjesti, vjeri i ljubavi«, kazuje Dubrovskaya koju u sljedećoj godini čekaju već dogovorene operne produkcije, kao što je opera »Lucia di Lammermoor«. »To je već druga priča. Tehnički jako zahtjevna uloga, a psihološki opet ne tako složena kao što je to ‘Rigoletto’. Znate, ne mogu dati prednost niti jednoj od uloga, ali postoji mnogo onih koje bih voljela ponovo otpjevati, to je uvijek uzbudljiva avantura. Zaključno – Gilda će zauvijek za mene ostati nešto vječno, neiscrpno i u životnom smislu uvijek relevantno«, zaključila je Dubrovskaya, dok smo Ayana, za kraj, priupitali može li kazalište, u svijetu punom ratova, nemira, siromaštva, buke i nesigurnosti, biti sigurna luka?

»Oh, da! Itekako! Opera će uvijek biti utočište od ovog ludog svijeta. Kao što je Leonard Bernstein rekao: ‘To će biti naš odgovor na nasilje: stvarati intenzivniju, ljepšu i posvećeniju glazbu no ikada ranije!’«.

Uloga Gilde

Koja vam je najdraža arija iz opere, pretpostavljam ona o rukavici i o ženama?

Atalla Ayan: Tako je! Ta arija ima prekrasnu, dirljivu i melankoličnu melodiju koja dira srce svakoga koji je sluša.

Kako biste opisali Gildu?

Irina Dubrovskaya: Uloga Gilde, prije svega, nije statična. U vrlo kratkom vremenu od djevojke koja ima 15 -16 godina ona brzo postaje odrasla žena koja donosi odgovorne odluke. Izuzetno je snažna osobnost i svojevrsni ideal kršćanske svetosti, to jest žrtvovanja za ljubav, onu ljubav koja je jača od smrti. Naravno, njezina vjera stavlja je u red s velikim svecima naše povijesti i čini je junakinjom. Ta je svetost i jedini svijetli lik u operi, poput zvijezda koje svijetle na tamnom nebu, Gilda je svijetla i blistava u svojoj čistoj ljubavi. Teško je biti svetac, ali i teško je pjevati svece (smijeh).