Premijerom opere »Werther« Julesa Masseneta, u HNK-u Ivana pl. Zajca svečano je otvorena nova operna sezona, a riječka publika dugotrajnim pljeskom ispratila je pjevače i autorsku ekipu predstave. Jedna od najljepših francuskih i uopće najpoznatijih kasnoromantičkih opera nastala je prema Goetheovu epistolarnom romanu »Patnje mladog Werthera«. Premijernom izvedbom ravnao je Ville Matvejeff, a u premijernoj podjeli pjevali su Ivana Srbljan (Charlotte), Anamarija Knego (Sophie), Aljaž Farasin (Werther), Domen Križaj (Albert), Slavko Sekulić (Le Bailli), Sergej Kiselev (Schmidt), Robert Kolar (Johann), Davor Lešić (Brühlmann) i Ana Majdak (Kätchen). U ulogama Baillijeve djece su Roko Jović, Domagoj Gunarić, Sergej Božić, Domagoj Stanišić, Anna Lukanec i Lucija Pedić.

Werther i verterizam

Predstavu je režirao Fabrizio Melano, živa legenda Metropolitana, koji je »Werthera« režirao već nekoliko puta. Riječkom »Wertheru«, zajedno s pomno odabranom mladenačkom solističkom podjelom, pristupio je kao majstor klasične operne režije, neopterećene raskošnim dekorom i usmjerene na psihološki složene odnose glavnih likova. Uz režiju, Fabrizio Melano potpisuje i scenografiju, kostimografkinja je Manuela Paladin Šabanović, a oblikovatelj svjetla Dalibor Fugošić.

Tragična ljubav romantičnog junaka Werthera opisana je u jednom od najpoznatijih svjetskih romana svih vremena. Prema ovom romanu nastao je i izraz verterizam, koji označava pretjeranu sentimentalnost i romantičnost. Likovi u djelu temeljeni su na stvarnim osobama iz Goetheova života. Lik Werthera nadahnut je životom njegova prijatelja, koji je iz ljubavi počinio samoubojstvo. Goetheov roman dosegao je nevjerojatnu popularnost – mladi su se odijevali po uzoru na Werthera, a onda su se zaredala i samoubojstva. Čak i u psihologiji postoji pojam »Wertherov sindrom«.

Nježna i mračna glazba

Libreto za lirsku operu prema Goetheovom remek-djelu pisali su Édouard Blau, Paul Milliet i Georges Hartmann četiri godine. Iako je Massenet operu skladao cijele 1886., praizvedena je s velikim uspjehom tek u veljači 1892. u Beču, na njemačkom, a na originalnom francuskom u Ženevi iste godine u prosincu. Duboko nježna, a istodobno i intenzivno mračna glazba Julesa Masseneta snažno uvlači u priču. Sve ono što se kod Werthera, u opsesiji koja raste, i čuje i vidi, Charlotte potiskuje i skriva u unutarnjim konfliktima odabira i obećanja. Samo jedan čin sadrži dvije arije koje ulaze u red najvećih arija opernog repertoara uopće: »Va! Laisse couler mes larmes« (Idi! Neka moje suze teku; mezzosopran, Charlotte) i »Pourquoi me reveiller« (Zašto me buditi, tenor, Werther).

U kasnijim izvedbama »Wertherom« će dirigirati Matija Fortuna. U ulozi Werthera izmjenjivat će se Aljaž Farasin i Marko Fortunato, u ulozi Charlotte Ivana Srbljan i Wioletta Hebrowska, u ulozi njene sestre Sophie Anamarija Knego i Vanja Zelčić, a u ulozi Alberta Domen Križaj i Dario Bercich. U ostalim su ulogama Slavko Sekulić, Sergej Kiselev, Robert Kolar, Davor Lešić i Ana Majdak te djeca, učenici riječke Glazbene škole Ivana Matetića Ronjgova.